Vlada recesiju u procjenama za 2022. "ne vidi", s obzirom i na turističku sezonu, razinu građevinskih aktivnosti, kao i druge pokazatelje, no ministar financija Zdravko Marić istaknuo je ovih dana kako se određena upozorenja na nju vrlo ozbiljno shvaćaju.

Recesija nastupa kada je gospodarstvo dva uzastopna kvartala "u minusu". Na pitanje kolika je prijetnja od recesije u Hrvatskoj, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku Domagoj Sajter kaže kako nije samo rat u Ukrajini povijesna prekretnica. Naime, nakon gotovo 15-godišnjeg razdoblja nezapamćeno niskih kamatnih stopa i jeftinog zaduživanja, vodeći svjetski financijaši tvrde da se globalna financijska tržišta nalaze na početku fundamentalnih promjena sljedećih godina, dodaje. "Na nedavnoj financijskoj konferenciji glavni direktor banke JPMorgan Chase u dvorani prepunoj analitičara i investitora je rekao: ‘Bolje vam je da se pripremite, jer dolazi uragan.‘ Kad to kaže glavni direktor najveće američke banke, a bankari su inače uvijek suzdržani, onda se treba zapitati koje bi to promjene mogle iskrsnuti", kaže Sajter. Dodaje kako su znakovi tih promjena prva veća i snažnija inflacija u 40-ak godina, prvi veći rat nakon 80 godina, prva pandemija nakon 100 godina i očite klimatske promjene. Završava "fantazmagorična bajka" negativnih kamatnih stopa, zaključuje.

"Zašto ‘fantazmagorična bajka‘? Zato što kredit s kamatnom stopom od 1 %, uz inflaciju od 1 %, praktično znači da je novac besplatan. To je u izravnoj suprotnosti sa suštinskim temeljem koncepta novca, jer je novac po definiciji oskudan, i ne može ga se stjecati bez troška i napora. To je elementarni ne samo ekonomski nego i društveni postulat. Novac koji raste na grani nije novac - to je izmišljotina koja uništava normalno poimanje novca. No svako malo pojavi se neki novi ‘genij‘ koji blebeće kako je internet promijenio sve i kako je ovaj put sve drukčije. Istina je da se sve mijenja, ali postulati nisu slučajno temelji društva; oni su filtrirani i učvršćeni kroz tisuće godina povijesti. Razarati ih znači razarati temelje civilizacije. Zato je dobro da negativne i preniske kamatne stope nestaju, iako se doima da je baš ‘zgodno‘ plaćati ultranisku cijenu kredita. Ali sve to ima cijenu", kaže Sajter.

Pojašnjava da je situacija bitno drukčija nego u vrijeme krize iz 2008. Ta kriza nastala je iz financijskog sektora, iz tržišta nekretnina, a ovo je puno ozbiljnija i šira priča, s pipcima koji sežu od opskrbnih lanaca, tržišta energetike do globalnih geostrateških i političkih pitanja, dodaje. Sajter kaže da bi se, kratkoročno, ako se gospodarski rast zadrži i inflacija primiri, financijska tržišta trebala stabilizirati te bi ekonomski sustav mogao biti u (gotovo) idealnom stanju: ni "pregrijan", ni "smrznut" - nit‘ će znatnije rasti, nit‘ znatnije padati. No, s obzirom na globalni utjecaj ruske invazije na Ukrajinu i rat koji se vjerojatno neće tako skoro završiti, taj "roza" scenarij manje je izgledan. "Zabrinutost zbog inflacije i recesije teško će se sama od sebe razriješiti. Posljednjih 15 godina ultraniskih kamatnih stopa neće se rasplesti i stabilizirati u kratkom roku. Čak i da nema rata u Ukrajini, i da svjetska ekonomija nije pod pritiskom klimatskih promjena - i dalje bi trebalo vremena za prilagodbu novim okolnostima", ističe Sajter.



Makroekonomist Velimir Srića podsjeća kako se nadamo dobroj turističkoj sezoni, no ako se epidemija pojača usred ljeta, to bi mogao biti problem. Međutim, kaže i da je naše gospodarstvo malo "živnulo", posebno neki dijelovi od kojih se to nije očekivalo, prvenstveno zato što je u vrijeme pandemije sve bilo dosta nisko, pa su sada stope rasta prilične. Sve je ljepše kada se krene s niske baze, dodaje. O najvjerojatnijem gospodarskom scenariju za Hrvatsku kaže da je ovo situacija bez presedana, istovremeno imate i izlazak iz pandemije koji nije izvjestan, prilično gadan rat u Europi i globalno jačanje "hladnog rata". Blokovske podjele i interesi prije su bili jednostavniji, kaže.

“Danas je fleskibilnost puno veća. Recimo, Rusi lako nađu kupce za svoj plin i naftu, u Indiji, Kini ili bilo gdje, iako se ne mogu brzo reorganizirati. Njih će više pogoditi tehnološka i neka druga ograničenja. Zato se većina ekonomista teško složi oko toga, jer nemate vladajuću doktrinu oko inflacije, stagflacije, deflacije - ideje su se mijenjale i vidjelo se da u nekim uvjetima nešto funkcionira, a u drugim ne. Sve je manje konsenzusa što treba raditi. Meni se čini da mi kao mala zemlja imamo puno veću fleksibilnost nego neke velike, lakše nam je izbjeći nevolje ako smo pametni. Samo, ja ne vidim tu dovoljno pameti. Imali smo dosta sreće i s makroekonomskim pokazateljima, dobrim ministrom financija i političkom stabilnošću, koja je rezultat užasno loše opozicije”, zaključuje Srića.