Rast cijena hrane i energenata građane dovodi u situaciju da se zadužuju kako bi mogli podmirivati svoje svakodnevne obveze. Prema nekim izračunima, četveročlanoj obitelji za podmirenje minimalnih potreba potrebno je oko 6500 kuna mjesečno. S prosječnom plaćom moglo se pokriti oko 85 posto tih troškova.

Osobna prezaduženost nije samo hrvatski problem i već desetljećima muči na desetke milijuna osoba diljem Europske unije. Predrag Bejaković s Instituta za javne financije radi na znanstvenom projektu "Partnerstvo za sprječavanje prezaduženosti" koji provodi Ekonomski fakultet u Splitu i u kojem sudjeluje četvero znanstvenika s tog fakulteta i tri znanstvenice s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Projekt u trajanju od 18 mjeseci financira Europska komisija preko Europskog vijeća za inovacije (European Innovation Council) i Agencije za male i srednje tvrtke (SMEs Executive Agency - SMEA).



"Postoje utemeljena vjerovanja kako je prevelika osobna prezaduženost stanovništva jedna od značajnih odrednica socijalne isključenost", pojašnjava Bejaković dodajući kako u EU-u ne postoji jedinstvena definicija osobne prezaduženosti, pa je stoga teško i procijeniti koliko ljudi ima teškoće izazvane prezaduženošću. Postoji, ipak, dosta velika suglasnost tko su prezadužene osobe. To su pojedinci ili kućanstva koja su u kašnjenju s plaćanjima jer ne uspijevaju na vrijeme i u cijelosti podmirivati svoje obveze na strukturnoj osnovici ili imaju povećanu opasnost dolaska u takvo stanje", kaže naš sugovornik.

Zbog financijske krize koja je započela 2008. godine i pandemije COVID-19, broj prezaduženih u Uniji, a time i u Hrvatskoj, jako se povećao. Eurofound, agencija EU-a za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz Dublina, u svojoj publikaciji iz 2020. o temi osobne prezaduženosti (Addressing household over-indebtedness, Eurofound, europa.eu) navodi kako je na razini Europe prezadužena približno svaka peta osoba.

Prema Bejakovićevim riječima, najnepovoljnije je stanje u Grčkoj, gdje od osobne prezaduženosti trpi više od dvije trećine građana. "Od prezaduženosti trpi gotovo polovina ispitanika u Hrvatskoj te 45 i 43 posto stanovništva u Bugarskoj i Rumunjskoj. Za izbjegavanje stanja u kojem svi gube, vjerovnici svoja sredstva, a dužnici često svoje odgovarajuće mjesto u društvu, zbog čega postaju socijalno isključeni, zapadna su društva razvila savjetodavne službe za rješavanje problema prezaduženosti te sustave povrata duga kojim se prezaduženim osobama omogućava novi početak u društvu i u ekonomskom sudjelovanju. Takvi se programi provode i u Hrvatskoj, ali često nedovoljno kontinuirano ili s tek djelomičnim uključivanjem osoba kojima najviše prijeti osobna prezaduženost", navodi naš sugovornik.

Na upit što je posljedica tako nepovoljnog stanja u Hrvatskoj, Bejaković odgovara da je stvar u više čimbenika. "Jedan od najvažnijih je i razmjerno niska razina financijske pismenosti u Hrvatskoj. Danas se aktivno sudjelovanje pojedinaca u ekonomskom životu smatra gotovo nezamislivim bez odgovarajuće razine osnovne financijske pismenosti. Ona postaje sve važnija, zbog čega su mnoge članice EU-a počele tražiti i povećanu osobnu odgovornost pojedinaca za vlastitu financijsku sigurnost. Uspješno upravljanje osobnim financijama je važna odrednica kvalitete života i zdravlja, posebice u uvjetima stalnih društvenih i gospodarskih promjena, ali i velike ponude roba na tržištu, što naravno lako potiče preveliku potrošnju", kaže on.

