Izjave predsjednika Zorana Milanovića o blokadi finskog i švedskog članstva u NATO savezu neće promijeniti "uvijek dobre" odnose Hrvatske i Finske, rekao je finski veleposlanik u Hrvatskoj Kalle Kankaanpää. "Veleposlanik sam ovdje duže od jedne godine, blisko pratim politiku u ovoj zemlji i upoznat sam s načinom vođenja politike u Hrvatskoj", naglasio je Finac. Veleposlanik je rekao da je njegov ministar vanjskih poslova "imao dobar razgovor" s hrvatskim kolegom Gordanom Grlićem Radmanom te da je sam bio u kontaktu s predstavnicima vlade i parlamenta.

Time je finski veleposlanik jasno dao do znanja da dobro poznaje političke prilike u Hrvatskoj, ali i ugled i položaj RH u EU-u i NATO savezu. Podsjetimo, Milanović je kazao kako Sabor "ne smije ratificirati ničiji pristup NATO-u" dok se ne promijeni izborni zakon u BiH, a da ulazak Finske i Švedske u savez smatra "vrlo opasnom avanturom". Te su njegove riječi otvorile više pitanja. Odnosno nije potpuno jasno koja im je svrha jer Hrvatska je parlamentarna demokracija gdje predsjednik ima samo malo više ovlasti od, primjerice, njemačkog mu kolege. S Vladom je, kao nositeljicom izvršne vlasti, sukretor samo vanjske politike te obrane i sigurnosti. Što se, dakle, finskog slučaja tiče, odluku o njezinu pristupanju NATO-u mora ratificirati Sabor, gdje Vlada ima većinu, a zatim je u ime Hrvatske u Bruxellesu izglasava veleposlanik RH pri NATO-u prema instrukcijama ministra vanjskih poslova. To jako dobro zna i Milanović, pa otuda pitanje i u kakvu se to on "avanturu" upušta. Uostalom, ako laicima nije jasno, bar bi predsjedniku države trebalo biti jasno da prema Ustavu odgovornost za vođenje države, osim u ratu zapovijedanje vojskom, pripada Vladi. I dobro da je tako, jer bar ovoj, na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem, posljednjih godina, unatoč objektivnim okolnostima i teškoćama kako na globalnoj tako i domaćoj razini, ide prilično dobro, odnosno međunarodni ugled RH porastao je unatoč izazovima s koronakrizom i drugim problemima, uključujući i Milanovićeve istupe. Naravno, uvijek bi moglo bolje, ali to je već za drugu temu.

Što se pak strateškog položaja i uloge Hrvatske tiče, podsjetimo, uoči još jednog Dana državnosti (30. svibnja), i na to da geopolitički položaj ima veliku važnost za državu i jedna je od odrednica položaja države u međunarodnoj zajednici, čijem bi jačanju svojim ugledom i naporima trebao pridonositi i sam predsjednik države. A s obzirom na to da je položaj Hrvatske unutar Europske unije zemljovidno rubni, u tom kontekstu RH dobiva višestruko značenje za EU, kao spona prema Jugoistočnoj Europi te kao zemlja kroz koju ljudi i roba ulaze u EU s hrvatskih južnih i istočnih granica. Upravo zbog tih razloga RH dobiva na geostrateškoj važnosti za EU pa bi na tim pitanjima Hrvatska mogla jačati svoj položaj. Ulazak Hrvatske u šengenski prostor imao bi, stoga, veliko geopolitičko značenje za Hrvatsku jer bi hrvatske granice na istoku i jugu dobile veću pozornost iz EU-a te moguće i bolju tehnologiju i veća sredstva za njihov nadzor, a svakako bi bila i od velikog značenja činjenica da bi se roba i ljudi mogli lakše kretati i dolaziti do Hrvatske iz šengenskog prostora, što je osobito važno za hrvatski turizam, koji bi dobio veći poticaj u tom slučaju.



O svemu tome vodilo se računa i u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, koju je na temelju Zakona o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Sabor donio prošle godine. U strateškom okviru i viziji razvoja stoga također, između ostaloga, stoji: "U globaliziranom svijetu koji se sve brže mijenja, obilježenom izazovima poput četvrte industrijske revolucije i zelene tranzicije, ali i brojnim ugrozama, kao što su klimatske promjene, pandemije, geopolitički poremećaji ili migracije, planiranje budućnosti danas je možda važnije nego ikada prije. U tom pogledu pravodobno prepoznavanje trendova, vlastitih prednosti i slabosti ključno je za pretvaranje izazova i novih mogućnosti u razvojne prilike, ali i za jačanje otpornosti društva i njegove veće spremnosti za suočavanje s nepredvidljivim okolnostima. Za prilagodbu svim tim izazovima i za iskorištavanje svih svojih potencijala, da bi mogla uskladiti napore svih javnih politika, Hrvatska već danas treba imati jasnu viziju svog budućeg razvoja i definirati ciljeve koje želi postići do 2030. godine. Osim toga, kao članica EU-a, Hrvatska odsad na raspolaganju ima izdašna europska sredstva koja će biti važna poluga u ostvarivanju tih ciljeva. Navedeno iziskuje jasan okvir i kvalitetno višegodišnje planiranje kako bi se prednosti članstva u EU-u mogle što bolje iskoristiti", navodi se u razvojnoj strategiji koja se temelji na konkurentskim gospodarskim potencijalima Hrvatske te na prepoznatim razvojnim izazovima na regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini.

