Kažu "Brate, ubijaš". Hvala, hvala, kužim vas. Kruzam dok mi bruji bass. Slavonija hooligans, riječi su Matka Mikulića, poznatijeg kao Massimo savage. Aluzije i igra riječi očito mu dobro ide, pa su i pjesma i album nazvani - Gas Slavonije.

"Brate, ubijaš", ne samo u žargonsko-slengovsko-kvartovskom smislu, može doslovce izreći četiri godine mlađem bratu Marinu. On, istina, ne ubija, ali jako dobro udara. Uvjerili smo se u to uživo krajem prošle godine na FNC priredbi u MMA borbama u Osijeku, a u lipnju je na priredbi u Karlovcu došao do druge FNC pobjede.

U svijet borilačkih sportova prvi je ušao stariji brat Matko.

MATKO: Ja sam prvo htio biti borac, a ne reper. Trenirao sam jiu jitsu, MMA, natjecao sam se u grapplingu. Sada malo više rekreativno kick boksam, ali ne mogu mnogo. Koljeno mi je otišlo. Brat je upravo na moj nagovor počeo trenirati. Bilo je to u Hrvačkom klubu Osijek, danas Training Academy. Gledao sam ga, ničim se nije bavio, rekao sam mu probaj. Probao je više borilačkih sportova, ali odmah sam znao da će mu se jiu jitsu najviše svidjeti. Danas je, evo, u MMA-u.

MARIN: Rekao mi je jedan dan uzmi hlačice i majicu i idemo u klub. Prije toga nisam ništa trenirao. Doslovce sam visio u kvartu, kod kuće igrao igrice i jeo. Nisam baš bio debel, ali se vidjelo da ništa ne treniram.

MATKO: Bio je futrovan!



Tek je odnedavno mlađi brat postao jači od starijega.

MARIN: Tučemo se mi stalno. I nije on ni danas uopće loš. Konkurentan je što se tehnike tiče. Uopće ne dominiram dok mi sparira. Moram se itekako potruditi da ga dobijem.

MATKO: Meni nedostaje kondicije, ali imam više kila, pa to tako nadoknađujem. Ali, možda od prije pola godine-godinu mogu reći da je bolji. U grapplingu je zapravo uvijek bio bolji. Na kraju on je sada u jačem treningu, a ja ipak i nastupam i izlazim van subotom.

Odrasli su i žive u osječkoj Retfali. Matko, ili Massimo, premda nastupa i samostalno, danas pripada grupi, ili bolje reći pravcu pod nazivom Retfatlanta (još jedna odlična igra riječi nap.a). Je li možda odrastanje u takvom kvartu utjecalo na kasnije odluke braće?

MATKO: Ja nikada nisam bio tip koji će se potući s nekim pijanim majmunom u Tvrđi. Ako to želim, onda ću ući u ring s nekim pravim borcem od kojeg znam da ću dobiti "po lampi". Nisam lik koji će se potući na ulici.

MARIN: Možda nije kvartovski đir na nas utjecao, više tadašnji način života. Počneš trenirati iz dosade. Kao klinci obično smo bili tu, u naselju, i svaki dan nam je bio isti. Vjerojatno smo poželjeli nešto drugo raditi. Tako je i on vjerojatno počeo repati.

MATKO: Da, ja i moj prijatelj Đi smo kao odlučili nešto repati. To je bilo više u početku free style. Pa sam predložio, idemo to snimiti. Nazvali smo prijatelja Z++, napravio nam je produkciji i beatove, mi smo to odradili. I onda nakon nekog vremena shvatiš kako to ljudi slušaju. Nevjerojatno mi je bilo, idem s treninga, a iza mene trči pet klinaca. I to te prate, ovdje od retfalačkog groblja do Žutog naselja. I zaustave me i pitaju me: "Jel‘ se mogu slikati". Nisam mogao vjerovati. A to su tek bili početci. Tek smo imali dvije pjesme i na YouTubeu nekih dvije do tri tisuće pregleda.

