Osijekov europski poraz od Kizilžara donio je još jedan jak potres u Gradski vrt nakon onog proljetnog u kojem je Nenad Bjelica žestoko opleo po klupskom čelništvu. Kao i u tom proljetnom slučaju, i ovaj put je klupsko čelništvo predvođeno predsjedikom Ferencom Sakaljem - "stalo na loptu".

Nakon što je označen kraj susreta s Kizilžarom, osječkim stadionom odzvanjali su valovi navijačkog revolta. Tražio se Bjeličin odlazak, igrače se pozivalo na skidanje dresova. Razočaranje je bilo golemo, a jedini izlaz iz tog tunela činio se prekid suradnje između Osijeka i Nenada Bjelice. Čak je i sam Bjelica rekao: "Ako sam ja teret i trebam otići, brzo ću se dogovoriti s predsjednikom." Jutro nakon utakmice većina hrvatskih medija i portala već je "smijenila" Bjelicu, ali nisu računali na to kako se s Ferencom Sakaljem uopće nije tako lako "dogovoriti" kada su razlazi u pitanju. Iskreno, "razvod braka" bio bi jedini prirodan korak nakon blamaže protiv Kizilžara. Ne zato što se izgubilo ili ispalo, nego zato što je ostao jak dojam kako momčad više ne slijedi Bjelicu u njegovim idejama. Do konačnog loma odnosa na relaciji trener-svlačionica došlo je nakon poraza od Lokomotive, poslije kojeg je Bjelica žestoko krizitirao igrače, a oni mu dan-dva poslije nisu ostali dužni. Šefa je posjetila igračka delegacija, a interni razgovor bio je prilično napet i nije pomogao smirivanju strasti. Osim toga, "govor tijela" trenera i momčadi od početka ove sezone nije ni izbliza tako kvalitetan kao u prvoj i velikom dijelu druge sezone. Iskra koju je Bjelica imao u očima nestala je nakon što se u sukobu koji je izazvao s klupskim čelnicima ništa nije promijenilo. I zato se nakon Kizilžara razlaz činio kao jedino razumno rješenje, ali umjesto toga nastala je pat-pozicija u kojoj nitko nije želio povući prvi potez. Naime, bilo koja strana, ako želi raskinuti ugovor jednostrano, treba onoj drugoj platiti odštetu u iznosu koji je ostao do kraja ugovora. Tu je riječ o 20-ak milijuna kuna, koliko godišnje koštaju Bjelica i njegov stručni stožer. Dakle, jedini je izlaz iz toga bio dogovorni raskid suradnje u kojem nitko nikome ne bi trebao isplatiti ništa. Očito s jedne strane nije bilo dobre volje za takav rasplet, pa će se do kraja Bjeličina ugovora obje "strane držati za ruke kako si ne bi iskopale oči". Klupski čelnici, ali i sam Nenad očito su odlučili "mokriti uz vjetar" i prkositi zdravoj pameti. Pa neka im to služi na čast jer navijači Osijeka nisu "bedaci" kojima se mogu prodavati prazne priče. Za svakog razumnog promatrača svega što se u Gradskom vrtu događa unatrag tri-četiri mjeseca Kizilžar je morao biti kap koja je prelila čašu, ali očito je interes (novac) bio previsoka prepreka. Ili to ili se možda radi o onome: "E, nećeš otići sad kad gori, nosi se s navijačkim nezadovoljstvom i problemima u momčadi." Uglavnom, s današnje točke gledišta perspektiva NK Osijek uopće ne izgleda zdravo. Bjelici, koji je na početku mandata dočekan poput mesije, gotovo više nitko ne vjeruje. Osim, čini se, mađarskih vlasnika. Nikada nismo bili zagovornici lomova preko koljena i mijenjanja trenera svako malo. Međutim, trenutačna situacija koja vlada u NK-u Osijek nikada valjda nije bila zrelija za razlaz s trenerom. I nije se dogodio. Najgore u svemu je što vjerojatno nikada nećemo dobiti pravo objašnjenje takve odluke, jednako kao što nećemo dobiti ni odgovor na pitanje u kojem zapravo smjeru plovi bijelo-plavi brod.