Potpuno je nemoguće uspoređivati političku situaciju od prije 30 godina i danas. U trenutku kad je nastala hrvatska država, nakon srpske agresije na Hrvatsku, nije bilo komunikacijskih sredstava kakva danas postoje. Prije svega rekla bih da je čitava politika skrenula u trivijalizam i estradizaciju, ne samo oporba nego i vladajući. Najsličnije estradi što smo imali u Saboru bili su tzv. pučki tribuni, pokojni Joža Pankretić s neke desne pozicije i Vladimir Bebić, poznat kao "Bombarder s Kvarnera" - podsjeća Ankica Mamić, komunikacijska stručnjakinja i vlasnica Agencije IMC iz Zagreba, te dodaje:

- Danas je praktički svaki nastup oporbenih zastupnika dodatno estradiziranje i izazivanje incidenta kako bi se dospjelo do medija. Naravno, postoje iznimke, ali je činjenica da se malo saborskih zastupnika ozbiljno priprema za rasprave i da se malo raspravlja o meritumu politika, dok se aktualni sat sveo na teatar apsurda. Vladajući postavljaju naručena pitanja na koja se odgovora, dok se na pitanja opozicijskih zastupnika uopće ne odgovara, odnosno premijer i ministri govore što hoće, a ne ono što ih je oporba pitala. Ta vrsta trivijalizacije politike šteti svima i šteti politici kao takvoj, jer povjerenje građana u politiku pada sve niže i niže, što onda implicira sve manju izlaznost na izbore.

Od Račana pa do Grbina, unatoč svim problemima koje danas ima, SDP je još uvijek druga po jakosti stranka u Hrvatskoj. Gledajući s komunikacijske strane, kakva je bila i kakva je danas retorika SDP-ovih lidera...?

- Račan je sve svoje komunikacijske nedostatke kompenzirao tako da je svoju komunikaciju dobro organizirao i vodio. To rade pametni političari, procijene svoje slabosti i sukladno tome artikuliraju svoja pojavljivanja u javnosti i način komunikacije. Milanović dolazi na čelo SDP-a nakon Račanove smrti kao mlado lice, svima simpatičan, čovjek koji je dugo bio i šef komunikacije u SDP-u i upravo na toj "svježini" i osvaja izbore. Što se tiče Bernardića, možemo reći da je došao u osinje gnijezdo i da zapravo nikada nije dobio priliku nešto učiniti, jer ga je tzv. Milanovićev kadar u Saboru smjenjivao od prvog dana preuzimanja funkcije predsjednika SDP-a. Njegova komunikacija nije bila dobra, i u svemu se zapravo pogubio, ne samo komunikacijski nego i upravljački. Grbin, koji ga je naslijedio, bio je predvodnik onih koji su rušili Bernardića, međutim sada vidimo da je njegov politički rejting manji nego što je bio Bernardićev. Grbin je loš komunikator i nije se ni jednog trenutka nametnuo kao šef oporbe. Jučer ga nije bilo ni na saborskom aktualnom satu koji se dugo čekao, što je nezamislivo. Činjenica da je SDP druga stranka u Hrvatskoj govori više o nesnalaženju ostatka lijeve oporbe te lojalnosti brendu SDP-a, i to mahom starijih birača. Grbin je čak uspio i da ljudi koje je otjerao ili prisilio da napuste SDP formiraju veći saborski klub od njegova. Nažalost, i oni su komunikacijski loši, pa se ne uspijevaju nametnuti kao lideri oporbe, što nominalno po broju zastupnika i jesu.

Mogu li Most, Domovinski pokret, Možemo!, Puljkov Centar... poremetiti sadašnju stabilnost HDZ-a i pokazati se uspješnima i na budućim parlamentarnim izborima?

- Neosporno je da su zastupnici Mosta i Možemo! najpripremljeniji za saborske rasprave u kojima sudjeluju. Mostovci imaju svog pučkog tribuna Miru Bulja, čija je takva i retorika i nastup. On sebe zove čovjekom iz naroda i ponaša se u Saboru onako kako se vjerojatno ponaša i u svakodnevnom životu u svojoj sredini. Nino Raspudić i Marija Selak Raspudić uvijek su odlično pripremljeni za rasprave, vidi se da razumiju teme o kojima govore. Problem Mosta je što nemaju jakog čovjeka za gospodarstvo, a u ovakvoj krizi u kojoj živimo i s ovakvom dinamikom života gospodarske teme su one koje su najvažnije. Isto tako, svima je jasno da Petrov nije premijerski "materijal".

Na drugoj strani Možemo! očito nema kadra, i nakon što su preuzeli upravljanje Zagrebom, u Saboru se sve svelo na Sandru Benčić. Ona se dobro priprema za svoje rasprave, vidi se da ozbiljno shvaća svoj posao, ali jedna osoba to ne može raditi sama. Ona bi isto tako trebala poraditi na svom komunikacijskom stilu. Stranka Možemo! je u Zagrebu i po percepciji građana koji su za njih glasali za sada neuspješna, a velik razlog tomu je njihova loša komunikacija. Te poznate presice na kojima gradonačelnik svako obnavljanje jedne škole nastoji prikazati kao veliko postignuće nije dovoljno građanima koji plaćaju najveći prirez državi i koji su im dali gotovo plebiscitarnu podršku, pa u skladu s time s pravom imaju i velika očekivanja.

U Splitu je nešto drukčija situacija, ali i Split je drukčiji od Zagreba. Puljak je lukavo isprovocirao izbore kako bi dobio većinu u gradskom vijeću i sada može relativno mirno upravljati. Pokušaj da se njega promiče kao kandidata za premijera na sljedećim parlamentarnim izborima nije realan jer je izvan Splita nedovoljno poznat. Dvije godine do izbora nije dovoljno da okupi neke stranke centra koje bi ga možda "pogurale" do opcije koja će biti prihvatljiva i lijevima i desnima kao koalicijskim partnerima. Mislim da, ako se koncentrira na Split, ima veliku šansu napraviti iskorak u smislu uvođenja reda.

Uzimajući sve u obzir, kakva je sudbina oporbene scene u Hrvatskoj, da se tako izrazim...?

- Teško je dugoročno predviđati, ali činjenica je da snaga HDZ-a počiva na snažnoj i vitalnoj stranačkoj organizaciji. Dugogodišnja vladajuća pozicija omogućila im je da upravljaju javnim novcem i na taj način stvaraju sigurne birače, one koje je HDZ postavio na određena mjesta bez obzira na to radi li se o jedinicama lokalne samouprave, ministarstvima, javnim ili komunalnim poduzećima. Svi ti ljudi glasaju za HDZ, jer na taj način glasaju za sigurnost svojih radnih mjesta.

Na oporbenoj sceni ne vidi se, bar za sada, osoba koja ima liderski potencijal i koja bi mogla povesti oporbu u ozbiljan sraz s HDZ-om. Isto tako i HDZ ima sporan koalicijski potencijal jer ne želi ići prema Mostu, s kojim ima nezgodnu prošlost, Domovinski pokret im je previše desno, dok centar oko Puljka kaže s HDZ-om nikada.

HDZ može biti relativni pobjednik izbora, ali se može očekivati da će imati problem sa sastavljanjem većine. Ipak, treba sve na neki način ostaviti otvoreno jer nas je iskustvo ovih godina naučilo da se svašta može dogoditi u dvije godine, od potresa, pandemije, rata, energetske krize, pa su, u skladu s time, moguća i iznenađenja na političkoj sceni. (D.J.)