Objavljeno 4. lipnja, 2022.
Prva je lipanjska subota protekla u znaku tradicionalnog Sajma antikviteta u organizaciji tvrtke Osječki sajam i suorganizaciji Turističke zajednice grada Osijeka. Ujedno je obilježena i prva godina otkako se ta sajamska manifestacija održava u Perivoju kralja Držislava. Vjerne posjetitelje i izlagače nije omela ni ranojutarnja vrućina, jer uz pregršt ponude mogao se pronaći i zaklon za odmor pod krošnjama obližnjih stabala. Oni kojima je autotržnica daleko imali su priliku vidjeti što znači ponuda od igle do lokomotive. Od štanda do štanda kao da se putuje kroz vrijeme, najčešće u 20. ili 19. stoljeće.
Dašak novoga pokraj Školjke donio je Osječki puhački orkestar svojim prvim nastupom na Sajmu antikviteta. Oduševljenim su posjetiteljima glazbom dočarali starinsku atmosferu izvedbama poput svečanih koračnica. Na tren se posjetiteljima moglo učiniti kako su rekreirali atmosferu poput one iz poznate filmske uspješnice "Tko pjeva zlo ne misli", što je bio odličan potez u svrhu upotpunjavanja sadržaja popularnog sajamskog okupljališta.
Na licima građana dao se iščitati i gastronomski užitak, što se posebice odnosi na neizostavne langošice i pogačice. Na južnim se putovima prema središnjem dijelu Sajma zazubice izazivale šubarice, princes-krofne, mađarice i druge slastice po prokušanim receptima, a tko nije za slatko, mogao je zadovoljiti apetit sirom, čvarcima, slaninom i ostalim suhomesnatim delicijama.. 
Idilična slika živoga grada, prijateljskih susreta, dobre ponude i potražnje, škicanja i cjenkanja omogućuje nam uvid u samu srž Sajma antikviteta - ovovremeno druženje s pravom dozom sentimentalnosti, nostalgije i šarma poput magneta privlači i domaće i goste Osijeka.
Mario Vuk
ANTIK FANATIK
Portreti iz osječkih fotografskih atelijera
Lipanjski je Sajam antikviteta, unatoč velikoj vrućini, privukao veliki broj izlagača i posjetitelja. Među mnoštvom najraznovrsnijih predmeta u uži je izbor ušlo nekoliko predmeta, a među najzanimljivije svakako su ubraja skupina fotografija Osječanki i Osječana nastala oko 1900. godine. Muški su portreti nastali u posljednjem desetljeću 19., a ženski u prvom desetljeću 20. stoljeća i sjajan su primjer mijene modnih stilova. Muški su portreti nastali u jednom od najstarijih (i najdugovječnijem) osječkih fotografskih atelijera u 19. stoljeća čiji je utemeljitelj bio Georg Knittel, a ženski su portreti nastali, također, u osječkim fotografskim atelijerima Alberta Friederyja i Franje Svirčevića. Tri su portreta nastala u Kapucinskoj, a jedan u Dugoj, danas Strossmayerovoj, ulici.
Fotografi Georg Knittel i Franjo Svirčević umrli su i pokopani su u Osijeku na gornjogradskom, Aninom groblju, dok se fotograf Friedery iz Osijeka preselio u mađarski grad Györ u kojemu je umro i gdje je pokopan, a u kojemu i danas žive njegovi potomci. Na poleđini muškog portreta u donjem dijelu fotografije nalazi se posveta na njemačkom jeziku datirana u Osijeku 27. 7. 1893., dok je na gornjem dijelu poleđine fotografije muškarca u prvom planu otisnut žig s upisanim prezimenom Payerle. Najvjerojatnije je riječ o značajnom osječkom klesaru i kiparu Dragutinu Payerleu, ali mogao bi to biti i lik osječkog bravara Ivana Payerlea ili osječkog stolara Ferde Pyerlea. Izabrani predmeti sa štanda dr. sc. Mladena Radića nukaju nas na pomnije istraživanje i identifikaciju likova iz bogate i slavne osječke prošlosti.
Piše: Grgur Marko Ivanković