Drage sugrađanke i sugrađani, dragi gosti!

Naš grad upravo živi svoje 56. Đakovačke vezove, taj festival tradicijske kulture, svega onoga što su naši ljudi u prošlosti vrijedno čuvali, ostavljali za budućnost - od kruha do ruha. Đakovo je ponovno velika pozornica na kojoj stotine i stotine ruku pletu veliko šokačko kolo, kao i plesove drugih krajeva Lijepe Naše i drugih zemalja. Sjaje dukati pod djevojačkim vratom, šticle rese vrijedne ruke Šokice, šuškaju unterrokovi, kose se pletu u voravice, o muški pas vežu se trobojnice, ržu konji iz Ergelina i privatnog uzgoja. Jer konj vezovskih dana nije o radu, nego za paradu. Gradskim ulicama odjekuje zvuk tamburice, a bećari se snašama udvaraju, umiljkavaju i pomalo "brezobraznim" bećarcima. Grad ovih dana nije samo velika pozornica nego i velika radionica, u kojoj stari mlade generacije uče onome što su oni učili od svojih starih. Đakovački vezovi su i svaka ovih dana otvorena izložba, predstavljena knjiga, dječji crtež ili stih, održani koncert, skuhani fiš i čobanac, narezani kulen, svaki gostoljubivo dočekani gost ili folklorna skupina. Sedamanest vezovskih dana s više od pedeset različitih programa.

Zbog svega ponosno je Đakovčanima se zvati.

I sam sam kao dijete rado odlazio na Vezove, nestrpljivo iščekujući njihove prve priredbe, napose svečani nedjeljni mimohod svih sudionika smotre, i radoznalim dječjim pogledom, s neskrivenim divljenjem, negdje u hladovini i bijegu od srpanjske vrućine, diviti se folklornim skupinama, okićenim svatovskim zapregama, četveropregu đakovačke Ergele lipicanaca..., pa navečer, u smiraj vrelog dana, pod krošnju Strossmayerova parka, na tradicionalni izbor najljepšeg narodnog ruha. Moje divljenje Vezovima, moj naklon ostali su do danas, a njihovu poštovanju, poštovanju tradicije učim i svoju djecu. Znam da to činite i vi, dragi sugrađani. Jer kako bez očuvanja prošlosti graditi budućnost?!

Pomisao na vrijeme osnivanja Vezova, na 1967. godinu, vraća u neka druga, prošla vremena, u neke druge politike i okolnosti, no Đakovački vezovi su se i tada izborili da im u grbu bude hrvatska šahovnica, pritisku tadašnjeg režima usprkos, odredivši se još tada za ulogu očuvanja hrvatskog nacionalnog bića. Tu ulogu zadržali su do danas. Poput branika domovine. Zna to dobro i ukrajinski narod, čiju smo zemlju, kao i 2018., ove godine pozvali da bude zemlja partner Vezova, i na taj način iskazavši joj poštovanje i podršku što hrabro brani svoje.

Stoga, danas, kada sat na katedrali svetog Petra otkuca 21 sat, dođite, dragi sugrađani, na svečano otvorenje 56. Đakovačkih vezova i još jednom potvrdite svoju sponu, svoj skladni suživot s njima, jer Vezove, kao i grad, čine ljudi. A vi, dragi gosti, posvjedočite ljepoti o kojoj ćete s ushićenjem pričati u svom kraju, u svojoj zemlji, u svom kutku planeta nam Zemlje. Do nedjelje kasno navečer, kada 56. Đakovačke vezove proglasim zatvorenima, budimo svi svjedoci ovom neponovljivom festivalu tradicijske kulture na kojem svoje volimo, a tuđe poštujemo.

Stoga, ponovno kažem - zbog svega, ponosno je Đakovčanima se zvati! Dobro došli na 56. Đakovačke vezove!