Nakon posljedica pandemije, koje još osjećamo i u ekonomskom i u gospodarstvenom smislu, ukrajinski rat dodatno je zakomplicirao situaciju, pa nam je uz sankcije koje je Europska unija (ali i SAD, većina zapadnog svijeta) uvela Rusiji zaprijetila i povećana inflacija i (ne)očekivane mjere štednje, napose energenata, s obzirom na probleme s dotokom plina iz Rusije i poskupljenja koja prate razvoj situacije. O aktualnom stanju, ekonomskom ponajviše, razgovarali smo s doc. dr. sc. Nevenom Vidakovićem, ekonomistom i financijskim stručnjakom iz Zagreba.

Vodi li politika štednje koju sada nameće EU Europu u novu recesiju?

- Bez ikakve sumnje. Radi se o tome da politiku štednje nameću Nijemci, čija je ekonomija u ozbiljnim problemima, a ostale zemlje nemaju takve probleme. Implikacije toga bit će puno šire i dugoročnije nego što se misli.

Nameće se slika da svi imaju probleme zbog inflacije. Što o tom pitanju kažu brojke? Njemačka je u "posebnom" položaju...

- Španjolski BDP na godišnjoj je razini narastao za 6,3 % u prošlom kvartalu, francuski za 4,2 %, talijanski za 4,36 %, svi iznad očekivanja analitičara. A njemački je narastao samo za 1,5 %, što je ispod očekivanja analitičara. Također, Španjolska ima najnižu stopu nezaposlenosti u posljednjih deset godina. Jasno je tko ima probleme i prema spašavanju čije su ekonomije mjere štednje kreirane.

Insinuirate da Njemačka ima probleme, što to znači za sve ostale članice EU-a?

- Od velike krize 2008. Njemačka se nametnula kao ekonomski hegemon Europe. Kada je trebalo pomoći Grčkoj, Nijemci su je odlučili zgaziti. To su i otvoreno rekli. Nametnuli su svoju ekonomsku politiku, koja je navodno dugoročno trebala riješiti sve grčke probleme. Rezultat toga je da je grčki BDP realno 17 % ispod onoga iz 2010. godine. Jasan je rezultat mjera koje je poduzela Njemačka.

Njemačka je izgradila svoju ekonomiju na jeftinoj energiji i jeftinoj radnoj snazi koja je dolazila iz drugih dijelova Europe. Sada, kada je ta pogrešna strategija došla na naplatu, Nijemci traže da se svi žrtvuju za njih. Naravno da će se ostali pobuniti. Prva je bila Mađarska, uskoro će i ostali. Zašto bi Španjolci žrtvovali svoju ekonomiju i zamijenili je sudbinom Grčke da se spasi Njemačka? To pitanje uskoro će postati jako popularno...

Bez obzira na to što se zasad mjere štednje ponajviše odnose na energetiku, koliko će pritom trpjeti ekonomija, gospodarstvo, pa i budžet države...?

- Jako puno ako se inflacija ne stavi pod kontrolu. Inflacija će u SAD-u pasti sljedećih nekoliko mjeseci, tako da će doći do lažne nade da će pasti i u Europi. Sada će doći do iluzije da će se to isto dogoditi u EU-u, ali naravno da neće. Poseban je problem proračun države/država, koji će biti pod sve većim pritiskom i u jednom će trenutku pod tim pritiskom puknuti.

Ali države obećavaju da će pomoći, što nizom mjera i čine...?

- Politika hrvatske Vlade i HNB-a je politika koja je preuzeta od ECB-a (Europska središnja banka - European Central Bank), a ECB je eksplicitno rekao kako je najbolji način da se smanji inflacija pad standarda građana. Evo, primjerice, nafta je na 90 dolara po barelu, niže nego prije invazije Rusije na Ukrajinu. Kolika je cijena benzina? Nemojte da vas zavara demagogija maskirana u socijalnu pomoć.

Drugim riječima, kakav će biti učinak, kakve posljedice, mjera štednje, i mogu li su u cijelosti one uopće provesti na razini EU-a, uključujući i RH?

- Ako ne dođe do šire političke pobune, u što osobno ne vjerujem, mjere štednje koje nameće Njemačka bit će provedene. Naravno da će najvišu cijenu platiti obični građani.

Sumorna prognoza britanskog instituta kaže da će milijuni kućanstava morati trošiti štednju i uzimati kredite za plaćanje režija. Institut NIESR također predviđa usporavanje globalnog rasta, kao i veću inflaciju u zemljama OECD-a: ove godine rast od 9,7, a dogodine od 6,3 posto... Je li i to jedan od znakova da ulazimo u dugoročnu recesiju?

- Da. Ali ovdje nije problem samo recesija kao ekonomska definicija. Problem je što EU opet ulazi u stanje u kojemu ne može dugoročno kreirati ekonomski rast i radna mjesta, što posebno pogađa mlade, na kojima svijet ostaje.

Sa svime što se događa u posljednje vrijeme, ali gledajući i širu sliku, robujemo li još uvijek nekim stereotipovima o ekonomiji, proizvodnji i potrošnji...? Jesu li nepovratno prošla vremena kad smo se mogli razbacivati u potrošnji svega i svačega, pa i energije, između ostalog?

- Ne. Kod nas je problem u tome što se na očigled raspala ekonomska paradigma prodaje svega strancima i stabilnoga tečaja, a strukture se još uvijek drže. Normalnim ljudima je jasno da stabilan tečaj ne garantira stabilnost cijena, da nas prodaja imovine strancima neće učiniti bogatijima, da se moramo pobrinuti sami za sebe. Naravno, to nije jasno klonovima, koji svi jednoglasno ponavljaju da trebamo još više države rasprodati i da je navodno euro neki štit koji će nas obraniti. Sve dok smo u tom i takvom jednoumlju, nama ne može biti bolje, i to nema veze s problemima koje ste naveli...

Zaključno, nakon svega, jeste li optimistični ili pesimistični što se tiče daljnjeg razvoja situacije?

- Ja nemam emocije kao što su optimizam i pesimizam. Prihvaćam realnost. Ne dajem nikome lažnu nadu. Može li drukčije? Može li nam biti puno bolje nego što je sada? Naravno da može. Svi naši problemi imaju rješenje, ali je jasno da za sada, na ovakav način, ne možemo doći do tih rješenja. (D.J.)