Često se globalizacija poistovjećuje s izrazito negativnim posljedicama i procesima. Raspravljamo o tvrdoglavoj, upornoj, nemilosrdnoj i postojanoj globalizaciji. Ona prva, koja je trajala do 1914. godine, i ova druga, koja je počela od 1945. godine. A možda je riječ već i o trećoj. I unatoč nekim razmišljanjima kako je invazija Rusije na Ukrajinu izgubljena utakmica te naše globalizacije (ne umanjujući negativne posljedice rata na stanovništvo), čini se kako je ona otpornija nego što smo mislili. Uprezanje sila globalizacije u svoju korist uz usredotočenost vladinih napora u restrukturiranje i diversificiranje svojih gospodarstava (odnosno ekonomske strukture), pokazao se kao temeljni odgovor zašto su neke zemlje gubitnice, a druge dobitnice globalizacije - kaže izv. prof. dr. sc. Nataša Drvenkar s Katedre za nacionalnu i međunarodnu ekonomiju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i predsjednica Povjerenstva za suradnju s gospodarstvom.

Kad se govori o globalizaciji, većini odmah na pamet padaju ekonomija, odnosno ekonomski kontekst cijele priče. Kako u takvoj široj slici funkcionira država, trpi li nacionalni identitet, neovisnost...?

- Globalno širenje tržišta otvara mogućnosti za ekonomski rast i prosperitet (veće tržište, više potrošača, veća proizvodnja) te omogućava olakšan pristup novim tehnologijama, "preskakanje" inovativnog procesa i nabavu gotovog provjerenog rješenja (difuziju tehnologije) te pristup povoljnijim sirovinama, proizvodima i uslugama. Učinci globalizacije tako su specijalizacija koja povećava trgovinu, troškovna efikasnost koja umanjuje inflaciju, tehnološki napredak, zdravstveni standard, rast životnog standarda, smanjenje korupcije.

Ipak, bitno je naglasiti potencijalni izazov koji se odnosi na "nacionalno odricanje". Naime, nema "besplatnog ručka, a tako ni ubrzanog ekonomskog rasta bez strateškog (specijaliziranog) određenja na temelju koga i čega će se konkurirati na svjetskom tržištu - a to često košta. Osim toga, prisutni su često veliki pritisci na radnu snagu i razvijenih i nerazvijenih zemalja, promjene u vrijednostima, kreditne krize, gubitak "legitimiteta države", socijalno osiguranje postaje teže financirati upravo kada raste potreba za njime, tok kapitala i dalje je između najrazvijenijih. Ekonomski rast tako je ponekad precijenjen pokazatelj općeg prosperiteta, pa su brojne zemlje, unatoč ostvarivanju dugogodišnjih pozitivnih stopa ekonomskog rasta, "zapele" na niskim razinama zdravstvenih, socijalnih, okolišnih, pa čak i demokratskih temelja. Umjesto uvriježenog pitanja što zemlje trebaju činiti kako bi preživjele globalizaciju, korisnije je pitanje kako bi trebalo oblikovati (nacionalne) institucije ekonomske globalizacije kako bi upravo one omogućile potporu nacionalnim razvojnim ciljevima. Uz uvjet, naravno, da znamo koji su nam razvojni prioriteti i ciljevi (kako u kratkom, tako i u dugom roku)! Želimo li se, pak, odreći svog "socijalističkog miraza" (čitaj: tržište rada kao socijalna, a ne ekonomska kategorija, kupovanje socijalnog i političkog mira zaduživanjem) i "kapitalističkog standarda" (tržišno određivanje cijena i tržište kao instrument nagrade, ali i kazne)? Teško. Nužno je shvatiti globalizaciju kao opasnu opomenu kako trebamo promijeniti shvaćanje okrenuto tržišnoj razmjeni (vanjska trgovina per se) prema načinu razmišljanja o razvoju (što, kako i za koga kroz industrijsku politiku, ali pod koju cijenu)! Znanstveno-tehnološka i informacijsko-komunikacijska revolucija uvele su, tako, globalno gospodarstvo u proces globalizacije, ali ne zaboravimo, često se ističe i neformalna dominacija kao posljedica akulturacije, vojne sile i političke moći koje, gotovo u imperijalističkom obliku, nameću "pravila igre" i osvajaju tržišta. A možda i više.



Koliko su pandemija, a sad i ukrajinski rat, poremetili, da se tako izrazim, globalizacijske procese...?

- Ruska invazija na Ukrajinu zasigurno će utjecati na smanjivanje dijela međunarodnih poslovnih aktivnosti i njihovu geografsku preraspodjelu, ali, unatoč nekim očekivanjima, pretpostavlja se kako neće dovesti do kolapsa međunarodnih tokova, što novija iskustva i potvrđuju. Rat u Ukrajini pogoršava ograničenje ponude (prisutno i prije rata) i potiče inflaciju koja se onda prelijeva na cijene (hrana, energenti, a posljedično, i ostalo). Imperativ očuvanja suradnje sa zemljama saveznicama i već sada prisutno smanjivanje carina kod nekih zemalja umanjuje rizik od daljnjeg rasta cijena te, nasuprot nekim mišljenjima, smanjuje protekcionizam. Izravna strana ulaganja "oporavila" su se nakon pandemije, ali su investitori oprezni kod ulaganja u nove proizvodne pogone i riskantnije investicijske kategorije. Budući da Rusija zauzima oko 1 posto svjetskih izravnih stranih ulaganja kao zemlja primateljica, glavni učinci rata osjetit će se, izgledno, više u makroekonomskom smislu i, opet, toj opreznosti investitora u takvim uvjetima "čekanja što će biti". Globalizacija je oduvijek izazivala neravnomjerne učinke s razlikama među zemljama uz međunarodne sukobe koji otežavaju međunarodne tokove. Rat zasigurno, uz nedavnu pandemiju, američko-kinesko trgovinsko nadmudrivanje i Brexit implicira zastoj međunarodnih tokova, ali ne dolazi do okretanja prema "zatvorenoj ekonomiji", nego upravo suprotno - dolazi do snažnije međunarodne suradnje, ali i promjena u ekonomskoj (i političkoj) geografiji. U ekonomskom smislu od presudne je važnosti pozornost usmjeriti prema Kini. Odnosi između Kine i geopolitičkih i geoekonomskih suparnika pogoršavaju se dugi niz godina i tu je prava opasnost za ekonomsku i političku stabilnost te geografsko preusmjeravanje.

