Neumrlom umjetniku na vječni spomen - tako glasi natpis na spomen-ploči postavljenoj na rodnu kuću prerano preminulog osječkog violinskog virtuoza Franje Krežme. Možemo reći da Memorijal Franje Krežme zaista poštuje taj natpis, jer je i ovo, 27. izdanje bijenalnog festivala osnovanog njemu u spomen bilo proslava glazbe, mladosti i violinskog talenta.

Na prvom koncertu održanom prvog dana osječkoj se publici predstavilo devet nagrađivanih učenika violine, od kojih je čak troje poteklo iz osječke glazbene škole. Prethodna izdanja Memorijala svjedoče o tome da su mladi učenici koji su sudjelovali na koncertima učenika izrasli u uspješne violiniste, pa imamo razloga vjerovati da ćemo u budućnosti svakako čuti i za Andriju Cukrova, Filipa Kukulja, Grigora Vidoševića, Linu Ahn, Luciu Kaplowitz, Alexa Čapu (donedavno učenika osječke glazbene škole) i Tao-Yuan Hsiao. Osječki đak Gustav Kujundžić, iako je sudjelovao na učeničkom koncertu, zapravo je već počeo studirati na Muzičkoj akademiji, što svjedoči o uspješnosti osječke violinske klase. Ne sumnjamo da će i Jana Micevski, koja trenutno pohađa 4. razred naše osnovne glazbene škole, također krenuti tim stopama.

Koncert održan druge večeri imao je internacionalni karakter: predstavile su se četiri studentice violine koje studiraju na Glazbenoj akademiji Sveučilišta u Ljubljani, Akademiji umjetnosti Novi Sad, Glazbenoj akademiji "Franz Liszt" iz Budimpešte i Muzičkoj akademiji u Zagrebu, što upućuje na snagu i prepoznatost ovog festivala i izvan granica naše zemlje. Koncert je održan na profesionalnom nivou, i svakako nam je bila čas čuti izvedbe mladih i perspektivnih umjetnica: Vesne Gostič, Lene Lončar, Éve Kóbor i Ane Labazan Brajše.

Posljednja večer bila je rezervirana za recital mlade umjetnice Noami Konforta. Iako je diplomirala tek prošle godine i trenutno se još uvijek usavršava, njezin životopis sadržava impresivan broj nastupa i nagrada. Osječkoj se publici predstavila programom koji je sadržavao skladbe čak triju hrvatskih skladatelja, među kojima se ističe dvoje Slavonaca, od kojih je jedan Osječanin. Koncert je otvorila izvedbom Canzonette za violinu i klavir Ive Josipovića, slijedila je I. sonata za violinu i klavir u D-duru, op. 26 te virtuozni Scherzino Franje Krežme. Drugi dio koncerta donio nam je opsežnu Sonatu za violinu i klavir u A-duru Césara Francka. Na odabir programa očito je utjecala lokacija i povod koncerta, a mlada je umjetnica vidljivo uživala izvodeći djelo Dore Pejačević. U izvedbi je uživala i publika, jer je izvedba bila sigurna i zrela, prezentirajući lijepu boju tona i razumijevanje djela u cjelini. Svakako treba pozdraviti uključivanje Canzonette Ive Josipovića, jer to nije djelo koje imamo priliku često čuti, a Franckova sonata očito je izabrana kako bi umjetnica imala priliku prezentirati sve svoje izvođačko umijeće. Iako minutaže nije nedostajalo, u program je, vjerojatno u čast "neumrlom umjetniku", uvrštena i virtuozna Krežmina minijatura, iako sam mišljenja da bi efektnije bilo da je ta izvedba ostavljena za bis.

U svakom slučaju, ovogodišnje izdanje Memorijala, koje ujedno slavi i 160. obljetnicu rođenja Franje Krežme, nije razočaralo. I publika i izvođači hvalili su organizatore iz osječkog ogranka Hrvatske glazbene mladeži, koji su u partnerstvu s Glazbenom školom Franje Kuhača Osijek i uz pokroviteljstvo Osječko-baranjske županije, Grada Osijeka i Ministarstvo kulture RH organizirali ovogodišnji Memorijal. Publika je, unatoč hladnom vremenu, bila brojna na sva tri koncerta, a njezin dug pljesak na kraju svakog koncerta svjedoči da nije otišla razočarana. I sam Franjo Krežma sigurno bi se složio da je ovogodišnji Memorijal opravdao svoje ime i da su mladi umjetnici doista učinili da njegovo nasljeđe u Osijeku živi i danas, više od stoljeća nakon njegove smrti.