Vjernici i štovatelji Gospe od Utočišta nakon dvije godine u velikom se broju vratili aljmaškom svetištu
Objavljeno 15. kolovoza, 2022.
Od ranog jutra hodočasnici su pristizali u Aljmaš i najveće marijansko svetište Đakovačko-osječke nadbiskupije, ali i cijelog istočnog dijela Hrvatske kako bi proslavili svetkovinu Velike Gospe
Nakon protekle dvije (pandemijske) godine, u kojima je aljmaško svetište na blagdan Velike Gospe bilo znatno slabije posjećeno, ove se godine može reći da su se vjernici, štovatelji i stanovnici ovog dijela Hrvatske ponovno vratili Gospi od Utočišta na ušću Drave u Dunav. Od ranog jutra hodočasnici su pristizali u Aljmaš i najveće marijansko svetište Đakovačko-osječke nadbiskupije, ali i cijelog istočnog dijela Hrvatske kako bi proslavili svetkovinu Velike Gospe, koja je ujedno i državni blagdan. Kao što je to uobičajeno unatrag svih ovih godina, mnogi su se vjernici iz Osijeka i njegove okolice na put prema Aljmašu odučili pješice ili biciklom, a prema nekim procjenama u ponedjeljak je u Aljmašu bilo više od 60 tisuća ljudi.
- Zajedno s prijateljicama došla sam pješice iz Čepina, trebalo nam je nešto više od pet sati - kazala je Nikolina, dodavši kako se molila za zdravlje članova svoje obitelji, sebi najdražih osoba, ali i svoje.
- Već pet godina gotovo u istom sastavu pješačimo i nije nam teško. To je pokora za ono što molimo Gospu od Utočišta. S obzirom na to da se obnavlja cesta od Osijeka prema Aljmašu i da je zabranjen prolaz vozilima, mogli smo hodati po sredini ceste bez straha od automobila - rekla je Nikolina ispunjena zadovoljstvom.
Zahvala vlč. Markiću
No zato se cestom (ili bolje rečeno asfaltiranim puteljkom) preko Vere kroz polja suncokreta i kukuruza koju je koristila većina motoriziranih Osječana vozilo usporeno i u dugoj prašnjavoj koloni.
Posjetitelje je ove godine u Aljmašu dočekala i bogata sva druga ponuda. Štandova prepunih hrane, pića, suvenira i ostalog nije nedostajalo, a trgovci su zadovoljno trljali ruke.
- Bojali smo se da se i ove godine ne ponovi prošla, ali ovo je doista prelijepo. Toliko ljudi uistinu nismo očekivali - kazao nam je jedan trgovac s raznolikom ponudom i asortimanom robe.
Najviše su se međutim prodavali prehrambeni proizvodi, slastice, voće i razna pića te suveniri i svijeće s vjerskim obilježjima. Valja reći kako je veliki broj pripadnika policije osiguravao promet i sam ulazak prema svetištu, tako da problema nije bilo, a domaćini su se pobrinuli da posjetiteljma osiguraju pitku vodu i pokretne toalete. Ovogodišnje slavlje bit će zapamćeno i po činjenici da je misu na Veliku Gospu posljednji put predvodio aljmaški županik i upravitelj Svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu Ante Markić. Naime, nakon 49 godina služenja velečasni Markić uskoro odlazi u mirovinu, na čemu mu je na središnjem misnom slavlju zahvalio i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, koji je ujedno i predstavio njegova zamjenika, dr. Tomislava Ćurića.
Obnova Svetišta
Pljesak koji je vlč. Markić dobio od nazočnih vjernika dokaz je kolika je njegova zasluga i uloga u stvaranje današnjeg svetišta u Aljmašu. I načelnik općine Erdut Jugoslav Vesić izrazio je veliku zahvalu velečasnom Markiću, s kojim je, kako kaže, suradnja bila na vrlo visokoj razini dugi niz godina. Svetište je bilo itekako prepoznato i kroz njegovo ime, njegovo povezivanje vjernika i svega onoga što se događalo u Svetištu, koje je jako važno, posebice u duhovnom dijelu, vjerskom, ali i u turističkom smislu – poručio je Vesić.
