Izlazak iz procedure makroekonomskih neravnoteža posljedica je više faktora. Prije svega riječ je o trendu smanjenja udjela javnog duga u BDP-u koji je privremeno bio narušen (u gotovo svim državama članicama EU-a) zbog COVID krize - kaže Marko Perić, ekonomist iz Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA) iz Zagreba, te dodaje:

- Oporavak našeg gospodarstva u obliku slova V, odnosno povratak na stanje prije krize svakako pozitivno utječe na dinamiku smanjenja tog udjela javnog duga u BDP-u koja je započela prije krize - udjel je bio 71 % u pretkriznoj 2019. Oporavak u obliku V potvrđuje EK koji navodi kako je hrvatsko gospodarstvo nakon pada od 8 %, 2020. godine zabilježilo rast od 10,2 % 2021. godine (najviše od kada Državni zavod za statistiku prati te podatke). Ipak, ovaj trend oko javnog duga ne znači da automatski možemo biti previše zadovoljni, s obzirom na to da još nema na vidiku tog cilja koji bi taj udjel spustio ispod 70, a pogotovo ne ispod 60 % BDP-a. Naime, 2023. godine taj udjel mogao bi doći do 73 %. Nadalje, izvješće EK-a govori i o sniženju privatnog duga - na razinu prije COVID krize. Isto tako važno je istaknuti izvješće EK-a u kojem se navodi kako je udjel ne-financijskog korporativnog duga u BDP-u 2021. dosegnuo najnižu razinu od 2005. te ostaje ispod prosjeka EU-a.

Primjerice, prema izvješću EK-a očekivanja od hrvatskog bankarskog sektora ostaju u sferi stabilnog, dobro kapitaliziranog te visoko likvidnog sustava. Izostanak repatrijacije dobiti banaka i osiguravajućih društava te ciljane regulatorne prilagodbe vezane uz pandemiju u 2021. godini pridonijeli su osnaživanju kapitalne pozicije hrvatskog bankarskog sektora i sektora osiguranja. Kreditne institucije su na kraju 2021. izvijestile o omjeru Tier 1 od 25,1 %. Isto tako u 2021. godini sve kreditne institucije ispunjavale su propisane minimalne uvjete likvidnosti što je vidljivo kroz likvidnost koja je ostala natprosječno visoka s omjerom pokrića od 202,5 % (usporedbe radi prosjek EU je 173 %).



Što je još važno istaknuti kad se radi o širem kontekstu izvješća Europske komisije?

- Dodatno, u izvješću EK-a ističe se kako je hrvatski bankarski sustav 2022. godine, nakon ruske vojne agresije na Ukrajinu, nakratko bio izložen rizicima vezanim uz nelikvidnost Sberbank Europe AG, vlasnika lokalne podružnice u Hrvatskoj. Unatoč tome, situacija se stabilizirala kada je sanacijski odbor u suradnji s Hrvatskom narodnom bankom (HNB) kao nacionalnim sanacijskim tijelom donio odluku o pokretanju sanacijskog postupka Sberbank d.d. Zagreb.

Nadalje, prema izvješću EK-a, udjel duga nefinancijskih poduzeća (NFC) u BDP-u u 2021. godini dosegnuo je najnižu razinu od 2005. godine te je ostao ispod prosjeka EU-a i specifičnih bonitetnih pragova za pojedine zemlje. Slijedom toga, omjer duga kućanstava smanjio se na 36 % BDP-a u 2021. (smanjenje za dva postotna poena u odnosu na 2020. godinu), vraćajući se na razine prije pandemije. Važno je za istaknuti kako je krajem 2021. godine udjel nekvalitetnih kredita (NPL) u ukupnim kreditima u bankovnom sustavu smanjen za 0.7 postotna boda, na 4,6 %, uz još uvijek izražen valutni rizik (izloženost tečajnom riziku eura), u financijskom sektoru i sveukupnom gospodarstvu. Gledajući pokazatelje Ministarstva financija, oko 70 % državnog duga denominirano u eurima, dok je oko 45 % ukupnih kredita stanovništva pretežno denominirano u eurima. To predstavlja umjeren valutni kreditni rizik s obzirom na povijesnu stabilnost tečaja kune u odnosu na euro.

