Godišnja stopa ekonomskog rasta u Hrvatskoj za 2022. godinu bit će između 5 i 6 %. Procjena ekonomskog rasta za iduću godinu je između 0 i 1 %. Zasigurno ulazimo u fazu usporavanja ekonomije i potencijalne recesije, međutim, sada je važno pratiti kretanje broja zaposlenih. Mislim da je to puno važniji kriterij našeg ekonomskog zdravlja od kvartalne stope kretanja BDP-a.

Dok god broj nezaposlenih držimo ispod 200.000, mi smo u sigurnoj domeni. Za usporedbu, trenutačan broj nezaposlenih je oko 115.000. Najviši broj nezaposlenih imali smo 2013., kada su statističke publikacije brojile 345.000 nezaposlenih. Bez obzira na visoke stope inflacije, važno je da nam broj nezaposlenih ne raste. Ako se to dogodi, onda ulazimo u stagflaciju koja je ozbiljnije stanje od recesije. To je stanje visoke inflacije i stanje visoke nezaposlenosti.

Prva nezaposlenost javit će se u industriji jer imaju značajan utjecaj rasta energije na troškove. Smatra se da im energija prosječno čini do 30 % troškova. Zanimljivo je da je u vrijeme pandemije industrija bila nositelj ekonomskih aktivnosti, za razliku od uslužnih djelatnosti koje su bile u lockdownu. Sada je obratno, dok agencije, restorani, hoteli bilježe značajan rast, industrija je najviše izložena riziku krize. Možemo zaključiti da ako i nastane recesija, neće sve jednako pogoditi.

Dok god imamo priliku ostvariti prihod iz drugih izvora kako bismo pokrili “ugriz inflacije”, za nas inflacija nije problem. Ove godine procjenjuje se inflacija od 10 %. U listopadu smo imali rekordnu inflaciju od 13,2 %. Zapravo po dvoznamenkastim stopama inflacija raste od svibnja 2022. godine. Vlada nije uspjela smanjiti inflaciju u veljači 2022. kroz antiinflacijski paket koji nas je koštao 4,8 mlrd. kuna, a neće ni s paketom u listopadu u vrijednosti od 21 mlrd. kuna koji naposljetku ima za cilj ublažiti osjećaj inflacije socijalno najugroženijima. Ublažavanje utjecaja inflacije je stvar socijalnih politika, međutim, u stvarnosti smatram da inflacija građanima ne smeta. To pokazuje vrijednost fiskaliziranih računa, kao i iznos odobrenih kredita. Osim toga malo tko je promijenio svoje kupovne navike, svoje potrebe. I dalje jednako pijemo kavu, u istim trgovinama kupujemo istu količinu proizvoda, ne tražimo jeftinije supstitute.

Iz kojih izvora akumuliramo potražnju kada inflacija tako snažno raste?: Postavlja se pitanje kako je moguće da inflacija toliko raste. Ako su nam plaće realno rasle na godišnjoj stopi od oko 5 %, inflacija je rasla još više i pojela cijeli rast plaće. Iz kojih izvora onda raste inflacija? Što uzrokuje toliku potražnju za robom i uslugama? Odgovor leži u akumuliranoj štednji od 240 mlrd. kuna koliko imamo ušteđenog novca u bankama, kao i u sivoj ekonomiji koja se nastoji fiskalizirati zbog uvođenja eura. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i nekih konzultantskih kuća u Hrvatskoj, procjenjuje se siva ekonomija na oko 30 % BDP-a. U EU-u je prosjek oko 18 %. Ako uzmemo najnižu procjenu sive ekonomije u Hrvatskoj u iznosu od 100 mlrd. kuna, to je ozbiljan novac koji nije prijavljen, a želi se euroizirati do 31. prosinca. Kupuju se nekretnine, zemljišta, automobili... Dakle, na takav način se još dodatno pokreće inflacija u ionako ozbiljno stvorenoj inflacijskoj atmosferi.

I novinari su pisanjem o inflaciji stvorili inflacijsku atmosferu. Svaki članak o inflaciji poveća inflaciju za 0,1 %. Inflacija je stvar očekivanja. Ako interesne strane poput sindikata očekuju rast inflacije kroz duže razdoblje, tada će od Vlade tražiti rast plaća. To se upravo i dogodilo 1. listopada. Vlada i sindikati javnih i državnih službi potpisali su povećanje osnovice na plaću za 6 % i od veljače 2023. godine za 2 %. Povećana su i druga materijalna prava. Naravno da to dovodi do pritisaka na poslodavce iz realnog sektora, čiji zaposlenici jednako traže rast plaća. Takav rast plaća na kraju se uvijek prevali na rast cijena roba i usluga. Rast plaća moguće je pokriti jedino rastom cijena na tržištu. Tako se stvara inflacijska spirala. Rast cijena se događa jer je moguć, a on će trajati sve dok potražnja snažno ne odgovori na inflaciju.

Rastom kamatnih stopa nastoji se suzbiti inflacija: Europska centralna banka okreće se restriktivnoj monetarnoj politici. Ekonomski gledano, inflacija je monetarni problem koji se jedino monetarno može riješiti. U srpnju 2022. godine Upravno vijeće Europske centralne banke (ECB) povećalo je kamatne stope prvi put u 11 godina, zatim je u rujnu slijedilo ponovno povećanje kamatnih stopa, u listopadu jednako tako. U sva tri navrata povećane su kamatne stope vrlo suptilno za 0,75 %. Postoji tendencija daljnjeg rasta kamatnih stopa. Cilja se spuštanje inflacije na 2 %, ali to nije tako lako. Zato znam kazati da je ekonomija za odlikaše. Vi morate znati koliko kamatne stope na novac povećati da biste smanjili inflaciju, a da pritom ne smanjite ekonomsku aktivnost. Ako se kamatne stope povećaju toliko da smanjite mogućnost refinanciranja poduzeća odnosno njihovu likvidnost, ekonomiju vrlo brzo možete gurnuti u stagflaciju. Ono što je dobro je da će Hrvatska ulaskom u eurozonu amortizirati rast kamatnih stopa na kredite, jer zemlje koje imaju euro kao svoju valutu smatraju se valutno sigurnijima pa imaju niže kamatne stope.

Porez na ekstraprofit može gurnuti tržište u recesiju: U ekonomiji ne možete nekom dati, a da pritom nekom ne uzmete, jednostavno nema besplatnog ručka. Upravo to Vlada radi s antiinflacijskim programom koji će biti plaćen ekstraprofitnim porezom. Njime bi trebalo biti obuhvaćeno 200 najvećih hrvatskih kompanija. Vlada je razradila model prema kojemu bi po stopi od 33 posto bile oporezivane kompanije u Hrvatskoj s prosječnim godišnjim prihodima većim od 300 milijuna kuna i koje su u 2022. godini imale dobit 20 posto iznad prosjeka iz prethodne četiri godine. Uz dizanje minimalne plaće, zabranu rada nedjeljom, novi porez je samo jedan od pokazatelja kako se “nagrađuje” poduzetništvo. Tu nema solidarnosti. Ovakve restriktivne ekonomske politike samo su jedan od načina kako ekonomiju brže gurnuti u recesiju. Ja sam protiv bilo kakvog novog poreza. Sredstva se trebaju namaknuti iz sive ekonomije (turizam), racionalizacijom poslovanja javnog sektora (onog što nismo imali u INA-i) ili privatizacijama (slijediti preporuke OECD-a).

Vlada ne kupuje socijalni mir, već buduće izbore: Čini mi se da među poduzetnicima ne postoji kohezija da bi se izborili za bolji status. Politika steže “omču oko vrata” poduzetnicima. Brojne udruge oko kojih se okupljaju nisu homogene. To smanjuje njihovu pregovaračku poziciju. Imate Glas poduzetnika, Hrvatsku udrugu poslodavaca, Hrvatsku udrugu malih i srednjih poduzetnika, Udrugu poduzetnika u hotelijerstvu, Hrvatsku obrtničku komoru, Hrvatsku gospodarsku komoru... Na kraju se pitam i što radi Hrvatski odbor za produktivnost i konkurentnost koji je osnovan u svibnju 2020. godine? Nadam se da ekonomska aktivnost u 2023. godini neće toliko pasti da počnemo gubiti radna mjesta. Ako spasimo radna mjesta, spasili smo ekonomiju.