Trideset i jednu godinu kasnije vratio sam se u svoje selo, kazao je komandos i legionar Bruno Zorica Zulu u Ernestinovu, selu koje je došao braniti u jeku najžešćih napada 1991. godine sa suborcima iz bojne Frankopan.

Već duže vrijeme dogovarali su kolektivni posjet Ernestinovu, a emocije su proradile i prije negoli su stigli do Bobotskog kanala između dva susjedna naselja, Ernestinova i Divoša, gdje su neprijateljima ušli, kako kažu, "u meso" (u zauzeti teritorij), i tu ga zaustavili. Zulu, njegovi suborci i ostali hrvatski branitelji, pokazali su neprijatelju da mu neće dati dalje napredovati. Na Bobotskom se, pričaju nam, "rokalo" naveliko, ali izvukli su žive glave.

Selo se i zajedničkim druženjem i ručkom htjelo bar samo malo zahvaliti za pomoći u ratnim danima, ali su se i Frankopani zahvalili i Darku Čeliku Čarugi, koji im je u njegovom ratom zahvaćenom selu bio vodič i suborac u napadu. Ukazali su Čarugi čast poveljom kojom ga proglašavaju počasnim članom. Dušan Stazić, tajnik UHDDR-a Ernestinovo, primio je uime ernestinovačke braniteljske udruge priznanje Udruge "Bojna Frankopan", specijalne postrojbe Glavnog stožera Hrvatske vojske. Među domaćinima bio je i Ivica Pavić, a pričalo se, osim o povijesti i o budućnosti ernestinovačke općine koja se morala ponovno iz ruševina dizati.

Čaruga nam je kazao kako je napokon, 31 godinu nakon akcije, došla ova ekipa.



- Bojni Frankopan mi smo bili vodiči, ponovno smo se okupili da ih dočekamo i ugostimo. O akciji, mi koji smo sudjelovali, znamo, pa ne moram u detalje. Drago mi je da smo ih ugostili, u znak zahvalnosti za to što su u tim najtežim trenucima Ernestinova došli nama pomoći. Pokušavamo im se bar malo odužiti gostoprimstvom, da se prisjetimo tih događaja - kazao je Čaruga.

Nekadašnji pripadnik Legije stranaca Zulu, pojurio je pomoći u ovdašnji rat nakon što je s Legijom stranaca, kao profesionalni vojnik, bio u prvoj akciji Pustinjska oluja Irak - Kuvajt.

- Danas mi je srce veliko k‘o Hrvatska, nadam se i vama "frankopanima", što smo ovdje u lijepome slavonskom i mome mjestu. Bilo je strašno, nismo tada uspjeli osvojiti Ernestinovo, ali smo uspjeli pokazati neprijateljima da više ne mogu dalje, da mogu ići samo nazad. I išli su nazad. Evo, Čarugu, koji je moj prijatelj, i koji mi je bio vodič u situacijama koje su bile jako teške, nisam vidio 31 godinu, no, bili smo u kontaktu. Bio je jedan od mojih vodiča na ovom području, na Bobotskom kanalu. Rekao sam mu: Slušaj ti, momak, ako zezneš tebe ću prvoga "roknuti". On je to shvatio ozbiljno, a ja sam se šalio. Znate, takvi ljudi od povjerenja bili su nam potrebni kada smo dolazili na bojište gdje smo prvi put, trebao nam je netko od lokalnih koji dobro poznaje teren. No, kada smo došli do Bobotskog otvorio se pakao, tukli su nas sa svih strana, od Ernestinova, iz bunkera, iz kuća, iza leđa... Imali smo samo dva ranjena, hvala Bogu. Rekao sam si da moram otići tamo, do prve topole pokraj mosta na lijevoj strani. Tamo sam zalegao da se zaštitim, moram otići to vidjeti - prisjetio se Zulu i nastavio.



- Možda nismo ostvarili cilj koji smo si zadali, osloboditi Ernestinovo. Jer takva je bila situacija, ali pokazali smo da HV ima specijalne postrojbe, da ima dečke s domaćeg terena koji su spremni žrtvovati se. I pokazali smo im tada da se počela stvarati prava Hrvatska vojska. Znači, u ono vrijeme što su bili uzeli, uzeli su, poslije nam više nisu uzeli ništa, ni ovdje ni u okolici - kazao je čovjek koji je u Legiji stranaca proveo 18,5 godina.

- Nas šest-sedam okupilo je dragovoljce i u šumi Žutici formirali smo centar obuke s instruktorima iz Legije stranaca. Bila je to intenzivna obuka, inače obuka u Legiji traje četiri mjeseca intenzivno, ali mi ovdje nismo imali toliko vremena, i skratili smo to na samo dva mjeseca, nakon čega su ljudi odlazili u istočnu Slavoniju, a prošli smo i mnoga druga ratišta, tamo gdje je bilo najteže - prisjetio se Zulu.

Goste i Zulua iskreno se, kažu, dojmila postava Galerije Petra Smajića, koju su im domaćini otvorili, a članovi udruge iskoristili su dolazak u Slavoniju da u Osijeku odaju počast poginulima u Rosinjači, a posjetili su i Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru i Ovčaru te obišli vukovarski Vodotoranj.