O aktualnoj temi globalizma i globalizacije, napose u kontekstu događaja vezanih koliko uz koronakrizu toliko i uz ukrajinski rat, kao i posljedicama koje svijet stavljaju pred nove izazove, razgovarali smo s prof. dr. sc. Mislavom Kukočem, pročelnikom Odsjeka za filozofiju i kulturologiju Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

Prof. Kukoč predaje, između ostalog, predmet Filozofija globalizacije na diplomskom studiju filozofije te kolegije Filozofija svijeta i globalizacija i Globalizacija i politika na poslijediplomskom doktorskom studiju filozofije. Objavio je stotinjak znanstvenih i stručnih radova te devet knjiga, među kojima i Filozofija i globalizacija/Philosophy and Globalization (zbornik na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku). Prof. Kukoč član je Upravnog odbora Međunarodne federacije filozofskih društava te vodi tematsku sekciju Globalizacija i migracije na sljedećem, 25. Svjetskom filozofskom kongresu, 2024. u Rimu.



Za početak, koje su i kakve razlike i sličnosti između pojmova globalizacija i globalizam? To mnogi brkaju, a mediji na razlike baš i ne obraćaju previše pozornosti…

- Globalizacija je aktualan proces gospodarskog, društvenog, političkog i kulturnog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država, a očituje se prije svega kao gospodarsko-tržišno ujedinjenje svijeta s uniformiranim obrascima proizvodnje i potrošnje. Na drugoj strani, politička globalizacija kao demokratsko ujedinjenje svijeta na temelju postojanja zajedničkih interesa čovječanstva, kao što su jednakost, zaštita ljudskih prava, vladavina prava, pluralizam, mir i sigurnost, te sociokulturna globalizacija kao moralno ujedinjenje svijeta oko nekih središnjih humanističkih vrijednosti bitnih za održivi razvoj čovječanstva ostaju tek desideratum koji je danas veoma daleko od svojega ozbiljenja.

Dok je, dakle, globalizacija sveprisutni realitet, te složen i protuslovan, ali vrijednosno neutralan proces izgradnje svijeta kao cjeline sa svojim pozitivnim i negativnim sastavnicama i značajkama, globalizam je neoliberalno usmjerena gospodarska i društvena politika kojom upravljaju vodeći svjetski centri moći. Globalizam je kao takav stav, nauk i ideologija koja promiče načelo međuovisnosti i jedinstva cijeloga svijeta, svih naroda i država na račun nacionalnog i državnog partikularizma. Za razliku od srodnih pojmova kozmopolitizma, koji je naglasak stavljao na kulturni identitet prednacionalnog "građanina svijeta", i internacionalizma, koji je zastupao ideologiju revolucionarnog "bratstva" među narodima, ideja globalizma temelji se na postnacionalnom planetarnom povezivanju i međuovisnosti.

Je li globalizacija danas u krizi? Mnogi stručnjaci vide rat u Ukrajini, zajedno s pandemijom, kao prekretnicu i tvrde da sada počinje deglobalizacija, a s tim u vezi i da zapadnjački kapitalizam, napose liberalni kapitalizam, mora na korekciju, doradu i prilagodbu... Koliko je sve to utemeljeno?

- Ne bih kazao da je globalizacija u krizi, ni da ide svojemu kraju te da se vraćamo u predglobalizacijsko razdoblje. Pandemija COVID-a i rat u Ukrajini izazvali su, dakako, nemalu svjetsku krizu, no svijet permanentno prolazi kroz krizna i prosperitetna razdoblja, što se periodično smjenjuju. Nakon kriznog razdoblja Drugog svjetskog rata nastupio je prosperitetni razvoj državnog kapitalizma - "društvo obilja" i "welfare state" - na američkom i europskom Zapadu, u Australiji, Japanu…; nakon naftne krize 1973. imali smo opet procvat neoliberalnog kapitalizma u obličju "reganizma" i "tačerizma" 1980-ih. Kao učinak povijesnog sloma komunizma 1990-ih neoliberalni globalizam ovladao je svijetom: Zapadom i Istokom, Sjeverom i Jugom, koji nije mogla osujetiti ni kratkotrajna kriza 2007. godine, kada je kapitalistička država promptno intervenirala golemim sredstvima poreznih obveznika kako se ne bi urušio svjetski poredak globalnog kapitalizma. Za razliku od statičnih društveno-gospodarskih odnosa feudalizma i komunizma, kapitalizam se dinamično prilagođava svim uvjetima koje mu povijest, ili, ako hoćete, krizna povijesna razdoblja, nepredvidljivo donose. Kapitalizam se, dakle, permanentno dorađuje i zato ne samo što opstaje nego i uspješno ovladava svijetom u doba globalizacije, a što je Karl Marx, zajedno s Friedrichom Engelsom, elokventno najavio u svojemu Komunističkom manifestu još 1848. Marx je doduše - borbenim poklikom "Proleteri svih zemalja ujedinite se!", zazivao revolucionarni prevrat kapitalističke globalizacije u komunističku, što se do sada nije ostvarilo, a, po svemu sudeći, i neće, bar ne u skoroj budućnosti.



