Pao je zastor na 31. izdanje Prve hrvatske nogometne lige. Iza nas je sezona koja je pružila užitak krajnje neizvjesne borbe za naslov prvaka. Utrka se dugo vodila između četiri momčadi što nikada u HNL-u nije bio slučaj.

Na kraju Dinamo se još jednom pokazao najizdržljiviji i prvi je prošao kroz cilj. Dugo mu je za vratom ozbiljno puhao Osijek, koji se u završnici ipak ispuhao, pa je tu ulogu preuzeo Hajduk, dok je Rijeka skupo platila loših mjesec dana u ožujku i travnju kada je doživjela četiri poraza u pet utakmica.

Sezonu su obilježili usponi i padovi aspiranata za naslov. Sve četiri momčadi imale su određena krizna razdoblja, što je i normalno kroz dugu sezonu. Dinamo je u krizu upao krajem jesenskog dijela prvenstva kada je bio razapet između domaćih i europskih obveza. To je glavom platio trener Damir Krznar, kojeg je zamijenio Željko Kopić, ali ni on nije dočekao kraj sezone jer je smijenjen nakon poraza od Hajduka u zaostaloj utakmici na Poljudu. Na kraju je "modre " do titule doveo iskusni Ante Čačić. No Dinamo je kao rijetko kada ranije konkurenciji nudio dosta prilika što je odraz činjenice da je imao tri konkurenta. No na kraju je baš iz toga možda i profitirao jer su Hajduk, Osijek i Rijeka puno bodova prosuli i u međusobnim okršajima. Hajduk je, pak, imao sporiji ulazak u prvenstvo, pa je i on mijenjao trenera. Krajem listopada Jensa Gustafssona naslijedio Valdas Dambrauskas koji je Splićane preuzeo na četvrtoj poziciji, a onda je krenula renesansa koja je završila drugim mjestom prvi put nakon deset godina i plasmanom u finale Kupa. Možda će na Poljudu žaliti što im je tako malo nedostajalo da osvoje prvi naslov nakon 2005. godine, ali skupo ih je koštalo "kasno paljenje". Osijek je dugo i uporno bio prvi pratitelj Dinama, ali je posustao u ključnom trenutku sezone. Niz od tri susreta bez pobjede krajem travnja i početkom svibnja izbacio je bijelo-plave iz utrke za naslov, a uz to su izgubili i drugo mjesto. Ipak, Osijekov najveći problem bile su "male utakmice" u kojima je izgubio najviše bodova u odnosu prema konkurentima. Rijeka je, opet, slaba bila u derbijima, a njezin najveći problem bila je širina igračkog kadra jer Goran Tomić nije imao adekvatne zamjene za neke igrače što se itekako osjetilo na igri ako bi oni bili ozlijeđeni. I tako svatko zbog svog razloga, Dinamovi izazivači nisu uspjeli iskoristiti jednu za njega sasvim prosječnu sezonu. Još se jednom pokazalo da ako želiš svrgnuti Dinamo s trona, sezona ti mora biti gotovo savršena.



Ove natjecateljske godine HNL je bio lišen uzbuđenja u borbi za opstanak. Tome je najviše pridonijela čudna odluka HNS-a o ukidanju kvalifikacija za ulazak u elitu koje su igrali devetoplasirani prvoligaš i drugoplasini drugoligaš. Hrvatski dragovoljac ispao je već na polusezoni. Ne samo da je ispao nego se gotovo i raspao, pa se regularnost prvenstva spašavala "kemijanjem" u kojem mu je Rijeka posudila devetoricu igrača i trenera. Moguće samo u Hrvatskoj, ali moramo živjeti i s takvim paradoksima. "Dragovoljci" su ispali, a u prvoligaško društvo se vratio Varaždin, koji će, vjerujemo, biti mnogo konkurentniji sljedeće sezone. Inače, ovu sezonu nedvojbeno je obilježio Hajdukov ofenzivac Marko Livaja, koji je zabio čak 28 pogodaka, što je najbolji napadački učinak u posljednjih 15-ak godina. Velika je stvar za HNL što je u njemu igrala takva igračka klasa.

Vjerujemo kako je ova sezona bila tek najava još uzbudljivijih koje slijede. U tome će pomoći i mnogo izdašniji ugovor o TV pravima koji je HNS potpisao s Hrvatskim telekomom, a trebao bi pomoći klubova u lakšem zatvaranju financijske konstrukcije. Naravno, to se prije svega odnosi na manje sredine dok će Dinamo, Hajduk, Osijek i Rijeka tijekom ljeta sigurno težiti ojačati momčadi što bi trebalo donijeti još jedno prvenstvo prepuno neizvjesnosti i uzbuđenja.