Impozantan je broj od 6956, prema ruskom Ministarstvu obrane, "stranih plaćenika" koji se bore na strani Ukrajine protiv ruske agresije u toj zemlji. Prema tabeli koju je objavilo ovo ministarstvo, a prenijeli ruski mediji, od tog broja 1956 je poginulih, a 1779 vratilo se u svoje države. O tome iz Mostara za DW piše Vera Soldo, čiji tekst prenosimo uz neznatna skraćenja.

Ove brojke pokazuju da se na strani Ukrajine bori, ili se borilo, najviše Poljaka, 1831, od kojih je poginulo čak njih 378, potom Rumunjska - 504, Britanaca - 422, Hrvata - 204, Bjelorusa - 197, Francuza - 183, državljana BiH - 167, itd. Na ovoj ‘listi‘ su i Nijemci s 99 svojih državljana koji se bore na strani Ukrajine i do sada su 33 poginula.



Međutim, Rusija prešućuje koliko stranih boraca na ukrajinskom ratištu ratuje za njih. "Rusija će dopustiti dragovoljcima da se bore u Ukrajini. Ako vidite da ima onih koji dobrovoljno, ne za novac, žele ići pomoći ljudima u Donbasu, onda im moramo ispuniti želju i pomoći im da dođu do zona sukoba", kazao je ruski predsjednik Vladimir Putin, u ožujku ove godine, samo dva tjedna nakon početka ruske invazije. Mediji su tada izvijestili da je njegov ministar obrane Sergej Šojgu, kazao kako 16.000 dobrovoljaca želi "podržati ruske snage" u "specijalnoj vojnoj operaciji".

Darko Trifunović, direktor Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost u Beogradu, smatra kako su informacije o stranim ukrajinskim plaćenicima ruska propaganda namijenjena domaćoj, ruskoj političkoj sceni. "Rusija želi prikazati kako se ona bori protiv ‘Zapada i zapadnih plaćenika‘. Narativ je jednostavan: ‘Nitko ne valja, jedino je Rusija u pravu‘. Toliko su daleko otišli u propagandnim lažima da danas više i ne spominju denacifikaciju Ukrajine i sve ono što su govorili na početku agresije. Jasno je da Rusija čini sve da opravda ono što se ne može opravdati, a to je agresija na suverenu državu s bezbroj puta iznesenim neistinama", komentira za Deutsche Welle profesor Trifunović.

On pritom podsjeća na rusku aneksiju Krima, što je, kako kaže, Rusija također pokušala pravdati svojom propagandom. Trifunović je uvjeren kako Rusija ima poseban cilj na Balkanu. "Rusija po svaku cijenu želi ‘zapaliti‘ Balkan i druge ranjive dijelove svijeta, kako bi pozornost s agresije na Ukrajinu odvukla na drugu stranu. Zato su odavno ruske službe u kampanji hibridnih djelovanja upravo na Balkanu, jer, izuzev Hrvatske, nijedna država s tog područja nema kapacitet od toga se braniti", smatra Trifunović.

Također napominje da su BiH, i posebno Srbija, premrežene ruskom špijunskom mrežom koja svoje pipke ima u kriminalu, politici, nažalost, i u medijima. "Zato Rusija sve više ‘izvozi‘ svoje najjače oružje na Balkan, a to je propaganda s ciljem stvaranja i jačanja podjela u društvu", zaključuje ovaj beogradski profesor.



Ministarstvo vanjskih poslova Hrvatske, nakon objave ruskih podataka o stranim vojnicima u ukrajinskoj vojsci, brzo je reagiralo. "MVEP nije upoznat s navedenim informacijama. U prilog tome govori činjenica da Veleposlanstvo RH u Ukrajini od početka ruske agresije na Ukrajinu nije izdalo nijednu sprovodnicu, odnosno mrtvački list. Stoga, apeliramo na suzdržavanje od širenja neprovjerenih informacija osjetljive naravi", izvijestili su. Nešto oštrija bila je reakcija iz hrvatske Vlade, gdje je glasnogovornik Marko Milić kazao kako se radi o "potpunoj neistini i manipulaciji".

