VINKOVCI

Dvojezični, hrvatsko-engleski Zbornik "Bećarac na putu", koji objedinjuje tekstove, misli i razmišljanja o povijesti bećarca, njegovu nastanku i predaji s koljena na koljeno, u kojemu su radovi osmero stručnjaka, a objavila ga je Šokačka grana iz Osijeka, predstavljen je u Vinkovcima, gdje su govorili Katarina Dimšić, Tena Babić Sesar i Ljubica Gligorević.

- Udruga Šokačka grana je 2021. godine odlučila obilježiti deset godina otkako je bećarac upisan kao kulturno dobro na UNESCO-ov popis svjetske nematerijalne baštine. Stoga smo Ružica Pšihistal i ja organizirale jedan izlet u budući Muzej bećarca u Pleternici. Prikupljali smo različite tekstove od stručnjaka i znanstvenika koji su se ovom temom bavili deset godina i duže te smo na kraju sve tekstove objedinili i preveli na engleski jezik – kaže Katarina Dimšić, suurednica i autorica Zbornika.

Dr. sc. Ljubica Gligorević, vinkovačka etnologinja u mirovini, još od 2006., kada je utemeljeno Povjerenstvu za nematerijalna umijeća Ministarstva kulture, jedna je od šest članova. Godine 2007. zaštitili su bećarac na nacionalnoj razini, a potom su radili na nominaciji za UNESCO, gdje je zaštićen 2011. godine. Podsjeća kako uskoro, 10. listopada, imaju sljedeći sastanak, a sama je predložila i izradila obrazloženja za zaštićena rješenja više od deset umijeća i vještina s područja Vukovarsko-srijemske županije.

- Slavonsko-srijemsko-baranjski tradicijski vokalno-instrumentalni napjev bećarac veselog je i razigranog, humorističkog, satiričkog i lascivnog teksta, prožet alegorijama i metaforama. U nazivu je od turske riječi bekar, kod nas u jezičnoj uporabi bećar, koja označava momka, mladog neženju, lolu i bekriju, sklonog raskalašenom životu, jelu, piću i ženama. U deseteračkoj glazbenoj formi s najčešće dvosmislenim ljubavnim i metaforičko-erotskim sadržajem pjevao se na svim okupljanjima i druženjima, najviše na svadbama, redovito uz instrumentalnu pratnju, osim iznimno bez svirke kada nije bilo nazočnih svirača. U prošlosti su izvođači bili najčešće muškarci, ali s vremenom i cure i snaše – rekla je na vinkovačkoj prezentaciji Zbornika dr. sc. Ljubica Gligorević, dodajući kako ih je narod stvarao na određeni kolektivni način, a tako su se i pamtili od mjesta do mjesta sa svojim specifičnostima.

Vinkovačko područje posebice je povijesno znakovito po duhovnom narodnom stvaralaštvu različitih izričaja, ponajprije vezanom uz pjesme, ples i glazbu, nastavlja vinkovačka etnologinja i podsjeća na amatera istraživača i etnomuzikologa Slavka Jankovića (1897. - 1971.) iz Novih Mikanovaca po rođenju, pravnika po obrazovanju, koji je na terenu istražio i zabilježio oko 16 000 "šokačkih pismica", dvostiha - deseteraca i napjeva.

- Upravo je uz njega i njegovu rukopisnu građu početkom 1950-ih i vezana sama uporaba naziva bećarac. U izdanju Matice hrvatske Vinkovci objavljene su Jankovićeve "Šokačke pismice" I, II i III 1967., 1970. i 1974. godine. "Sramotske šokačke pismice" Slavka Jankovića u Vinkovcima su objavile Vinkovačke jeseni 1993., u vrlo maloj nakladi. Bećarac je svojevrsni kulturno-povijesni slavonsko-srijemsko-baranjski brand. Od bećarca baš nitko ne ostaje pošteđen ni zaštićen, bio mlad ili stariji, bez obzira na spol, zanimanje, društveni status, imovno stanje, svjetonazor i ideologiju. To je glazbena javna predstava otvorena za sve, na kojoj ne treba biti ljutnje – pojašnjava Ljubica Gligorević dodajući kako nema KUD-a, pjevačke skupine, muške, ženske ili mješovite, tamburaškog sastava ili školske folklorne skupine na istoku Hrvatske koji u svom repertoaru ne izvode bećarce.