Imajući u vidu da su rizici ograničenog dometa i karaktera s obzirom na to da je Hrvatska uključena u tečajni mehanizam ERM2 u srpnju 2020. godine, ne bi trebalo biti iznenađenja kod usvajanja eura - 1. siječnja 2023., pod uvjetom ispunjavanja nominalnih kriterija i odobrenja Vijeća EU-a.

Gledajući u okvirima razvoja i napretka, zašto je takva ocjena bitna za Hrvatsku?

- Ocjena EK-a bitan je poticaj u nastavku smanjivanja zaduživanja, što je zapravo dobro ulaganje u budućnost. Pogotovo mi u Centru za javne politike i ekonomske analize snažno ističemo potrebnu za što većim smanjivanjem dugova, čak i ako bi to kratkoročno usporavalo rast. Bitno je da na dugi rok imamo održivi rast, da ga ne potičemo pod svaku cijenu, s obzirom na to da su rastući dugovi realni rizik koji kad-tad donese nova porezna opterećenja, ili bar sprječava smanjivanje poreza. Dakle, politika razduživanja je odgovorna politika prema našoj djeci i budućim generacijama. Taj pozitivan trend Vlada bi trebala čak pojačati kroz snažniju fiskalnu konsolidaciju. A to onda zahtijeva snažne rezove u proračunskoj potrošnji, što se, nažalost, ne vidi i dalje.

U svakom slučaju trend smanjenja javnog duga u BDP-u (idealno prema 60 % BDP-a), važan je kriterij za ulazak u eurozonu. Ulagači bi mogli povećati dugoročno povjerenje u zemlju koja vodi fiskalno odgovornu politiku. Kreditni rejting više nije na razini "smeća", no trebamo se pitati koje su to dodatne fiskalne reforme nužne kako bi se rejting poboljšao; prema udjelu u BDP-u, masa javnih plaća, materijalni troškovi i subvencije odstupaju od prosjeka nama usporedivih zemalja iz istočne Europe. Stoga bi na ukupnoj razini naša država trebala smanjiti svoj udjel u BDP-u za bar pet postotnih bodova. To nije samo pitanje rasta BDP-a, nego i rezova koji će ukupnu razinu rashoda dovesti u bar ponešto racionalniji okvir. U konačnici, to je moralno pitanje, jer se ne može tek tako iracionalno postupati s novcem onih koji stvaraju dodanu vrijednost na tržištu.



S tim u vezi, kako taj nedvojbeno pozitivni stav EK-a pretočiti u konkretnu korist za građane?

- Kao rezultat dubinske analize makroekonomske situacije u 12 država članica EU-a u kojima su ranije postojale makroekonomske neravnoteže, jedino je za Hrvatsku i Irsku utvrđeno da više ne postoje makroekonomske neravnoteže, kako se one gledaju u okviru Europskog semestra. Imajući u vidu navedeno, teško je jednoznačno reći kako će ova ocjena utjecati na standard građana. U Centru za javne politike i ekonomske analize smatramo kako je smanjenje javnog duga u BDP-u sigurno dobar smjer koji na dulji rok sprječava potrebu za većim poreznim opterećenjima. U tom pogledu to je ulog u bolji standard života, umjesto da danas koristimo prekomjerno zaduživanje za poticanje većeg standarda života. Uz to, činjenica jest da u zadnjih nekoliko godina plaće rastu. Plaće čak nisu toliki problem koliko je to niska razina produktivnosti rada, razina tehnološkog transfera kroz strane izravne investicije, daljnja reforma poslovne klime i fleksibilnost tržišta rada.

Slijedom navedenog, trebaju nam daleko veća strana ulaganja (FDI) kako bi privukla nove tehnologije, kao doprinos jačanju produktivnosti. Dakle, FDI plan trebao bi biti ofenzivan, ali pritom nije ključno biti aktivniji u privlačenju ulagača, jer oni će doći kad-tad, ako sredimo i poboljšamo stvari iznutra. Dakle, ofenzivan FDI plan dominantno treba fokusirati na eskalaciju jakih reformi protiv interesa prekomjerne birokracije i protiv koruptivnih interesa koji drže status quo zarobljenosti naših političkih i ekonomskih institucija. Tu su ključevi problema, a otključavanje takvih kaveza uvjet je prosperiteta.