Misnom slavlju nazočili su i najviši dužnosnici Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka te saborski zastupnik Goran Ivanović.
Osječko-baranjski župan Ivan Anušić čestitao je svima koji slave blagdan Velike Gospe te najavio modernizaciju i uređenje infrastrukture aljmaškog svetišta, ali i i svih svetišta i mjesta koji vjernicima služe za molitve na području županije.
Osječki gradonačelnik Ivan Radić, pak, izrazio je zadovoljstvo što je s brojnim vjernicima hodočastio aljmaškoj Gospi od Utočišta jer je to mjesto koje ispunjava vjerom i nadom.
Crkva je četiri puta građena iz temelja, a Gospin kip je nakon Domovinskog rata pronađen neoštećen, što dodatno posebno nadahnjuje sve nas. Moje su molitve upućene za mir, zajedništvo i dobrotu među ljudima – poručio je Radić.
Tomislav Prusina
Hranić: Bog je prisutan u liku Božje Djevice Marije
Središnje misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić poručivši da Bog nije napustio ljudsku povijest, nego je trajno prisutan u njoj, usmjerava je i vodi te ljudski život i čitava stvorena stvarnost imaju svoj smisao i cilj.
- Govoriti o Božjoj prisutnosti u ljudskoj povijesti nije lako jer je Bog danas postao nepotrebna i suvišna kategorija u interpretaciji svijeta, ljudskog društva i čovjeka. Čini se kao da je pozitivističkim pristupom, osobito u prirodnim znanostima, gdje je stvarno i znanstveno samo ono što se može dokazati ili izmjeriti nekim instrumentarijem, Bog protjeran iz prirodnih znanosti i tehnike, a onda posljedično i iz same stvorene stvarnosti, odnos iz prirode, kao da je raznim tumačenjima povijesti i društvenih odnosa Bog protjeran i iz ljudskog društva i da nema nikakvu ulogu u njegovu oblikovanju - kazao je Hranić u propovijedi.
Nadbiskup Hranić naglasio je da se u biblijskoj slici iz Knjige otkrivenja prepoznala i Europska unija te je na svoju zastavu plave boje, koja je simbol Blažene Djevice Marije, dodala i 12 zvijezda oko Marijine glave.
- Marija sluti kako je čovjek stvoren za nešto više i da cilj čovjekova života ne može biti samo ekonomski standard, već da svijet mora biti više od pozornice na kojoj čovjek prodaje sebe, svoju moralnost i dostojanstvo. Ona otkriva da jedino Bog može ovome svijetu pružiti alternativu i da tek u Bogu sve pronalzi svoj smisao. Tamo gdje drugi vide snagu napretka koji melje i ugrožava čovjeka, Marija vidi Boga koji vodi ljudsku povijest, tamo gdje bogati ne vide nikoga osim sebe, Marija vidi Boga koji gladne napunja dobrima, a bogate otpušta prazne – poručio je Hranić.
Ističe kako smo spustili pogled prema ovozemnoj stvarnosti i kao apsolutno zadani put izabrali napredak.
- Bio on znanstveni, medicinski, gospodarski, ekonomski – za njim težimo i on nam se predstavlja kao vrhunac i spas prema kojemu treba ići. I tako je ljudska povijest postala drama trajnog napretka, borbe u kojoj jači pobjeđuje, a slabiji ispada iz igre. Izgleda kao da se tomu nitko ne može suprotstaviti jer sve što postoji mora biti u službi takvog napretka, pa makar trebalo upotrijebiti i nečasna, grešna i nedopuštena sredstva - napominje Hranić i pita se je li nam život uistinu bolji ili smo postali nezasitni, umorni, ovisni, uništeni stresom robovi i žrtve napretka i standarda bez istinske slobode, smisla i dostojanstva.
Konstatira međutim da nam današnja svetkovina i Božja riječ poručuju da Bog ipak nije odsutan, da se i dalje očituje i prisutan je u liku Božje Djevice Marije.