Ako je globalizam ideologija globalizacije, može li u sadašnjim okolnostima globalno upravljanje svijetom služiti nacionalnim interesima ili je globalizacija zapravo uzrok neuspjeha nacionalnih gospodarstava i njihova zastoja u razvoju, o čemu također puno slušamo...?

- Može li globalno upravljanje svijetom služiti nacionalnim interesima, odnosno mogu li se nacionalna gospodarstva uspješno razvijati u transgraničnim i supranacionalnim uvjetima koje promiče neoliberalni globalizam u epohi globalizacije - to ponajviše ovisi o socioekonomskoj politici i kreativnim resursima pojedinih država. Pogrešna je površna pretpostavka da su najrazvijenije države i društva, poput SAD-a i zemalja EU-a, isključivi dobitnici globalizacije. Suprotno tomu, najveći su dobitnici Kina i Indija, donedavno siromašne zemlje Trećeg svijeta - sjetimo se samo da smo sredinom prošlog stoljeća prikupljali humanitarnu pomoć za gladne u Indiji, u kojoj se majka Terezija skrbila o gubavcima… Na drugoj strani, globalizacijski bijeg kapitala u zemlje s nižim radnim i ekološkim uvjetima izazvao je osiromašenje i reproletarizaciju radništva u najrazvijenijoj zemlji svijeta, što je presudno dovelo do iznenadne pobjede Donalda Trumpa na prethodnim predsjedničkim izborima u SAD-u. U svezi s utjecajem globalizacije na nacionalna gospodarstva, važan je termin i fenomen glokalizacije, što označava uspješno plasiranje proizvoda lokalnog nacionalnog gospodarstva na svjetsko tržište, prema maksimi: Misli globalno, djeluj lokalno!



Uzimajući sve u obzir, kakva je budućnost globalizacije? I gdje je tu Hrvatska?

- Globalizaciju sam odredio kao vrijednosno neutralno stanje i proces razvoja svijeta kao cjeline. Prema empirijskim istraživanjima koja već godinama provodi švicarski "think tank" KOF, najviši indeks globalizacije imaju najrazvijenije i najbogatije države Zapada, a najmanje su globalizirane siromašne zemlje ekvatorijalne Afrike. Globalizacija je, dakle, neizbježno stanje i proces, neumitna poput zraka koji udišemo, sviđalo se to nekome ili ne. Budući da ju je nemoguće izbjeći, globalizaciji se valja prilagoditi, iskoristiti njezine prednosti i izbjeći nedostatke, postati dakle dobitnikom, a ne žrtvom, gubitnikom globalizacije. U tome smislu i Hrvatska ima svoje šanse i mogućnosti - ponuditi svijetu svoje glokalizacijske proizvode: kulturni turizam, IT i gaming industriju, a tu su i do sada neiskorištene prilike razvoja poljodjelstva i proizvodnje hrane.

Zaključno, stoji li teza da su koronakriza i sada rat u Ukrajini pokazali da naši stari sustavi, napose ekonomski, nisu prikladni za treće desetljeće 21.stoljeća?

- Epidemije nisu ništa novo u povijesti čovječanstva, a za očekivati je bilo da će COVID ubrzano prerasti u pandemiju, što je negativna posljedica globalizacije. No za razliku od recentnih epidemija, španjolske gripe, krajem Prvog svjetskog rata, i AIDS-a 1980-ih, svijet se globalnim sanitetskim mjerama i brzom proizvodnjom cjepiva mahom brzo i uspješno suprotstavio sadašnjoj pandemiji, a to su jamačno pozitivni učinci globalizacije.

Što se tiče aktualnih ratnih strahota, vjerujem da će brutalna agresija na Ukrajinu Rusiji dugoročno nanijeti golemu, pa i fatalnu, štetu, čak i ako pobijedi u ratu. Ne samo zbog dugoročno pogubnog djelovanja zapadnih sankcija na rusko gospodarstvo nego i zbog, po svemu sudeći, trajnog preorijentiranja na alternativne energetske izvore europskih zemalja čija je ovisnost o ruskoj nafti i plinu u najvećoj mjeri bila osnovom ekonomskog rasta koji je Rusiju nakon komunističkog i postkomunističkog gospodarskog kolapsa bio doveo, na pragu 21. stoljeća, do statusa jednog od najprosperitetnijih dobitnika globalizacije. (D.J.)