Nema nikakve dvojbe da bi istine [1], bez obzira na to kakve sve posljedice one mogu proizvesti, trebale biti poželjni oblik ponašanja, djelovanja u bilo kojoj zajednici, u bilo kojem društvu…

Roman "Ispod Đavoljeg mosta" (Mozaik knjiga, 2022.), kanadske spisateljice Loreth Anne White, opisuje upravo jednu takvu situaciju koja se temelji na stvarnom događaju, naime, 1997. godine, u kasnu jesen, u malom kanadskom gradiću dogodilo se jedno strašno ubojstvo. Ubijena je četrnaestogodišnja učenica Leena Rai koja je, usput rečeno, podrijetlom iz Indije. Provedena je temeljita istraga u kojoj je relativno brzo otkriven počinitelj, Clayton Jay Pelley. Riječ je o savjetniku u školi koju je pohađala nesretna učenica. Počinitelj je priznao ubojstvo. Sud ga je osudio na dugu vremensku kaznu. No, nakon 24 godine, u jednoj popularnoj TV emisiji, Clayton negira da je on počinitelj tog zločina. Naravno, poslije tog "priznanja" postavlja se logično pitanje, ako on nije ubojica, tko je onda počinio taj okrutni zločin?

To njegovo zakasnjelo "priznanje" sve će dovesti u pitanje, i samu istragu, i izjave svjedoka. Isto tako, postavlja se pitanje zašto je prije 24 godine Clayton priznao ubojstvo, a sada, nakon toliko vremena, tvrdi da on nije počinitelj? Kao što sam već upozorio, ubojstvo se dogodilo u malom mjestu u kojem se gotovo svi poznaju. Istragu je vodila Rachel Waliczek. Zanimljivo je da je njezina kći Maddy ne samo poznavala ubijenu učenicu, nego su pohađale i isti razred. No, nisu bile previše bliske, jer Leena zbog nekih svojih fizičkih i psihičkih karakteristika nije uspijevala uspostaviti kontakt s ostalim učenicima. I tu neugodnu činjenicu ona je pokušavala prevladati. Nažalost, svi ti pokušaji nisu dovodili do bilo kakvih pozitivnih pomaka. Malo tko je imao razumijevanja za njezino, u najmanju ruku, čudno ponašanje...

Sve ove pojedinosti saznajemo, manje-više, iz dijelova dnevnika koji je ona marno vodila. No, taj dnevnik nije sačuvan u cjelini. Poslije ubojstva policija je uspjela doći samo do nekih fragmenata tog dnevnika. No, pokazalo se da će i ti fragmenti biti od velike pomoći prilikom nove rekonstrukcije događaja od prije 24 godine.

Iako u mirovini Rachel ponovno želi otkriti što se to zapravo točno dogodilo prije 24 godine. Naime, pod pritiskom vlastite savjesti ona ne može živjeti sa sviješću da je u zatvoru nevina osoba. Nadalje, i više je nego očito da tijekom istrage nitko nije govorio istinu. Počev od njezine kćeri i kćerinih prijateljica. Nitko te kobne noći nije bio nevin. Ni školski savjetnik!

I ponovna istraga suočit će Rachel s čitavim nizom vrlo neugodnih istina. Naime, upravo je ta istraga razorila njezinu obitelj, ne samo što ju je suprug napustio, nego se od nje trajno otuđila i njezina rođena kći, koja se, u međuvremenu, udala za mladića koji je također bio jedan od sudionika tog nesretnog događaja. Te kobne jesenje noći sve je počelo paljenjem lomače, ispaljivanjem rakete, konzumiranjem većih količina alkohola. I na tom događaju sudjelovali su svi učenici škole. I školski savjetnik Clayton Jay Pelley. I nema nikakve sumnje da se pod utjecajem alkohola i ostalih opijata te noći štošta neobičnog i neprimjerenog događalo.

U onoj prvoj istrazi svi sudionici/svjedoci željeli su sve te "neprimjerenosti" zatajiti, potisnuti iz svojih sjećanja, svjesno krivotvoriti činjenice koje će istragu odvesti u potpuno krivome smjeru. Zbog nekih ne baš sretnih okolnosti školski savjetnik postao je žrtveni jarac, pa je morao platiti (pre)veliku cijenu zbog tih svojih slabosti. No, sada, poslije 24 godine, on je odlučio prekinuti šutnju, suočiti se sa svim tim svojim slabostima (koje ne možemo otkriti, naime, najzanimljivije detalje/epizode ne otkrivamo, pa ćete za otkrivanje tih ljudskih "slabosti" morati pročitati ovaj roman) [2], ali, isto tako, mogu reći da on ipak nije počinitelj tog strašnog zločina!

A ovo njegovo "priznanje" natjeralo je Rachel da se iznova prisjeti nekih "detalja" (fragmenti dnevnika, nepoznati adresar, medaljon…), koji su već onda trebali ukazati da Clayton nije počinio to ubojstvo. Upravo će priče o ovim "detaljima", adresaru, medaljonu, ruksaku..., biti i najzanimljiviji dijelovi ovog romana. Naravno, nijedan (post)moderni roman ne može proći bez psihoterapeuta, pa bih molio čitatelje da posebnu pozornost posvete tom liku, koji će na jedan krajnje suptilan način ući u život Rachel. Štoviše, postat će njezin socijalni partner! Ne treba reći da je i njegov sin sudjelovao u toj "nevinoj" školskoj zabavi, paljenju lomače…

I poslije nove istrage počinitelj(i) su otkriveni. A o motivima tog besmislenog ubojstva, o iracionalnim dijelu ljudske psihe, saznat ćete kada pročitate ovaj roman koji se temelji na stvarnom događaju. Još jednom se pokazalo da su posvema obični ljudi sposobni učiniti neobična djela/zločine!