Stariji brat još uvijek je poznatiji. Zbog svog umjetničkog imena zna mu se dogoditi da ga označe na Instagramu Massima Savića. Massimo savage nastupa non-stop. Imao je ovo ljeto i koncert u Osijeku gdje je, prema njihovoj procjeni, bilo više od 2000 ljudi. Prije toga nastupao je posvuda. U Zagrebu, Splitu, Varaždinu, pa u Kragujevcu, Sarajevu... Bit će toga i do kraja ljeta. I mlađi Marin, nakon borbe u FNC-u, doživio je svojih "deset minuta slave".

MARIN: Imao sam uspjeha ranije u grapplingu. Bio sam prvak Hrvatske, osvajao medalje na nekim turnirima, a 2019. pobijedio sam na amaterskom FNC-u, koji nije tako bio glamurozan. Borili smo se u kavezu u America TOP teamu. Krajem prošle godine moj trener Saša Milinković, a trebam spomenuti da me još treniraju i Ivica Tadijanov i Luka Jurić, jer je svatko od njih za nešto zadužen, imao je dogovoren meč na FNC-u. On je mene tada pitao želim li se ja boriti. Prepoznao je da ja to želim. Moje je pitanje bilo: "Jesam li uopće spreman?". Rekao mi je da je ovo prilika i da se nema što čekati i odgađati. Nakon te prve borbe u Osijeku, pa i ove druge u Karlovcu, doista, i meni su počeli prilaziti. Baš na bratovom koncertu prišli su mi i tražili slikanje. Eto, nedavno sam bio u Đakovu i prišli su mi i rekli da su gledali moju borbu.

Prate braća jedan drugoga. Matko gleda uživo mečeve, a Marin odlazi na koncerte.

MATKO: Meni je gledati njegove mečeve totalno stresiranje. Još je sada dobro i lako gledati dok pobjeđuje. Nadam se da ga neću morati gledati u nekoj lošijoj poziciji. Pa ja da sam brat od ovoga Brkana kojeg je dobio u Karlovcu, ne znam što bih napravio. Vjerojatno bih uletio sa stolicom u kavez i počeo tući!

MARIN: Iskreno, ne znam da li bih slušao tu njegovu glazbu da on nije u njoj, ali mi se s vremenom svidjela. Atmosfera na koncertima mi je brutalna. Znate, ja uopće ne pijem, ali se uvijek super zabavim. Preko njega sam na koncertima upoznao i dobru ekipu. Stvarno mi je super.



Nije Marinu još brat napravio pjesmu s kojom će ulaziti u kavez.

MARIN: Čekam još da mi napravi neku prigodnu. Imao sam neke ideje ući uz njegovu neku pjesmu, ali nije mi bilo to - to. Nisu me dovoljno nabrijavale za borbu. Sada sam jednom ušao uz pratnju melodije iz Vikinga, a drugi put uz melodiju iz filma 300.

Imaju različite planove. Dok mlađi brat želi profesionalno baviti se MMA-om, stariji ne misli da će mu nastupi biti jedini izvor zarade. Bez obzira na to što trenutačno, kako sam kaže, od toga lijepo živi.

MATKO: Imamo dosta nastupa. Dobro su plaćeni, zadovoljan sam. Međutim, koliko to god čudno zvučalo, ali ne želim da ovo što radim, radim isključivo zbog para. Ovo mi je i dalje hobi, zadovoljstvo. Ne želim da mi novac postane jedina vodilja. Da počnem podilaziti drugima, da mi jedini cilj bude samo da me što više ljudi čuje. Siguran sam kako bih zbog toga drukčije zvučao. Nastupat ću i dalje, ali imam i nekih drugi planova. Otvaram uskoro street food u Radićevoj ulici. Zvat će se Munchies. Još jedna igra riječi! Očito mi to baš dobro ide, ha,ha.

MARIN: Studiram kineziologiju tako da još kao student ne moram "vijati" zaradu. Cilj je završiti fakultet, a kroz koju godinu nadam se da ću moći i živjeti od borbi. Za početak biti u samom vrhu FNC-a, a u nekom dužem razdoblju postati dio neke ozbiljne organizacije. Vjerujem u to. Treniram redovno, ne preskačem treninge, znam koliko ulažem u sve to, tako da vjerujem da će se to dogoditi. Sve u svoje vrijeme.