Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen u govoru o stanju Unije, 14. rujna 2022., iznijela je glavne inicijative koje Komisija planira poduzeti u predstojećoj godini. Mnoge od njih odgovor su na preporuke koje su građani dali u okviru konferencije o budućnosti Europe.

Između ostaloga, te inicijative uključuju: nastavak snažne potpore Ukrajini i njezinu narodu, između ostaloga i mobiliziranjem jedinstvenog tržišta EU-a u njegovoj punoj snazi, uvođenje mjera za potporu Europljanima u suočavanju s energetskom krizom, podupiranje poslovnog okruženja, posebice malih i srednjih poduzeća kako bi se ojačala buduća konkurentnost Europe, smanjenje ovisnosti EU-a o ruskim fosilnim gorivima i bliska suradnja s pouzdanim dobavljačima, potom daljnje ulaganje u energiju iz obnovljivih izvora, a posebno u vodik koji ima vodeću ulogu u prilagodbi klimatskim promjenama i zaštiti naše prirode, nastavak zalaganja za demokraciju, kod kuće i diljem svijeta te za vladavinu prava.

Osim navedenoga, posebnu pozornost već tjednima mediji i europska javnost pridaju mjerama štednje, napose u energetskom području, kako na razini EU-a tako i na razini pojedinih država članica. I po tom pitanju, predsjednica EK-a Ursula von der Leyen poslala je Europljenima jasnu poruku: "Štogod učinili, morat ćemo štedjeti!". S tim u vezi Europska komisija (EK) početkom rujna predložila je obvezujuće smanjenje potrošnje električne energije za vrijeme vršnih opterećenja i preusmjeravanje ekstraprofita energetskih tvrtki najugroženijim građanima i poduzetnicima zbog golemog rasta cijena energije. Predložene mjere uključuju i ograničenje cijene plina koji se uvozi iz Rusije. "Cilj je vrlo jasan, moramo smanjiti ruske prihode koje ruski predsjednik Vladimir Putin koristi za financiranje groznog rata protiv Ukrajine", rekla je von der Leyen. Inače, Europska unija drastično je smanjila uvoz ruskog plina na početku rata protiv Ukrajine, jer EU je uvozio 40 posto plina iz Rusije, a danas devet posto.

Vodi li politika štednje, koju sada nameće EU, Europu u novu recesiju? Bez obzira na to što se zasad mjere štednje ponajviše odnose na energetiku, koliko će pritom trpjeti ekonomija, gospodarstvo, pa i budžet države? Drugim riječima, kakav će biti učinak, kakve posljedice mjera štednje, i mogu li su u cijelosti one uopće provesti na razini EU-a, uključujući i RH? Na ta i neka druga aktualna pitanja, za Magazin je govorio Mario Guvo, savjetnik za poslovni razvoj u tech hubu SplitX, savjetnik za EU fondove i analitičar u Centru za javne politike i ekonomske analize (CEA).

 

- Politika štednje koju sada provodi EU nužna je i najbolje je od loših izbora što se može provesti. Ekspanzivna monetarna politika i određeni nesretni aranžmani u opskrbi energijom doveli su do kratkotrajnih poremećaja, ali dugoročno su predstavljali opasnost i rizik koji se trebao riješiti prije ili kasnije. Vanjski faktori doveli su do restrikcije opskrbe novca kroz povećanje kamatnih stopa te mjere štednje i diverzifikaciju energetskog sustava, što kratkoročno dovodi do rasta cijena, ali dugoročno štiti sveukupni ekonomski i politički sustav. Potezi koji su poduzeti nužni su i pozitivni te će kratkoročno dovesti do određenih problema, ali dugoročno će osnažiti države članice EU-a i svjetsku ekonomiju.

Sumorna prognoza britanskog instituta kaže da će milijuni kućanstava morati trošiti štednju i uzimati kredite za plaćanje režija. Institut NIESR također predviđa usporavanje globalnog rasta, kao i veću inflaciju u zemljama OECD-a: ove godine od 9,7, a dogodine od 6,3 posto... Je li i to jedan od znakova da ulazimo u dugoročnu recesiju?

- Energetska potrošnja je specifična i kompleksna te uključuje brojne faktore poput grijanja, potrošnju električne energije, potrošnju energija za transport itd. Podizanjem cijena građani i tvrtke postat će svjesniji problema i kompleksnosti tog sustava te će i sami sudjelovati u njemu kroz optimizaciju potrošnje i pronalaske energetskiji učinkovitijih alternativa za svoje energetske potrebe. Smanjena potražnja nužno će smanjiti i cijenu te će ubrzati dovršetke i proširenja već postojećih energetskih projekata poput elektrana, plinovoda, LNG terminala i slično.

