Život u Gradskom vrtu opet je lijep. Ili, ako baš hoćete, ljepši nego što je bio u srpnju i kolovozu. Bijelo-plavi nogometaši su se nakon šokantno slabog početka sezone vratili u kolotečinu, onome na što su nas naviknuli u posljednje dvije godine - pobjedama.

No povratak se dogodio ondje gdje ga se baš nije moglo očekivati, na Rujevici i u Velikoj Gorici, gdje su Osječani posljednjih godina uglavnom skupljali loša iskustva. Pobjeda je na tim stadionima polako počela postajati sanak pusti, a onda je došao Rene Poms i sve okrenuo naopačke.



Nabolje, naravno. Za svakog trenera koji tako upadne u žrvanj, s neba pa u rebra, start je uvijek najvažniji, a Poms ne samo što je srušio grozne tradicije na početku svog trenerskog opusa na klupi bijelo-plavih nego je i zgazio otrcano uvjerenje kako dojučerašnji pomoćnik teško može razbuditi momčad. Rene je to učinio, a način na koji je do toga došao ne skriva nikakvu čarobnu formulu, samo je igračima pristupio na normalan, ljudski način. U treninge unosi cijelog sebe, puno razgovara s igračima ne bi li im što jasnije predočio svoje taktičke zamisli. Jednako je radio i Nenad Bjelica u svojoj prvoj sezoni i pola druge, dok se nije "umorio". Poms je prepun energije i entuzijazma jer je svjestan kakva mu se prilika pružila. Želio je već početkom godine krenuti u samostalnu trenersku avanturu, ali tada mu se nije sve poklopilo. Iz sadašnje njegove perspektive možda je tako bilo i bolje, ali tada nije mogao ni sanjati kako će pola godine poslije dobiti u ruke bijelo-plave. Ipak, kako se sada čini, priliku je dočekao posve spreman. Brzo je i vrlo jasno pokazao svoje ideje. Stao je iza Miereza, što je u tom trenutku bila hrabra odluka jer Argentinac je bio u velikoj realizatorskoj krizi, pronašao je način kako iskoristiti Caktaševu realizatorsku genijalnost, iz naftalina je izvukao Gržana, Žapera je instalirao u srce obrane. Sve su to potezi koji jasno govore o Pomosovu "my wayu". Odlučio je biti svoj, a baš je takav stav ono što je Osijeku trebalo. Nije mu trebao trener koji će samo nastaviti tamo gdje je Bjelica stao. Osijeku su trebale određene promjene, a s Pomsom ih je dobio.



Zapravo, najviše nam je žao što su u Velikoj Gorici vladali onako teški uvjeti za igru, jer u njima do izražaja nije mogao doći novi Pomsov hrabri potez. Složio je napadački trozubac s Beljom, Caktašem i Mierezom. Time je samo potvrdio kako njegove riječi "želim napadački nogomet" nisu običan populizam, nego da ih ima hrabrosti i provesti u djelo. Stanka u prvenstvu Pomsu će sigurno dobro doći. Odmah kada je preuzeo momčad pojačao je ritam treninga, jer za nogomet koji on želi igrati momčad treba biti tjelesno gotovo savršeno spremna. Osijek je u prijašnjim sezonama to i bio, ali u aktualnoj je često upadao u probleme u drugom poluvremenu, što je bio jasan znak u čemu je problem. No on očito nije bio toliko velik, jer ga je Rene uspio riješiti vrlo brzo. Nakon Šibenika, gdje se ta boljka opet iskazala, u posljednja dva nastupa nije se ponovila. Time je Poms pokazao kako svaki početak i ne mora biti težak ako imaš jasnu ideju i dovoljno odvažnosti. Standarde je postavio visoko i sad od njih ne smije odstupiti. Osijek će, kada prođe prvenstvena stanka, nakon gotovo mjesec dana opet zaigrati pred svojim navijačima, koji će očekivati daljnji progres.

- Pritisak je nešto s čime se trener i momčad moraju znati nositi. Imamo jasan plan igre, a stanku ćemo iskoristiti za dodatna poboljšanja u tome planu - rekao je Rene Poms, trener NK Osijek.

I ne samo za poboljšanja nego i za popunjavanje redova. Do susreta s Lokomotivom trebali bi se oporaviti kapetan Mile Škorić i Leon Adrian Barišić, pa bi na popisu ozlijeđenih trebao ostati samo Kristijan Lovrić, koji će se ovog tjedna podvrgnuti operaciji trbušne stijenke.