Vojno-sigurnosni analitičar Ivica Mandić, za Novu TV izričito je rekao da se radi o namjerno plasiranom fake newsu te da se ne radi "ni o čemu novom s ruske strane". "Mi imamo izravna iskustva. Da je u pitanju zarobljavanje hrvatskih državljana, gotovo bi trenutačno državno vodstvo bilo upoznato o tome od ukrajinske strane. Ovaj fake news služi da se pokvari odnos između Hrvatske i ostalih zemalja s jedne i Ukrajine s druge strane. Služi da Ukrajinu smatramo nevjerodostojnom za saveznika, prijatelja i partnera. Mogao bih zamisliti da je bila pogibija četiri ili pet ljudi, pa da ne znamo. Ali da mi u Hrvatskoj, s četiri milijuna, ne znamo za 74 osobe koje su na tamošnjim bojištima navodno izgubile život, to je naprosto velika brojka", objasnio je Mandić. Zaključio je kako se radi o "udarcu ispod pojasa", i ne odviše mudrom fake newsu, koji je ipak izazvao reakciju u zemljama.



A reakcija iz BiH bila je možda najzanimljivija, a nekima komičan odraz (ne)sklonosti prema dvjema zaraćenim stranama. "Dvojica građana BiH ratuju u Ukrajini na različitim stranama. Ministarstvo sigurnosti BiH i sigurnosne agencije imaju saznanja o odlascima dva državljanina BiH na ratište u Ukrajinu, jedan na strani Ukrajine, a drugi Rusije. Time su potpuno neistiniti ruski podaci o odlascima i pogibiji državljana BiH na ratištu u Ukrajini", objavilo je bosansko-hercegovačko ministarstvo sigurnosti, demantirajući navode ruskog ministarstva obrane da se na ukrajinskom ratištu bori 167 plaćenika iz BiH te da ih je poginulo 51.

Safet Mušić, bosansko-hercegovački stručnjak za sigurnost, za DW podsjeća da se ne smije zanemariti činjenica da je medijski rat u suvremenim ratovima dio ratnih strategija te da to nije slučaj samo s ratom u Ukrajini, nego i u mnogim ratovima prije. "Potrebno je sagledati i kontekst i vrijeme plasiranja informacija, a važno je napomenuti da je tema stranih boraca bila eksploatirana kroz medije od strane invazijskih snaga, kao i od strane snaga u obrani. Za BiH je značajno da su prve informacije o stranim borcima iz naše zemlje, kao i s Kosova i iz Albanije, bile plasirane od strane ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, i to nekoliko dana prije početka ruske invazije", podsjeća Mušić na informacije koje nikada nisu potvrđene.



I Mušić, kao i beogradski profesor Trifunović, također ima jasno pojašnjenje."Nakon analize dolazimo do pretpostavke da je, kao jedan od glavnih razloga za pokretanje invazije, ruska strana uporno navodila nazočnost nacističkih i stranih boraca u Ukrajini, tako da kontinuirano moraju izvješćivati o toj temi kao opravdanju za invaziju. Drugi razlog je da se pojedine države ovako etiketiraju kao neprijateljske te da ih se upozori na neke teže posljedice, ako nastave sa sankcijama prema Rusiji", smatra Mušić.

Dok naglasak stavlja na važnost brzih, točnih i službenih informacija kao reakcije državnih organa BiH, i ovaj stručnjak za sigurnost ističe da je cilj ovakve propagande postignut. "A to je izazivanje unutarnjih neslaganja, ili produbljivanje već postojećih, jer dio dužnosnika i javnosti u BiH apsolutno vjeruje u sve informacije koje objavi Rusija, a pojedini mediji imaju i svoje izvjestitelje koji prate napredovanje ruske vojske. Očito je da se radi o medijskom ratovanju, planskom i sinkroniziranom plasiranju dezinformacija za koje je potrebno imati planske i učinkovite odgovore i kontramjere, što razvijene i uređene države i čine. Nažalost, u složenim okolnostima u kojima je BiH, sustavna reakcija je znatno otežana", zaključuje Mušić.