Iako sezona još nije završena, pod nju se polako može podvlačiti crta jer posljednje kolo neće promijeniti ništa kada je u pitanju konačna slika. Nogometaši Osijeka su duže nego lani sanjali san o naslovu prvaka, ali su se opet iz njega probudili u samoj završnici.

U dugom i napornom prvenstvu koje je bilo jedno od najneizvjesnijih u povijesti HNL-a na putu prema konačnom uspjehu uvijek je vrag u detaljima. Osijek je ove sezone imao priliku, i to dobru, ali nije ju iskoristio najviše zbog vlastitih nesavršenosti, pa isključivo u njima u Gradskom vrtu trebaju tražiti prostor za poboljšanja u sljedećoj sezoni. Tri su faktora bila presudna u lovu na prvi naslov prvaka.



Osijek će sezonu završiti s desetak pogodaka manje u odnosu prema prošloj. Bijelo-plavi nisu imali pravog "killera" u napadu. Prošle sezone Ramon Mierez bio je prvi strijelac prvenstva s 22 pogotka, a ove ih je zabio samo tri. I mnogi će baš u tome vidjeti glavni razlog silnih problema koje su Osječani imali u realizaciji. Računalo se da će tih desetak pogodaka koji nedostaju na kontu isporučiti Argentinac. Nije se dogodilo, a da nevolja bude gora, nijedan od ostalih napadača nije iskočio i nadoknadio taj minus. Teško je boriti se za naslov ako nemaš u momčadi čovjeka koji je spreman zabiti između 15 i 20 pogodaka. Bjelica ove sezone nije uspio pronaći takvog čovjeka i zbog toga je Osijek najčešće teškom mukom dolazio do pobjeda, a dosta je utakmica završilo remijem upravo i zbog propuštenih prilika. Istina, ni igra bijelo-plavih nije uvijek bila na potrebnoj razini, ali prošle sezone, kada bi se to dogodilo, bilo je dovoljno pronaći Ramonovu glavu i problem bi bio riješen. Nažalost, Mierez nije uspio ponoviti tako dobru sezonu, a Osijek je zbog toga patio. Opet, mogla je momčad više napraviti ne samo za njega, već i za ostale napadače. Realizacija je poput obrane, stvar momčadi, a ne uvijek samo pojedinca.



Ozljede su odigrale iznimno važnu ulogu u naporima Osijeka u borbi za naslov. To je detalj na koji se ne može utjecati i uvijek ga se ukalkulira kao potencijalnu prijetnju prije početka sezone, ali osječku momčad u ovom su prvenstvu te nevolje udarile baš po ključnim pozicijama. Prije svega nenadoknadiv je bio izostanak kapetana Mileta Škorića u ključnom dijelu sezone. Ozlijedio se Mile na reprezentativnom izletu u Katar i zbog toga je mjesec dana bio izvan stroja u trenutku kada su se stvari lomile. Propustio je derbije protiv Hajduka i Rijeke, a u Maksimiru je zaigrao tek oporavljen. S kapetanom i bez njega Osijek nije ista momčad. Posebno se to odnosi na obranu. Sličan udarac bio je izostanak Darka Nejašmića u početku drugog dijela sezone. Nejašmić je izrastao u ključnog veznjaka bijelo-plavih, a kada se vratio, igrao je poluzdrav, što se osjetilo na njegovim partijama, ali i rezultatima. I, konačno, Karlo Bartolec, koji je propustio gotovo cijeli nastavak sezone, a koliko je važan kotačić u igri Osijeka vidjelo se kada se vratio. S njim u momčadi bijelo-plavi daleko lakše razvijaju napadačku igru. Treba reći kako su problema s ozljedama važnih igrača imali i svi ostali konkurenti, a u tim su trenutcima proživljavali slične rezultatske krize kao i bijelo-plavi. Razlika je bila samo u tome što je Osijek u najosjetljivijem dijelu sezone bio bez važnih karika.



Ovime ni slučajno ne želimo umanjiti velike zasluge koje ima trener Nenad Bjelica u stvaranju Osijeka koji je konkurentan za titulu. Nenad radi odličan posao i zato ga treba završiti. No u prijelomnom dijelu sezone izgubio je živce i krenuo u otvoreni sukob s čelnicima kluba što je posve poremetilo dobru atmosferu oko kluba. Valjda će jednog dana otkriti zbog čega je to napravio baš u trenutku kada je bitka za naslov bila na vrhuncu. Pogriješio je, a uz to nije nam jasno zbog čega se vječno od nečega brani kada ga nitko ne napada. Priče o konkurentima koji su "mlazni avioni" ili "space shuttlovi" za Osijek neće pomoći u ostvarivanju ciljeva. Retorika mu je ponekad bila čudna, a osim toga Nenad je doveden i skupo plaćen upravo kako bi u Gradski vrt donio poneki trofej i pretvorio bijelo-plave u momčad s pobjedničkim gardom. Na dobrom je putu da to i učini, ali jednostavno treba prestati gledati prema drugima i okrenuti se isključivo - Osijeku. Komparacije koje je znao vući tijekom sezone nisu bile korisne. Osijek ima drugi proračun u HNL-u i drugi najskuplji igrački kadar, pa nije uputno pričati o novcu kao razlogu što se posrnulo u borbi za naslov. Nisu tome krivi ni suci, a još manje čelnici kluba. Bijelo-plavi ove sezone jednostavno još nisu bili zreli za taj posljednji iskorak, ali to ne znači da se zbog toga treba svađati i stvarati nemir.

Osijek je vjerojatno najperspektivniji klub u Hrvatskoj, zato se treba okrenuti samo sebi i nastaviti napredovati, a kao plod toga doći će i trofeji.