Grupa Neon iz Podgorice predstavila je početkom tjedna pjesmu "Daleko odavde" nastalu u suradnji s Ivanom Dečakom. Svojom energijom, gitarskim rifovima i snagom vokala Marka Vukčevića, kojem se ovaj put pridružio i frontmen Vatre, "Daleko odavde" rezultat je spoja utjecaja koji su na bend ostavili klasici rock-glazbe na kojima su odrastali pa sve do nešto recentnije svjetske rock-produkcije predvođene sastavima kao što su Muse, Arctic Monkeys i Kings of Leon. Neon su Marko Vukčević, Ilija Pejović (gitara), Filip Vulanović (bas), Aleksandar Kankaraš (klavijature) i Vido Uskoković (bubanj). Autorski su se dosad predstavili trima singlovima - "Tattoo", "Ti i ja" i "Mit", a nova pjesma bila je ujedno povod za kraći razgovor s osnivačima i vođama ove crnogorske grupe, Vukčevićem i Pejovićem.

Približite nam kako su izgledali vaši glazbeni putevi prije nego što ste osnovali Neon.


ILIJA: Marko je u glazbenim vodama od ranog djetinjstva. Iza sebe ima brdo nastupa, što klupskih, što festivalskih, kao i odličan album nešto pitkijeg zvuka od ovoga što predstavlja Neon, ali s veoma zanimljivim elementima i odsviran od izuzetnih regionalnih glazbenika. Ostali su također bili u glazbi na ovaj ili onaj način, ali ne toliko posvećeno, sve do osnivanja zajedničke grupe. Manje ili više uspješni lokalni bendovi i "stidljivi" autorski izleti.

Kada je i kako formiran Neon? Što nam možete reći o počecima grupe?


MARKO: Neon je osnovan u prosincu 2011., istog trenutka kada sam se vratio iz Amerike. Okupili smo ekipu i mjesecima nismo izlazili iz podruma. Skoro svakodnevne probe i uživanje u svakom smislu te riječi. Kada je ova glazba u pitanju, nema govora o penjanju na ljestvicama uspjeha ako se ne krene iz podruma.

Kako to da ste tek 2018. počeli s autorskim radom?


MARKO: To pitanje i mi sami sebi često postavimo. Česte promjene u postavi to su dodatno otežavale, ali mi nismo stajali sa stvaranjem. Nije se lako baviti glazbom u Crnoj Gori. Da bi mogao uživati u glazbi koju stvaraš, moraš raditi i ne zavisiti od glazbenog stvaralaštva. Tako da u bendu imamo od školovanih glazbenika do glazbenih urednika u javnom servisu, ugostitelja, knjigovođa...

U novom ste singlu ugostili Ivana Dečaka. Kako je došlo do te suradnje i kako je bilo raditi s njim?


ILIJA: Bio je to prije svega jedan divan svirački susret koji se dogodio u našoj Podgorici, gdje smo nastupali u programu istog događaja na glavnom gradskom trgu. Komunikacija je krenula i ranije posredovanjem društvenih mreža, a susret na licu mjesta potvrdio je pretpostavke o dijeljenju slične energije. Kasnije smo ostali u kontaktu, i kad smo pomislili da bi ova pjesma bila dobra za duet, Ivan nam je pao na pamet. Odreagirao je baš carski, kako ga i doživljavamo. Suvremene tehnologije i elektronska razmjena podataka olakšali su nam umnogome proces. Mi smo snimali u Podgorici i Kotoru, Ivan u Virovitici i Zagrebu. Bez potrebe da putujemo jedni k drugima makar u fazi snimanja audiodijela. Krajnji proizvod je sad tu i najbolje da on govori za sebe.

O čemu govori pjesma "Daleko odavde"?


MARKO: O mjestu "gdje dobro se broji i strah ne postoji". Strah od toga što donosi sutra, a svjesni smo da stanje na globalnom nivou nije baš pohvalno. Bilo bi lijepo da se vratimo na tvorničke postavke i vrednujemo neke stvari koje će naše živote oplemeniti i usrećiti, a ne suprotno. Glazbenici su nekada otvoreno izražavali bunt, bili angažirani, pjevali o problemima u društvu. Toga je danas sve manje, pa smo odlučili napraviti nešto o tom pitanju.

Kakva je bila atmosfera na snimanju spota za "Daleko odavde" i jeste li zadovoljni kako je ispalo?


