Osijek
RADIONICA KSENIJE I GORANA POPOVIĆA

Dječaku iz Zadra izradili unikatni "leteći" krevet
Objavljeno 29. siječnja, 2022.
Želeći život u Hrvatskoj, pod svaku su cijenu odlučili boriti se za o(p)stanak

Trogodišnji će Zadranin već sljedećeg tjedna, zahvaljujući spretnim rukama Josipovčana Gorana Popovića i njegove supruge Ksenije, ali i tima koji im je priskočio u pomoć, vjerojatno jedini u Hrvatskoj spavati u krevetu avionu! Ne, nije riječ o krevetiću koji ima samo neki element aviona ili automobila kakve je moguće kupiti u prodavaonicama namještaja, nego o krevetu standardnih dimenzija, no s izgledom pravoga aviona dvokrilca, i to dimenzija 220x260 cm! Za izradu ovog jedinstvenog kreveta trebala su im četiri mjeseca, a nakon napornog, ali uspješnoga posla Goran kroz smijeh kaže: - Svoj život dijelim na onaj prije ove narudžbe i nakon nje.



Naručitelji oduševljeni


- Ponudu za narudžbu najprije je dobio jedan stolar iz Orahovice, no kako se on više ne bavi stolarijom takvoga tipa, upit za krevet avion proslijedio je meni. Dobio sam fotografije proizvoda kakav se može nabaviti u Americi i pomislio sam da je nemoguće to napraviti. No, kad sam se čuo s naručiteljem i kad mi je rekao da ih je odbila jedna zagrebačka tvrtka rekavši da je to preveliki zalogaj za njih, prihvatio sam izazov i zajedno s 41-godišnjom suprugom, inače tehničarkom niskogradnje, krenuo u avanturu - priča 39-godišnji Goran.

Pojašnjava kako je baza kreveta aviona drvo, no ono je prekriveno stakloplastikom, poliesterskom ravnom smolom, potom tekućim autokitom i naposljetku bojom. Goran i supruga pobrinuli su se za “tapecirung” koji potpuno odgovara dimenzijama standardnog madraca, a prijatelj koji se bavi izradom predmeta od metala zaslužan je za metalne dijelove. Elisu je napravio čovjek iz Kutine i malo-pomalo ovaj je neobičan, ali udoban krevet bio završen. Goran u šali kaže da je bilo dana koje su potrošili samo na skiciranje i razmišljanje kako dalje, bilo je i neslaganja u mišljenjima, no naposljetku je sve ispalo odlično i u predviđenom roku. Krevet koji, kako kaže naš sugovornik, samo što ne poleti - konačno je završen.

- S naručiteljima, bračnim parom iz Zadra, sreli smo se kad smo išli na ljetovanje i bili su oduševljeni što ćemo njihovu sinu napraviti krevet kakav priželjkuje. Mislim da dječak ne zna što će zapravo dobiti, no kad ljudi budu čitali ovaj članak, krevet će već biti na putu u Zadar - kroz osmijeh kaže simpatični Goran, inače ugostitelj po struci, čija je supruga, uz to što je tehničarka niskogradnje, i optometičarka, ali i vlasnica obrta “Oskarova radionica”. Ime je dobila po sedmogodišnjem sinu Popovićevih koji je, naravno, čim je vidio što je otac napravio, poželio takav krevet. Tako se logično nametnulo pitanje jesu li spremni za sljedeće narudžbe kreveta ili nekog drugog unikatnog komada namještaja.


Povratak u Hrvatsku


- Držim se onoga da je život definiran prilikama, pa čak i onima koje ne uspijemo iskoristiti. Stoga nema razloga da ne prihvatim, naravno uz blagoslov supruge, sve ostale neobične narudžbe. Uostalom, bit će mi drago da ispunim želju još nekog djeteta. Dokazali smo da onaj tko želi, može uspjeti. Pritom ne mislim samo na ovaj posao, nego i na povratak u Hrvatsku iz inozemstva - naglašava Goran, koji je radio u Njemačkoj, dok je supruga bila zaposlena u Austriji. Oboje su shvatili da im je život u Hrvatskoj, odnosno u Josipovcu, bolji i pod svaku su cijenu odlučili boriti se za o(p)stanak. Sudeći prema poslu kojeg, kako kaže, ima dovoljno, u tome i uspijevaju. Goran ističe da je dosta majstora otišlo u inozemstvo, pa mnoge poslove, poput stolarije i bravarije, nema tko raditi. Onaj tko želi, kaže, uspjet će. Popovići su dokaz.



Marija Mihelić
OD ŠEFA RECEPCIJE DO STOČARA
Obrt “Oskarova radionica” obitelj Popović ima već tri godine, no Goran kaže da nije niti sanjao da će jednog dana raditi s drvom. Naime, najprije je radio u hotelijerstvu, za što se školovao, no na povratku s Hvara odlučio se za nešto sasvim suprotno, pa je počeo uzgajati koze.

- Muzao sam ih i dostavljao mlijeko i sir po Osijeku. Imao sam 20-ak koza i isto toliko jarića, šalio sam se da sam se od šefa recepcije prekvalificirao za stočara. Ipak, tržište nas je “pojelo”, pa sam potom kupio trkaćega konja. Ono najvažnije je da sam iskoristio činjenicu da znam praviti boksove za koze, pa sam započeo izrađivati ležaljke i, evo, došao do kreveta aviona - ispričao nam je svestrani Goran.

Držim se onoga da je život definiran prilikama, pa čak i onima koje ne uspijemo iskoristiti

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike