Postoje mnogi stereotipi u vezi s pasminama pasa. No nedavno genetsko istraživanje provedeno na više od 2000 pasa i upareno s 200.000 upitnika koje su ispunili vlasnici, pokazuje da su ove pretpostavke uglavnom neutemeljene. Mnoge bihevioralne osobine mogu se naslijediti – ali u okviru modernog shvaćanja pasmina samo djelomično možemo predvidjeti kako će se pas ponašati – a gotovo je nemoguće predvidjeti hoće li pas biti privržen ili sklon agresiji. Iako genetika utječe na osobnost psa, specifična pasmina nije dobar pretkazatelj osobnosti psa.

Otkrili su da su kriteriji za definiranje zlatnog retrivera njegove fizičke karakteristike - oblik ušiju, veličina, boja i kvaliteta dlake, a ne i je li pas prijateljski nastrojen. Druga autorica studije objasnila je da bi razumijevanje odnosa između pasmine pasa i njihova ponašanja mogao biti prvi korak k razumijevanju toga koji su geni odgovorni za neka psihijatrijska stanja kod ljudi, kao što su opsesivni poremećaji. Iako pse ne možemo upitati o njihovim problemima, mislima ili tjeskobama, znamo da vode bogat emocionalni život i doživljavaju poremećaje koji se očituju i u njihovu ponašanju. Istraživači su sekvencionirali genom 2155 jedinki čistokrvnih i mješovitih pasmina, nastojeći otkriti genetske varijacije koje bi mogle predvidjeti ponašanje pasa te su ih potom usporedili s odgovorima iz 18.385 anketa provedenih među vlasnicima kućnih ljubimaca iz Darwinove arke. Stranica Darwinova arka je otvorena baza podataka za pseće osobine i ponašanje.
Budući da su postojeći stereotipi toliko moćni, tim je osmislio svoje upitnike kako bi u obzir uzeli pristranost vlasnika. U psećem je genomu pronađeno ukupno 11 mjesta povezanih s razlikama u ponašanju, uključujući i poslušnost, vraćanje predmeta vlasniku, usmjeravanje na plijen i zavijanje. Kod ovih ponašanja pasmina ima određenu ulogu – primjerice bigli i lovački psi skloni su zavijanju, border collieji su poslušni, a shiba inui najčešće manje poslušni. No uvijek postoje iznimke. Tako su labradori najmanje skloni zavijanju. Samo osam posto ih je tomu sklono. Devedeset posto hrtova nije zakapalo svoje igračke, dok je za tri posto njih to bila uobičajena radnja. Kada su sagledali faktor agnostičkog praga koji uključuje pitanja o tome jesu li psi agresivno reagirali na neke pojave, znanstvenici nisu uočili značajan utjecaj pasmine.



Pasmina je objasnila samo devet posto razlika u ponašanju, dok se dob pokazala dobrim prediktorom za neke osobine poput igre s igračkama. Međutim, pokazalo se pet puta vjerojatnijim da će pasmina odrediti fizičke osobine psa. Ova ideja protivi se široko rasprostranjenim pretpostavkama na kojima se temelji zakonodavstvo. Na temelju tih pretpostavki Britanija je zabranila uzgoj i posjedovanje pit bull terijera, a isto su napravili i brojni gradovi u SAD-u. Prije 1800. godine psi su ponajprije birani za funkcionalne uloge poput lova, čuvanja i ovčarenja, naglasili su istraživači. Suprotno tome, moderno shvaćanje pasmina temelji se na fizičkom idealu i čistoći loze, a potječe iz viktorijanskog vremena. Moderne pasmine nositelji su genetske varijacije svojih drevnih predaka, ali ne u jednakom postotku, što objašnjava razlike u ponašanju unutar pasmine. Iznenađujuće je otkriće da je pseća druželjubivost prema ljudima iznimno nasljedna u pasa, iako ne ovisi o samoj pasmini. H