Pozitivna ekonomska transformacija u okvirima globalizacije, kako tu "stoji" Hrvatska?

- Udio stanovništva u svijetu koje je siromašno snizio se s više od 50 posto takvog stanovništva 1981. godine na 17 posto u 2011. godini. Brzi rast Kine nakon 1980. godine omogućio je da se više od 400 milijuna njezinih građana izdigne iznad linije siromaštva. Ekonomski učinak globalizacije omogućio joj je rast veći od 1000 posto od 1990. do 2018. godine! Kina nije liberalizirala svoj trgovinski režim u spomena vrijednoj mjeri, a u WTO se priključio tek 2001. godine, novčana tržišta nije objedinila sve do 1994. godine, orijentirala se na podršku kineskih inicijativa i interesa, a ignorirajući pravila integracije, integrirala se. Ipak, kineski okviri razvoja nešto su što nama nije blisko niti nam može biti (odnosno, ne bismo htjeli da nam je blisko).

Ono što nam je blisko su postignuća zemalja srednje i istočne Europe nakon pada Berlinskog zida 1989. godine. Nažalost, imali smo nekoliko negativnih (objektivnih) okolnosti koje su nam otežale ekonomsku transformaciju: Domovinski rat, koji je, uz ljudska i materijalna stradanja, spriječio najveći priljev izravnih stranih ulaganja nakon Drugog svjetskog rata (a koji je otišao u ostale zemlje srednje i istočne Europe), otežano uključivanje u interindustrijske tokove EU-a, kasni ulazak u EU i nedostupnost jedinstvenog unutrašnjeg tržišta EU-a, financijska i ekonomska kriza 2008., ulazak u EU 2013. godine kada se još nismo oporavili od krize, inflacija… Pandemija koronavirusa zasigurno je smanjila (i smanjuje) dohotke koji su rezultat globalizacije. Neke su procjene bile kako će smanjenje biti oko 1400 eura između BDP-a po stanovniku "sa i bez globalizacije" (u Njemačkoj, primjerice, od 100 do 500 eura). Ipak, do invazije svjetsko se gospodarstvo oporavljalo i nastavljalo svoj put prema prosperitetu. Zbog globalizacije.



Koliko su za aktivnu ulogu u globalizacijskom ekonomskom kontekstu važni BDP, odnosno vrijednosti vanjske trgovine? Tu je Kina svjetski prvak, bar što se tiče izvoza...

- Učinci globalizacije mjere se najčešće: 1) s pomoću indeksa globalizacije (primjerice, KOF indeks globalizacije uključuje prekograničnu trgovinsku integraciju, prihode od plaća, tokove kapitala, kontrola kapitala, kulturna blizina, broj međunarodnih ugovora, članstvo u međunarodnim organizacijama) i 2) ekonometrijske analize uzročnih veza između globaliziranosti zemlje i njezina ekonomskog rasta. Prosječna "dobit" po stanovniku zbog globalizacije između 1990. i 2018. godine u Njemačkoj doseže više od 1100 eura, a kumulativno, to rezultira dobitkom po stanovniku više od 31.000 eura tijekom 28 godina. Nemojmo se zavarati, blizu su i zemlje poput Slovenije (989 eura, odnosno 27.685), Mađarska (533 eura, odnosno 14.934), Poljska (445 eura, odnosno 12.464). Ipak, tu treba biti oprezan. Integracija tržišta nerazvijenih ekonomija u globalna financijska tržišta sporija je od integracije u vanjske trgovine. Mjereno pokazateljem apsolutne vrijednosti vanjske trgovine, Kina je svjetski prvak u izvozu. Međutim, SAD je po istom pokazatelju na dnu u međunarodnoj usporedbi. Međutim, je li Kina globaliziranija od SAD-a i ostvaruje li veći BDP po stanovniku (i opći životni standard)? Ne. Isto tako, proizvodnja poduzeća iz manjih zemalja znatno više ovisi o međunarodnim dobavljačima - u tom slučaju, primjerice, ukupna vrijednost uvoza i izvoza Njemačke u 2018. godine dosegnula je 2,8 bilijuna američkih dolara, što je gotovo devet puta više od rezultata Češke. Ali u odnosu prema BDP-u vrijedi obrnuto: Češka je izvozila i uvozila robu u vrijednosti od 128 posto svoga BDP-a, a u Njemačkoj je to u vrijednosti od 71 posto! Najveća ovisnost o međunarodnim kretanjima je upravo u manjim zemljama ili zemljama srednje i istočne Europe, što utječe i na njihovu ranjivost zbog ograničenja unutrašnjeg (ekonomskog) tržišta.

Nemojmo se zavarati, što je početna razina BDP-a neke zemlje, prilikom usporedbe, veća, to će biti veći apsolutni ekonomski rast izazvan globalizacijom. Ali i otpornost te ekonomije na vanjske izazove. I to je začarani krug te tvrdoglave globalizacije, a voljeli ju ili ne, ona je tu i neće se zaustaviti. Uostalom, kome bi bilo od interesa? (D.J.)