Nakon dvije sušne godine - 2020. festival se nije održao zbog pandemije, a prošle je iz istog razloga održan u srpnju, u ne baš slavljeničkom izdanju - Festival de Cannes vraća se punom snagom, no i treću godinu zaredom opterećen je tegobama koje izlaze izvan okvira sedme umjetnosti i filmske industrije.

Ruska invazija na Ukrajinu i krvavi rat na europskom tlu ostavili su tragove i na najvažnijem i najutjecajnijem filmskom festivalu u svijetu te pokrenuli dodatne rasprave o tome smije li rat utjecati na kulturu i umjetnost koje spajaju ljude diljem svijeta, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, boju kože, političke stavove, vjeru i osobna uvjerenja. Čini se da je odgovor pozitivan, jer je (ne samo) Cannes bojkotirao ruske filmove koji su nastali uz državnu potporu i zabranio dolazak službenim delegacijama.



Kao dokaz selektivne zabrane i otvorene podrške ruskim filmašima i umjetnicima koji ne podržavaju Putinov politiku i ratno-huškačku agresiju, umjetnički direktor Thiery Fremaux u natjecateljski je program uvrstio novi film ruskog disidenta i protivnika državnog režima Kirila Serebrenikova, naslovljen "Žena Čajkovskog".

- Moramo odvojiti umjetnički profil Cannesa od kolektivnih pitanja i političkih zbivanja u svijetu, no svjesni smo da se politički događaji često reflektiraju u filmovima koje prikazujemo. Filmovi i njihovi autori bave se (i) društvenim, političkim i ekološkim temama i mi nastojimo sačuvati legitimitet i demokratski prostor Cannesa gdje umjetnici iz čitavog svijeta mogu izraziti svoje stavove i mišljenja kroz svoje filmove. Istovremeno, ovaj rat događa se nekoliko sati leta od Pariza, i moramo zauzeti i svoj stav, ali ćemo nastaviti slaviti sedmu umjetnost. Ne želimo bojkotirati ruske filmaše, želimo izraziti našu solidarnost i podršku ukrajinskom narodu i dignuti glas protiv rata i agresije Vladimira Putina - izjavio je Fremaux, nakon odluke da uputi poziv Serebreniku - kojega je ruska vlast svojevremeno bila strpala u zatvor - i pritisaka koji su nakon toga slijedili, posebno s ukrajinske strane, zastupajući stav potpune blokade ruskih filmaša.

Osim spomenutog ruskog filma kanski selektori pozvali su i dva ukrajinska naslova: "Vizija leptira", debitantsko ostvarenje Maksima Nakonečnyja, i "Prirodna povijest uništenja", poznatog ukrajinskog filmaša Sergeja Loznice, kojega je Ukrajinska filmska akademija izbacila iz članstva jer se usprotivio bojkotu disidentskih ruskih filmaša. Također, kanski selektori su u posljednji čas u program uvrstili i dokumentarac "Mariupolj 2", litvanskog redatelja Mantasa Kvedaraviciusa kojega je ruska vojska zarobila, a potom i ubila prošloga mjeseca u Mariupolju, gdje je filmaš svojom kamerom bilježio ratna zbivanja. U svom bojkotu ruskih predstavnika organizatori Cannesa otišli su i korak dalje odbivši svim ruskim medijima akreditacije, što je izazvalo niz kritika njihovih stranih kolega koji smatraju da se zbog ruske agresije ne bi trebali kažnjavati filmski kritičari i novinari koji prate kulturu. Možda i najbizaranija, iako ne i iznenađujuća, posljedica ruske invazije na ovogodišnji festival je promjena naslova filma koji otvara 75. izdanje Cannesa. Zombie komedija francuskog redatelja Michela Hazanaviciusa, prvotna naslovljena "Z", sada nosi međunarodno naslov "Posljednji rez" ("Coupéz!" u francuskom originalu), kako bi se izbjegla asocijacija na Z koje je postalo simbolom ruske invazije na Ukrajinu i podrške Putinovom režimu.



Osim posljedica ratnih zbivanja u Ukrajini, mediji su se (mogli bismo reći već tradicionalno) raspisali i o rodnoj (ne)jednakosti kad je riječ o ovogodišnjoj kanskoj selekciji. Tako je navedeno kako su u natjecateljskom programu od osamnaest filmova koji će se boriti za Zlatne palme samo tri filma koja potpisuju redateljice; u drugom najvažnijem natjecateljskom programu Izvjestan pogled (Un Certain Regard), odnos je samo nešto bolji, pa od petnaest filmova njih šest su režirale žene, no ukupan prosjek kvare programi Izvan konkurencije, Premijere, Specijalne projekcije i Ponoćne projekcije, a u kojima svih petnaest filmova potpisuju muškarci.

- Nadali smo se većem broju filmova koje potpisuju redateljice, ali to se nije dogodilo, program ne slažemo prema bilo kakvih kvotama, nego odabiremo filmove isključivo na temelju umjetničkih vrijednosti. Stvari moramo postaviti u perspektivu ako želimo na naći prave odgovore, da je film jedini problem bilo bi to sjajno. Ni prošle godine nismo imali velik broj filmova redateljica, ali i Zlatnu palmu i nagradu za najbolji film u izvjesnom pogledu osvojile su žene - izjavio je Fremaux u povodu učestalih pitanja na ovu temu.