Živimo u teškim vremenima neizvjesnosti i krize, ugroza i strahova, manjka optimizma i izazova koji su sve samo ne uobičajeni, s obzirom na to da smo i dalje izloženi pandemiji koronavirusa, a zbog ukrajinskog rata i njegovih posljedica i dodatnim ekonomskim teškoćama, uključujući i aktualnu inflaciju, poskupljenja i najave drastičnih mjera štednje kad se radi o energiji i energentima.

Kako u svemu tome reagirati, prilagoditi se i živjeti koliko-toliko normalno u ovakvim nenormalnim vremenima, razgovarali smo s Ljubicom Uvodić-Vranić, psihologinjom iz Zagreba, specijalisticom psihologije rada, članicom Hrvatske psihološke komore, samostalnom konzultanticom-komunikologinjom u poduzećima, medicini rada, terapeutkinjom i savjetnicom u individualnom, obiteljskom i grupnom radu. Ljubica Uvodić-Vranić kreira i vodi edukativni i antistresni program za menadžere, učitelje, liječnike, medicinske sestre i tehničare.

S obzirom na uznapredovalu ekonomsku i energetsku krizu, između ostaloga, jesmo li društvo koje se lako ili teško prilagođava novonastalim kriznim situacijama? Psihologija bi vjerojatno o tome imala što kazati...

- Mislim da je sposobnost razumijevanja u novonastaloj situaciji jedna od mnogih definicija inteligencije. Za sposobnost prilagodbe toj novonastaloj situaciji treba emocionalne inteligencije razumijevanja svojih i tuđih emocija i traženje ne samo praktičnog puta, nego i puta koji najmanje šteti i nama i našoj okolini. Biti mudar znači koristiti svoju racionalnu i emocionalnu inteligenciju da bismo se što bolje prilagodili promjenama koje nas stalno prate u životu.

Startna pozicija s koje ulazimo u promjenu omogućava također bolju prilagodbu. Primjerice, ako smo već nabavili solarne ploče i postavili ih na krov vlastite kuće, ili na terasi zasadili zelenilo, mi smo već samim time napravili dobru uštedu energije. Zapravo, ako imamo, recimo, više načina da se ugrijemo ili rashladimo, možemo se lakše prilagoditi na situaciju. Kad plin poskupi, imamo rezervno rješenje - naftu. Ako je i nafta skuplja, možda imamo šumarak kojemu bi dobro došlo da ga oslobodimo suhih grana i zapalimo ih u peći na drva koju imamo, ili ćemo je nabaviti.

Dakle, mislim da osim svijesti o potrebi štednje i sposobnosti prilagodbe, lakše će se snaći oni koji mogu promijeniti način da se dođe do energije. U tome će nam pomoći i mijenjanje loših navika otvaranja prozora dok se hladimo ili grijemo. Razvijanje novih navika ide sporo, ali smo u svom životu mnoge stvari promijenili, pa će bar neki više svjesni, više inteligentni, postupati mudrije i promijeniti navike oko čuvanja energije, što je sada, vidimo i slušamo, postalo aktualna tema. Kao što smo i do sada mijenjali neke "navike", pa smo od otvorenog ognjišta došli do štednjaka, a štednjak, odakle mu ime nego od toga što bolje štedi energiju, tako ćemo se i dalje prilagođavati i trošiti manje.

U mnogim društvima ljudi se teško navikavaju na štednju, naviknuti su prije na opsesivnu potrošnju, na konzumerizam bez kraja, pa im je u tom kontekstu i mentalitet prilagođen. Što je to u ljudima što ih tjera da kupuju i troše (naravno, ako imaju novca), u tolikoj mjeri kao da je sutra sudnji dan?

- Osjećaj praznine koji netko ima zbog manjka samopouzdanja, nedostatka kvalitetnih odnosa, nedostatka radnog i društvenog angažmana, nebavljenja vrijednim kreativnim poslom i/ili zabavom, zbog narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja te drugih životnih muka i problema, neki ljudi ispunjavaju, tj. misle da će ispuniti kupovanjem ili stvaranjem zaliha. Drugim riječima, sjećanje na iskustvo gladi iz djetinjstva, iz ratnog vremena, nezaposlenosti, neke naše ljude tjera na kupnju, a ne na štednju.

Međutim, praznine koja nastaju u nama jer nedostaju pozitivne emocije, zanimljiv posao i/ili poticajni ljudski odnos, ne mogu zamijeniti ni nadoknaditi nikakvi više ili manje momentalno suvišni predmeti, nikakve potrošačke navike. Davno je već pisano o tome koliko je važno biti. Ali je lakše kupiti i imati negoli biti - lakše i kratkoročnije.

Gledajući širu sliku, je li nastupilo vrijeme za promjenu ponašanja kad se radi o konzumerističkim navikama? Konkretno, jesmo li kao društvo mentalno dostatno jaki da se naviknemo na štednju koju izazivaju krizna vremena kakva su ova sadašnja?

- Odavno je nastupilo takvo vrijeme! A najpametniji među nama trebali bi nas na to podsjećati i uvesti novu vrstu ponašanja kao modu. Možda na engleskom, koji je moderan: štedjeti je IN, rasipati je OUT! (D.J.)