Zapravo ne postoji jedinstvena definicija financijske pismenosti, ali uvjetno se može odrediti kao sposobnost donošenja utemeljenih sudova i poduzimanja djelotvornih akcija po pitanju korištenja i upravljanja novcem. "Naime, financijska pismenost obuhvaća sposobnost čitanja, analiziranja i komuniciranja osobnih financijskih uvjeta koji utječu na materijalno blagostanje; uključuje sposobnost raspoznavanja financijskih izbora, diskusije o novcu i financijskim pitanjima bez osjećaja nelagode te planiranje budućnosti i spremno odgovaranje na životne promjene koje utječu na svakodnevne financijske odluke, uključujući i općenite događaje u gospodarstvu. Pritom samo znanje nije dovoljno, nego je važno i koliko su građani spretni u njegovoj primjeni, koju uvjetno možemo nazvati financijske vještine. One predstavljaju praktičnu komponentu financijske pismenosti, ali i zahtijevaju potrebnu razinu sigurnosti koja je nužna kako bi se određene sposobnosti pretvorile u akciju", navodi Bejaković.



Poznato je da mnogi hrvatski građani imaju ozbiljne probleme s prezaduženošću, koja je jedna od najvažnijih odrednica socijalne isključenosti. Bejaković navodi da je cilj projekta u kojemu sudjeluje prevenirati i ublažiti osobnu prezaduženost. "Projekt se sastoji od dvije faze, prva je usmjerena na istraživanje stanja osobnom prezaduženošću u Hrvatskoj, u kojoj će se među ostalim napraviti i analiza njezinih nepovoljnih posljedica. Druga faza obuhvaća usluge savjetovanja mladih i osposobljavanja zaposlenika u centrima za socijalnu skrb koji neposredno rade s osobama sa socijalnim problemima. Vrlo često mladoj populaciji nedostaju praktične financijske vještine i nedovoljno su upoznati sa situacijom na tržištu rada. Stoga je informiranje mladih važno kako bi se izbjegla njihova buduća osobna prezaduženost. Tu će se provoditi edukacije iz područja financijskog opismenjavanja s naglaskom na vrste zaduženosti i načine izbjegavanja ovog problema", poručuje znanstvenik s Instituta za javne financije.

Dio aktivnosti projekta usmjeren je i na osposobljavanje zaposlenika u centrima za socijalnu skrb čiji su korisnici obično građani s financijskim teškoćama. Iako zaposlenici centara imaju brojne obveze, dodatna bi im zadaća bila pružanje savjetodavnih usluga vezanih uz prezaduženost. Bejaković vjeruje da to može biti važna mjera za sprječavanje nastanka mnogih drugih društvenih problema.

"Socijalni radnici često navode kako je njihovo znanje o financijskoj pismenosti razmjerno slabo, te naglašavaju potrebu da se unaprijedi. Stoga će ovaj dio projekta najvećim dijelom biti posvećen jačanju financijske pismenosti socijalnih radnika s ciljem boljeg pružanja usluge pomoći osobama kojima prijeti prezaduženost", najavljuje Bejaković.

Zaključuje kako ne postoji opći recept za rješavanje teškoća zbog prezaduženosti, ali postoji nekoliko pravila koja bi mogla pomoći.

"Prije svega treba shvatiti situaciju ozbiljno, ali i razviti svijest da postoji izlaz. Valja prestati s gomilanjem dugova i spoznati koliko i kome se duguje, te to napisati na papir kako bi se stekla potpuna slika iznosa i strukture dugovanja. Potom valja napraviti prioritete otplata i potražiti pomoć stručnjaka u financijskoj ustanovi i savjetovalištu. Nakon toga treba proučiti kućni proračun i dugoročno planirati rashode. Važno je i promijeniti navike, plaćati u gotovini te pohraniti kreditnu karticu kod pouzdanog prijatelja ili rođaka", savjetuje Bejaković svodeći najkraće sva pravila na činjenicu da je potrebno naučiti živjeti i trošiti u okviru financijskih mogućnosti.