Nastavljaju se muke i hod po trnju hrvatskih košarkaša u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2023. Otvaranje posljednjeg prozora prvog kruga u skupini C donijelo je novo razočaranje i rezultatski debakl, koji se (ni)je očekivao, ali nam se dogodio, i to u najbližem susjedstvu.

U Ljubljani smo htjeli osvojiti bodove koji bi nas odveli u drugi krug, ali bi bili i najbolji mogući poticaj za nastavak u borbi za vađenje svjetske vize. Umjesto toga, dobili smo pravu lekciju od Luke Dončića i društva, te spoznaju da ćemo se teško ucrtati na košarkaški globus i za nešto više od godinu dana biti dio svjetske elite na azijskom okupljanju.



Ali nada uvijek umire posljednja, a ona je prije podbacivanja čak i imala neku realnu podlogu. Hrvatska je u Stožice stigla ipak s gotovo najboljim kadrom koji se može okupiti ovoga trenutka, ali nažalost, ni s igračima iz NBA i Eurolige nije se mogla ni znala nositi s pritiskom i kvalitetni(ji)m protivnikom. Utakmica je bila riješena već nakon prve četvrtine i vodstva Slovenije od 33:8, preostalih pola sata živjeli smo u uvjerenju da zaostatak možda neće biti (pre)velik, ali krajnji minus 28 (97:69) ponovo je razotkrio sve naše slabosti, nerealne želje, mitove u koje više nitko ne vjeruje.

- Čestitao bih Sloveniji na, prije svega, izvrsnom otvaranju i prvoj četvrtini. Mi nismo izdržali taj pritisak atmosfere, koja je bila sjajna, prava košarkaška. Prva četvrtina je bila odlučujuća, sve ostalo je bilo pokušavanje da stignemo rezultat. Nismo bili pravi, nismo bili dobri u malim stvarima, u stvaranju blokova, bili smo dosta tromi. Slovenija je bila rastrčana i ima individualnu kvalitetu, naravno. Dončić i Dragić stvarali su višak i pogađali kad je trebalo. Svaki put kad bismo im se malo približili, uspostavili neki ritam, primili bismo dvicu ili tricu, tako da to moramo popraviti, defenzivno nismo bili dobri - pričao je izbornik Damir Mulaomerović, koji je puno očekivao od ove utakmice. Nije bio jedini, ali na kraju uzalud sva priprema kada je sve bilo riješeno nakon deset minuta.



Atmosfera u prepunoj dvorani (12.000) bila je sjajna, očekivalo se da bi ona mogla biti poticajna za goste, ali izgorjelo se odmah u uvodnom dijelu. Bilo je odmah vidljivo da naši stožerni igrači nisu u najboljem stanju, što je donekle i razumljivo. Oni mlađi bili su u nekim trenutcima i (pre)impresionirani, pokazalo se da još nisu dorasli igrati u takvoj atmosferi i protiv takvog protivnika. No imamo to što imamo, igramo tako kako igramo, s tim treba živjeti i boriti se dalje.

Ima i dobra vijest, izgledi za prolazak u drugi krug kvalifikacija još postoje, ali ni eventualni prolazak neće popraviti kliničku sliku naše elitne reprezentativne skupine, koja po onome što sada pokazuje i ne zaslužuje odlazak u Japan, Indoneziju i Filipine. Kada se nakon četvrtog poraza u pet utakmica i dalje nudi prilika za proboj, onda ga valja pokušati. Viza za drugi krug vadi se u Rijeci, gdje u nedjelju (20 sati) dočekujemo lidera skupine, a to je Finska. Ako pobijedimo, idemo dalje, ali mora se poklopiti i rezultat iz Stockholma, gdje Slovenci moraju uzeti bodove domaćinu. Naoko realan rasplet trećeg prozora, ali sve još treba uzeti s rezervom. Najmanje bi trebala biti sporna pobjeda Slovenije kod Švedske. Više zabrinjava kako ćemo se mi nositi s rasterećenim Fincima, koji nakon pobjede u sjevernjačkom ogledu (85:69) stižu svjesni da mogu napraviti velik posao i u dvorani Zamet. Hrvatska je još na životu, drugi krug nije nedostižan, pitanje je samo može li se pronaći pobjednička formula tri dana nakon partije za zaborav. Vječni optimisti vjeruju da može.