Piše: Draško CELING

Nedavni nastup Benjamina Lamze, Vedrana Zeca i Tina Tonkovića na ljetnoj terasi kafića Community Bar u Ilirskoj ulici pokazao je kako kvartovski koncert jazza nije nemoguća ideja. Večer uz pristojno odsvirane standarde omogućila je sasvim novi pogled na zabavu i glazbeni život u dijelovima grada u kojima nismo naviknuli da bi nam netko mogao ponuditi nešto od kulture.

Kako nam je rekao osječki električni gitarist i skladatelj Vedran Zec, trebao je to biti nastup dua u kome još svira također poznati tenorski saksofonist Benjamin Lamza. Kada su obojica saznali da se u Osijeku nalazi i pijanist Tin Tonković iz Požege, pala je zamisao da po prvi puta nastupe kao trio. Koncert je bio gotovo spontan jer je popis pjesama koji će odsvirati sastavljen tek dan ili dva prije nastupa. Njih trojica se jako dobro poznaju jer su članovi Big Banda Požega. Posrijedi je ambiciozni orkestar osnovan prije 11 godina. Naravno, važan korak napravio je vlasnik Community Bara koji je poželio na terasi svoga kafića čuti jazz. Bilo je krasno uživo posvjedočiti ljepoti nesputanog glazbovanja koju su s nama podijelili Lamza, Zec i Tonković. Koncert se sastojao od dva jednosatna niza. U drugome, u kome su popustile sve unutarnje kočnice i suzdržanost, ovaj trojac pokazao je svoje pravo lice. Bilo je tu krasnih individualnih improvizacija, ali i skladne intuitivne suradnje. Izostanak bubnjara iz ove priče dao je ovome koncertu intimističku notu, jer je sve zvučalo nekako tiše i osobnije. Bili smo svjedoci iznimnom događaju, ukazanju jazza tamo gdje smo ga najmanje očekivali, na uglu Rokove i Ilirske ulice. Posljednja rečenica namjerna je parafraza poznatog albuma Arta Blakeyja “At the Jazz Corner of the World”. Spomenuta osječka adresa zacijelo nema baš ništa sa slavnom newyorškom lokacijom jazz-kluba Birdland, ali ipak ondje se sparne srpanjske noći svirao dobar jazz. Što drugo reći, nego preporučamo se i drugi put.

Svu trojicu očekuje zanimljivo ljeto. Lamza je ubrzo osječku svakodnevicu zamijenio odlaskom u Grožnjan. Ondje se održava Festival Jazz iz Back BP, ali i Ljetna škola jazza Hrvatske glazbene mladeži. Oba događaja su dio ostavštine koju je iza sebe ostavio legendarni glazbenik i promotor jazza Boško Petrović. Otuda i njegovi inicijali u nazivu festivala. Mnogi od nas još pamte Boškov kultni BP klub u Teslinoj ulici koji je nakon njegove smrti čini se za svagda zatvoren. Osim svoje diskografije, Boško Petrović je iza sebe ostavio i ljetno okupljanje glazbenika i ljubitelja jazza u malom istarskom gradiću. Lamza se ondje našao u dobrome društvu uživajući u radionici koju vodi poznati saksofonist Dick Oatts. Ovo mu je drugo sudjelovanje na usavršavanju u Grožnjanu, ako se izuzme 2017. kada je bio dio organizacijskog tima u ime Hrvatske glazbene mladeži. Već taj prvi neformalni susret s majstorskim tečajem u Grožnjanu bio je prilika za druženje s uglednim saksofonistom iz Graza Karlheinzom Miklinom (1946. - 2019.) kojega je osječka publika mogla vidjeti pola godine prije njegove smrti na sjajnome nastupu u Hrvatskom narodnom kazalištu. Lamza je prvi puta službeno sudjelovao u Ljetnoj školi jazza u Grožnjanu 2019. Bila je to prilika za rad s newyorškim saksofonistom Dickom Oattsom čije savjete mladi Osječanin iznimno cijeni. Taj Amerikanac svira više od četrdeset godina u big bandu The Thad Jones/Mel Lewis Orchestra koji je u međuvremenu promijenio ime u Vanguard Jazz Orchestra. Uz dvadesetak svojih albuma, Oatts se pojavljuje i na stotinjak albuma koje potpisuju drugih glazbenici. Još jedan važan predavač u Grožnjanu je i američki trubač i krilničar Alex Sipiagin. Po povratku iz Istre Lamzu očekuje zajednički koncert s Big Bandom Osijek u Đakovu 29. srpnja, a 14. kolovoza nastupa s Big Bandom Požega u Velikoj. Slično vrijedi i za Zeca i Tonkovića koji će također imati poneku svirku ovog ljeta. Zec napominje kako veliku ulogu za postojanje i uspjeh Big Banda Požega, koji djeluje već duže od desetljeća, ima njegov voditelj Zvjezdan Marjanović.

Jedan od standarda odsviranih na spomenutom koncertu bila je i poznata skladba “Softly, as in a Morning Sunrise” koju je svojedobno napisao Osječanin s newyorškom adresom Sigmund Romberg, koji odavno zaslužuje ulicu u našem gradu. Kada smo već kod Osijeka, zanimljivi podatak koji se tiče jazza objavio je Glas Slavonije. Naime, u Hrvatskom listu od 2. lipnja 1932. pronašli smo prvi spomen izvođenja jazza u našem gradu. Bilo je to prije točno 90 godina! Naziv sastava je “Jazz Zvonimir”. Na repertoaru se zacijelo nalazio swing jer se spominje glazba za ples. Mjesto radnje je vrt pivnice Molnar u Šamačkoj ulici, koju je nekada držala obitelj Šeper, vlasnici glasovite pivovare.