Koliko je objektivan i realno moguć rast BDP-a u ovoj godini?

- Slijedom realiziranih projekcija, Europska komisija za 2022. godinu predviđa rast od 3,4 % te 3 % za 2023. godinu. Važan faktor bit će provedba NPOO-a, gdje se očekuje doprinos rastu BDP-a od bar jedan postotni bod godišnje. I dalje se postavlja pitanje možemo li rasti i više kada bismo išli u ambiciozniji nastavak povećanja ekonomske slobode.

Hrvatska je, posebice unatrag pet godina, ostvarila napredak, pogotovo u dijelu smanjivanja fiskalnog i regulatornog pritiska na poduzetnike. Primjerice, izvješće Europske komisije to potvrđuje kada ističe odgovorniju fiskalnu politiku i smanjenje strukturnih slabosti u gospodarstvu kroz smanjenje administrativnog i financijskog opterećenja za poduzetnike, liberalizaciju profesija i poboljšanje upravljanja državnim poduzećima, ističući kako se te reforme nastavljaju kroz NPOO.

Kada je NPOO u pitanju, veliki je to financijski poticaj. Trebalo bi naglasiti da europski mehanizam za oporavak i otpornost kroz NPOO omogućuje Hrvatskoj 6,3 mlrd. eura u nepovratnim sredstvima (što čini 11,6 % BDP-a iz 2019. godine, dok je prosjek drugih država članica EU-a 3,7 % BDP-a) te cilja prema ubrzanju provedbe zelenih tranzicija i digitalnim transformacijama kao produktu jačanja društvenog i gospodarskog razvoja. Prema tome, ako gledamo iznos nepovratnih sredstava po stanovniku, Hrvatska je druga u EU-u s 1466 eura po stanovniku (odmah iz Grčke). Uz to na raspolaganju je gotovo 3,6 mlrd. eura potencijalnih zajmova.



Imamo li nakon svega dostatno razloga za optimizam? Unatoč makroekonomskoj ravnoteži s reformama još uvijek kasnimo? Trebamo li strahovati od recesije...?

- Na ukupnoj razini malo je reformi, a i s tim postojećim reformama ne smije se stati i potom opustiti, znajući koliko je velika zona udobnosti naših političara. To bi bilo neodgovorno, jer posla još ima i u područjima gdje postoje određeni pomaci i umjerene reforme. S druge strane, sustavne i cjelovite reforme mi i dalje nemamo, što je odgovornost naših političkih i društvenih elita, kao i izabranih predstavnika naroda (građana). Izostanak jačih reformi neće nas odvesti u recesiju, ali može nastaviti usporavati naše šanse za većim rastom. Primjerice, i dalje nemamo cjelovitu i suštinsku reformu javne administracije koja bi išla u smjeru poboljšanja upravljanja kvalitetom organizacijske kulture. Sve dok mnoštvo status quo birokrata radi za državu, umjesto realnih državnih službenika koji mogu opravdati dodanu vrijednost svoje službe, teško je reći da imamo reformu koja bi bila fokusirana na samu bit. Sistemski je loš mentalitet u javnoj administraciji, pa kao proizvod imamo birokraciju koja i dalje guši poduzetništvo i tržište, što je suprotno članku 49. Ustava naše zemlje. To je opasna činjenica koja izravno smanjuje prilike za snažniji rast BDP-a; na taj način nagrađuje se rentijerstvo, umjesto stvaranja nove vrijednosti.

Nadalje, recesija je uvijek rizik koji ovisi i o nizu vanjskih rizika. Teško je predvidjeti eventualno novu pandemiju, ili novi val. Teško je predvidjeti kakvo će biti ponašanje Rusije, i planira li na srednji i dulji rok napasti i Europsku uniju. Dugo smo odgađali rješavanje problema s Rusijom tako da smo ga gurali pod tepih. I dalje smo suočeni s velikom geopolitičkom neizvjesnošću koja europsko gospodarstvo može dovesti do usporavanja ili recesije. (D.J.)