Posebno je naglašeno da će snažniji razvoj Hrvatske u sljedećem desetljeću znatno ovisiti o njezinoj sposobnosti prepoznavanja i prilagođavanja europskim i globalnim trendovima. Prilike treba prepoznavati, prilagođavati im se i kroz tu prilagodbu pronalaziti načine za ostvarivanje vlastitog razvojnog potencijala i unaprjeđivanja životnog standarda cjelokupnog stanovništva. Teme poput digitalizacije, demografskih izazova ili klimatskih promjena dominiraju raspravama. A zbog prijetnje zdravlju čovječanstva i nesagledivih posljedica za svjetsko gospodarstvo, pandemija i globalna gospodarska kriza postale su središnje teme društvenog, ekonomskog i političkog razvoja svake zemlje, pa tako i Hrvatske. Osim toga, kriza je potaknula na promišljanja o mogućim promjenama koje će bitno utjecati na svjetska gospodarstva i društva u godinama pred nama, uključujući one koje se odnose na ulogu države i institucija, međunarodnu suradnju, industrijsku politiku, samodostatnosti u određenim proizvodnjama (npr. hrane, energije, lijekova i sl.) i regionalizaciju lanaca opskrbe. Pritom kao osnovni cilj ostaje ubrzanje uključivog gospodarskog rasta kako bi se podignuo životni standard i stvorili uvjeti za što kvalitetniji život za sve hrvatske građane, stoji u strategiji i o geopolitičkim smjernicama.



Sve to, i još puno toga (napose političkog i diplomatskog napora), ostvarenog kroz planove i progame, održive i provedive strategije, u velikoj mjeri potpomaže daljnjem jačanju uloge i položaja RH u EU-u i međunarodnoj zajednici.

Na sve to, i izazove pred Hrvatskom, upozorio je i predsjednik Vlade Plenković na tradicionalnom savjetovanju "Ekonomska politika Hrvatske u 2022. - postpandemijski izazovi". Premijer je tom prilikom istaknuo: "Duboka ekonomska kriza poremetila je globalne trgovinske tokove i izazvala rast cijena energenata, proizvoda i prijevoza u mnogim sektorima. No, unatoč toj zahtjevnoj financijskoj situaciji, mi nismo zastali s ostvarivanjem strateških ciljeva - a to su, prije svega, ulazak u šengenski prostor i ulazak u europodručje. S visokim stupnjem vjerojatnosti možemo računati da će Hrvatska ući u europodručje 1. siječnja 2023. To je jedan proces u koji ulažemo, po meni čak prediskretno, jako puno energije i vremena u Vladi ili pak aktivnosti koje poduzima Hrvatska narodna banka", izjavio je Plenković, još dodavši: "Sljedeće tri godine imamo više strateških projekata, koji će biti svojevrsni legacy ove Vlade. Energetska neovisnost jedna je od ključnih tema gdje želimo iskoristiti potencijale obnovljivih izvora energije, niskougljične energije, a s ciljem provedbe zelene tranzicije. Tu nam važnu ulogu ima LNG Terminal na Krku. Četrdeset su godina energetski stručnjaci željeli da se taj projekt realizira, mi smo ga realizirali kroz ova dva mandata... Samo na taj način ostvarujemo naše nacionalne interese, štitimo interese hrvatskog gospodarstva i dižemo standard života hrvatskih građana." I upravo ove Plenkovićeve riječi znače zapravo odgovorno vođenje države kako na unutarnjem tako i vanjskom planu. Bez obzira na konstantna gunđanja oporbe, Milanovićevu svađalačku retoriku i promašene inicijative kroz koje nas također gledaju i Europa i svijet.

Nažalost, tu je danas i aktualni rat u Ukrajini, zbog kojeg EU uvodi već šesti paket sankcija prema Rusiji, uz evidentne energetske i ekonomske probleme. U takvom proširenom kriznom kontekstu, ugled i položaj države ključno je održati relevatnim i transparentnim i, što je najvažnije, unutar zajedničkih odluka, planova i programa donesenih na razini Europske unije i NATO saveza, što se sigurnosti tiče. Oni koji to ne shvaćaju, uopće ne razumiju funkcioniranje države, napose izvršne vlasti, u okvirima geopolitičkih i geostrateških međunarodnih interesa i izazova, naravno sukladno interesima vlastite države i svih njezinih građana.

Drugim riječima, Republika Hrvatska ostaje privržena Povelji Ujedinjenih naroda i vrijednostima drugih međunarodnih organizacija čija je članica, poput OESS-a, Vijeća Europe, kao i EU-a i NATO-u. A što se Sjevernoatlantskog saveza tiče, Hrvatska se odavno dokazala kao čvrst i pouzdan saveznik. Usto je poticala put svojih susjeda prema članstvu u NATO-u, pozdravljajući napredak BiH prema Akcijskom planu za članstvo, a bila je i jedna od prvih zemalja koja je ratificirala Protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije NATO-u. "Nastavit ćemo s istim naporima i u budućnosti jer smatramo da samo kao snažan, čvrst, pouzdan i interoperabilan partner i saveznik možemo pridonijeti Savezu i njegovim ciljevima", poručio je predsjednik Vlade Plenković, jasno davši do znanja gdje vidi Hrvatsku u svjetskim okvirima.