Europska unija nastoji smanjiti uvoz plina iz Rusije, pa ponovo razmatra gradnju istočnomediteranskog plinovoda (EastMed) kojim bi plin iz podmorja Izraela i Cipra išao plinovodima preko Grčke i Italije do ostalih zemalja EU-a. Profesor naftne geologije Avraam Zelilidis sa Sveučilišta u Patrasu godinama zagovara taj projekt. "Plinovod bi nas Grke spasio jer nastavi li se sadašnji porast cijena energenata, mnogi će pasti u ekstremno siromaštvo", kaže Zelilidis za Hinu.

Grčke kompanije najizloženije su u EU-u gubicima i bankrotu zbog rasta troškova energenata, priopćila je ovaj mjesec Europska investicijska banka (EIB). Zelilidis je uvjeren da se velike zalihe nafte i plina nalaze pod grčkim morem, a ne samo pod ciparskim i izraelskim. Pokažu li se njegove procjene točnima, Grčka bi imala jeftinije energente ne samo zato što bi njome prolazio plinovod nego zato što bi ih i sama crpila. Grčka vlada se, međutim, držala rezervirano prema potencijalnom plinovodu dugom 1900 kilometara preko kojeg bi EU zadovoljavao 10 posto svojih potreba za prirodnim plinom u početnoj fazi. Kao razlog suzdržanosti navodi se snažan lobi grčkih brodara koji sada uvoze naftu, a plinovodom bi izgubili posao. Osim toga, tu je i strah da bi crpljenje nafte i plina u vodama u kojima se Grčka i Turska spore oko suvereniteta dovelo do sukoba između Atene i Ankare. Neki, pak, tvrde da je problem okoliš jer se Europska unija odmiče od fosilnih goriva u skladu sa svojim Zelenim planom prema kojem do 2050. želi potpuno prekinuti ispuštanje stakleničkih plinova. Xenia Loizidou, direktorica tvrtke za istraživanje okoliša Isotech sa sjedištem u Nikoziji, kaže da je svaki plinovod štetan za morski okoliš, no napominje: "Ovdje nije riječ o ekološkom problemu, nego o političkom."

Profesor Zelilidis, koji smatra da bi u kasnijoj fazi EU zadovoljavao oko 40 posto svojih potreba preko ovog plinovoda, dodaje da bi cijevima išao prirodni plin, a poslije vodik, što je u skladu s inicijativom Europske komisije o čistoj energiji. H