ILIJA: Snimanje se odvijalo u nekoliko etapa. Jedna je uključivala Marka i Ivana, koji su imali težak zadatak da u studiju, bez scenografije, sa zelenom pozadinom na koju su tek u kasnijem procesu dodavani određeni efekti, dočaraju duh i energiju pjesme. Za to vrijeme ostali članovi benda su se zabavljali. U drugoj fazi bend je ‘rokao‘ svoju priču u sjajnom industrial prostoru Kolektora dok je Ivan već uvelike bio u Zagrebu, a Marko iza kamere davao moralnu podršku. Momci iz Mediatag produkcije na kraju su sve to ukomponirali s fenomenalnim snimcima koji govore tisuće riječi, i dobili smo videopriču kakvu smo željeli. U tih nekoliko dana Ivanova boravka u Podgorici dobili smo priliku i za dodatno zbližavanje na privatnom nivou. Ako sve to stavimo u kontekst atmosfere sa snimanja, čini se da svi nosimo najpozitivnije dojmove koji će dugo trajati.

Kako nastaju vaše pjesme? Odakle crpite inspiraciju?


MARKO: Dosta toga nastaje iz svakodnevnog života, situacija kojima smo prisustvovali na neki način, u nekima tumačili i glavne uloge, duhovima prošlosti... Naravno, prvo spojimo gitaru i glas, onda kreće razrada. Na kraju u smislu ukupnog dojma razlika bude golema kad Bole odradi produkcijsku magiju.

Kako je pandemija utjecala na Neon?


ILIJA: Nekoliko mjeseci nakon izdavanja našeg trećeg singla "Tattoo", pjesme koja i dalje odzvanja u ušima publike, dogodilo se to nesretno zaključavanje i potpuno zaustavilo naše planove za 2020. i 2021., koje smo interno smatrali "godinama Neona". Ali nismo klonuli, samo smo promijenili godine u 2022. odnosno 2023., a planovi ostaju isti. Dakle, fokus na autorskom radu!

Koje je vaše mišljenje o crnogorskoj glazbenoj sceni? Zašto glazba napravljena u Crnoj Gori gotovo u pravilu ne dopire do slušatelja izvan vaših granica?


ILIJA: Mi u Crnoj Gori živimo rijedak paradoks - sve što je iz Crne Gore mora se dokazati negdje vani da bi naši ljudi prepoznali i priznali vrijednost, a sve što dolazi sa strane prihvaća se bez filtera. S druge strane, ovi vani najčešće razmišljaju "što bih te ja kad te neće ni oni tvoji". U međuvremenu zbog ograničenog plasmana nivo produkcije logički opada kako kvantitativno, tako i u kvalitativnom smislu. I tako smo u začaranom krugu. Zamislite da trčite na sto metara s preponama, a da ste makar pedeset metara u startu u zaostatku za konkurentima. Ne samo da ne pretjerujemo nego smo i ublažili metaforički prikaz stanja. Bez obzira na to, ima iznenađujuće dobre autorske glazbe koja se stvara u Crnoj Gori te koja vapi da bude otkrivena. Određeni pomaci postoje i kad je riječ o institucionalnom djelovanju, bar u domeni zaštite ono malo autorskih prava koja je u takvim okolnostima moguće ostvariti. PAM CG zajedno s nama vodi tešku borbu. Dobar izdavač uz dodatne sistemske pretpostavke napravio bi golemu razliku. Ovih nekoliko glava okupljenih oko Neona malo su tvrđe od prosjeka, pa se trudimo pomoći u razbijanju neosnovanih predrasuda i tabua. Uskoro ćemo saznati i koliko smo u tome uspješni.

Koji su vam od vaših nastupa ostali u posebnom sjećanju, i zašto? Što za Neon predstavlja živa svirka?


MARKO: Svaki nastup je poseban na svoj način. Ništa se ne može mjeriti s velikim binama i velikim brojem ljudi u publici. Posebna energija. Imali smo sreće osjetiti ovakve nastupe više puta na dočeku Nove godine i drugim manifestacijama gdje smo binu dijelili s velikanima ex Yu scene. Svakako, nastup s bendom Vatra na glavnom trgu Podgorice u okviru Podgoričkog proljećnog pazara poseban je trenutak, čije efekte upravo dodatno proživljavamo.

Imate li ideja za nove pjesme i razmišljate li o albumu prvijencu?


ILIJA: Već u ovom trenutku imamo dovoljno pjesama za album, jedva čekamo da ih snimimo. Dosad smo se trudili da ono što radimo učinimo vidljivijim. Zato smo svaki singl ispratili spotom, što u slučaju samofinanciranja nije lako izgurati. Zalet koji upravo hvatamo neizbježno će odrediti daljnju sudbinu naše glazbe. Mi se nadamo najboljem jer vjerujemo u to što radimo.