Bez članstva u Europskoj uniji teško je i zamisliti kako bi uopće funkcionirala Republika Hrvatska u vremenima velikih kriza, poput pandemijske i ovogodišnje ratne ukrajinske, sa svim svojim dramatičnim posljedicama za društvo u cjelini, ponajviše, dakako, na ekonomskom i gospodarskom planu.

Doduše, euroskepticima je korist od članstva u EU-u i dalje teško priznati, no takvih je zapravo mali broj, uostalom, kao što je mali broj i onih s političke scene koji neprestano populistički gunđaju protiv EU-a, ponavljajući poput papige da se krizom/krizama ne upravlja dobro i da je sve teorija, a malo toga korisna praksa. Kad se, međutim, objektivno i bez povišenih tonova pogleda šira slika svega što Europska unija čini kako bi kontrolirala krizu/krize, neke stvari su jednostavno neoborive činjenice argumentirane posve jasnim i konkretnim odlukama čija provedbe nije upitna. Primjera je mnogo, a najsvježiji je stigao proteklog tjedna, kad je obznanjeno da je Hrvatska primila najveći nepovratni iznos novca od Europske komisije do sada - 700 milijuna eura! Riječ je o sredstvima za reforme iz nacionalnog plana oporavka poduzete do 31. prosinca 2021., među kojima su aktivne mjere zapošljavanja, program dekarbonizacije energetskog sektora, aktivnosti u području prostornog uređenja, reforme tržišta rada i socijalne zaštite i sl., pojasnio je premijer Plenković nakon sastanka sa Dubravkom Šuicom, potpredsjednicom EK-a, koja mu je u Banskim dvorima uručila odluku o isplati prve rate. “To je program koji treba zaštititi EU i članice od budućih eventualnih šokova, nastao kao posljedica bolesti COVIDA-19”, kazala je Šuica.

Naravno da se može govoriti i da je 700 milijuna eura kap u moru problema za koje se očekuje da ih država riješi kroz financijsku pomoć iz EU-a. No, budući da su osigurane i odobrene doista respektabilne milijarde eura za pomoć Hrvatskoj iz europskog kriznog fonda, ova prva rata samo je jedan korak naprijed u rješavanju nagomilanih problema. Drugim riječima, bez dogovorene financijske pomoći iz Europske unije ni RH ni druge članice teško da bi se mogle same izvući iz krizne i recesijske neizvjesnosti u kojima se Europa nalazi zadnje dvije i pol godine. To je prava istina. O svemu drugom može se raspravljati, uz argumente i bez populističke demagogije. Europski novac, hrvatska pamet, to bi trebao biti recept za bolje sutra na putu izlaska iz aktualnih problema. Zastranjivanja po tom pitanju ne smije biti, jer nam je u tom slučaju uzalud sav trud, i EU i naša pamet.