Film redatelja Andrewa Dominika ima mnogo problema, no izvrsna Ana de Armas nije jedan od njih. Kubanska je glumica besprijekorno utjelovila krhko i izmučeno biće kakvo je bila Norma Jean, kao i njezinu inkarnaciju Marilyn Monroe. Putenost i nevinost imaju samo rijetke žene, a Ana je u tome savršena. Njezin talent je jedino što vrijedi u ovom filmu.

"Blonde" se temelji na kontroverznoj knjizi Joyce Carol Oates iz 2000., a scenarij je adaptirao sam redatelj. Stoga treba imati na umu da ovaj film nije biografija, nego adaptacija fiktivne knjige. Ako ste, kao ja, pročitali "Fragments: Poems, Intimate Notes, Letters", knjigu originalnih Norminih bilješki, ili odgledali bar dva dokumentarca, odmah će vam biti jasno da je ovaj film fikcija. Zapravo je Normin život bio još teži, pa sam pretpostavila da su neke scene metafore za ono što nije spomenuto. Nabrojit ću vam neke izostavljene činjenice, pa s tim na umu pokušajte odgledati ovaj gotovo trosatni film... Zbog majčine psihičke nestabilnosti Norma je odmalena boravila u 12 skrbničkih obitelji i sirotištu, a od sedme godine u tim je obiteljima doživljavala seksualno zlostavljanje. Kad je sa 16 godina dojadila obitelji u kojoj je bila, udali su je za susjeda Jima Doughertyja. Poslije je u Hollywoodu također bila iskorištavana za dobivanje uloga "preko kauča". Doista je imala ljubavnu aferu s Chaplinovim sinom, ali ne postoji nikakav dokaz da je sudjelovala u ljubavnom trojcu s njim i Edwardom Robinsonom. Njezina afera s oba Kennedyja jest istinita, ali nije bila prisilna. Drugi suprug, Joe DiMaggio, tukao ju je iz ljubomore, treći muž, Arthur Miller krišom ju je nazivao glupačom u svojim bilješkama.

Nakon pobačaja i niza godina što su je u Hollywoodu šopali drogama, Marilyn je odustala od života. Kako i ne bi kad, bez oca i majke, od malih nogu nije imala osjećaj da njezin život išta vrijedi. A ljudi koje je susretala opetovano su je iskorištavali za svoju korist. Baš kao i autori ovog filma, kojima nije palo na pamet prikazati ijednu Norminu vrlinu.