Što se tiče inflacije i recesije, pokazatelji su tu već nekoliko godina i spojem raznih faktora dodatno su potencirani. Smanjenje optoka novca dovest će do smanjenja nekih makroekonomskih pokazatelja koji su vezani uz optok novca poput BDP-a i vrijednosti dionica i financijskih derivata. S druge strane, to isto smanjenje optoka novca zaštitit će prihode običnih građana koji rade za plaću i štede u novcu te će im ojačati tržišnu poziciju, unatoč kratkoročnim negativnim makroekonomskim pokazateljima.

Gledajući širu sliku, je li nastupilo vrijeme za promjenu ponašanja u okvirima dosadašnjeg konzumerističkog, potrošačkog društva koje nemilice kupuje i troši, ali i odbacuje i ne mari za štednju? Jesu li nepovratno prošla vremena kad smo se mogli razbacivati s potrošnjom svega i svačega, pa i energije, između ostaloga? S tim u vezi robujemo li još uvijek nekim stereotipovima o ekonomiji, proizvodnji i potrošnji?

- Prosječna osoba generalno živi unutar svojih ekonomskih sposobnosti zbog činjenice da je značajno otežano neodgovorno zaduživanje kroz stroge kontrole banaka i državnih ekonomskih institucija. Najveći dodatni potrošači iznad svojih mogućnosti su države i velike korporacije koje su iskorištavale razdoblje niskih kamatnih stopa za investicije koje su u nekim slučajevima bile financijski dubiozne. Naravno da je ova dodatna potrošnja stimulirala donekle ekonomiju, ali je i stiskala prosječnu osobu čiji su prihodi teško mogli pratiti rast vrijednosti te se to sada manifestira kroz inflaciju i više cijene. Potezi koji su bili nužni, poput mjera štednje i dizanja kamatnih stopa, poduzeti su i najgori scenarij bio bi da se to nije napravilo, tako da se ovim zaštitila prosječna osoba na kraće i potencijalno duže razdoblje, ako države budu dosljedne svojoj politici. Prosječni građani ne trebaju biti zabrinuti zato što su ovi koraci kratkoročno nužni, unatoč nekim teškoćama koje se pojavljuju s njima.

Vlada je predstavila jesenski paket mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena u ukupnom iznosu od čak 21 milijarde kuna, što je dosad nezabilježena pomoć. U kojoj će mjeri takav paket novih kriznih mjera uspjeti zaštititi građane, javni i Vladin sektor te gospodarstvo i "omogućiti mirnu predvidivu jesen i zimu"?

- Mjere koja je Hrvatska poduzela u skladu su s mjerama koje se provode u većini zapadnih država. Određeni propusti u energetskoj politici, poput smanjenja proizvodnje nafte i plina te nedovoljnog investiranja u nove energetske kapacitete, doveli su do boljki koje će se ovim paketom mjera pokušati kratkotrajno ublažiti. Svi ovi problemi zahtijevaju rješenja poput izgradnje novih elektrana, čija provedba traje od pet do sedet godina te su ovo samo kratkotrajne mjere za ublažavanje udara na građane i treba to držati u vidu.



Gledajući s ekonomske, gospodarske i financijske strane, s mjerama, odnosno državnim intervencionizmom u svezi, dokle smiju ići intervencije države/Vlade da se u većoj mjeri ne poremete zakoni tržišta, ekonomska stabilnost, rast BDP-a i razvoj, kako na razini EU-a tako i pojedinačno u članicama, uključujući i RH?

- Prekomjerna državna potrošnja i intervencija u energetska tržišta na razini svijeta i EU-a djelomice su i doveli do ovog problema, tako da države trebaju biti oprezne oko reakcija i lekcija koje ćemo naučiti iz ovoga. Najbolje intervencije koje država može dati jesu smanjenje poreznog opterećenja i RH je sve do COVID-a, a i nakon, bila fiskalno odgovorna i sada se nalazi u boljoj situaciji radi toga. Kratkoročna rješenja potencijalno su i nužna, ali treba biti oprezan u kojoj mjeri i na koji način se provode.

Hrvate, kao i ostale građane EU-a, najviše brine inflacija, odnosno rast cijena i troškova života, no potpora euru u Hrvatskoj ostaje na istoj razini od 52 posto, pokazuju rezultati Eurobarometra objavljeni u utorak. To ulijeva optimizam pred ulazak u eurozonu i Schengen od siječnja iduće godine, no mnogi upozoravaju i na opasnost od dugoročne recesije... Vaš komentar?

- Kratkoročna kontrolirana recesija je nužna i o njoj se već otvoreno govori više od šest mjeseci, potrebno je oprezno i stabilno prebroditi ovo nezgodno razdoblje i držati se dizanja kamatnih stopa i fiskalne odgovornosti kako bi se dugoročno stabilizirali prihodi i kupovna moć prosječne osobe. Euro će biti pozitivan za Hrvatsku ako se bude držalo dizanja kamatnih stopa i stabiliziranja opskrbe novca. (D.J.)