Činjenica je da se u zadnjih deset godina promijenila medijska komunikacija u smislu da su internetski portali i društvene mreže postali glavni mediji, tj. mainstream, a ne samo tisak, radio i TV. No, uloga medijske komunikacije i dalje je ista kao i prije pedeset godina, u službi je straha i reflektira kolektivno nesvjesno (Jung): potisnuti, disocirani, odbačeni, nesvjesni, materijal koji se nalazi u svima nama. Drugim riječima, u medijima se vidi glavni problem mainstream svjetonazora, a to je da se temelji na strahu i odvojenosti od Makrokozmosa (Boga) - univerzalne prirode iz koje izvire sve Dobro, Lijepo i Pravedno (Platon) - kaže dr. sc. Tena Čačić, doktorica komunikologije, učiteljica glazbene kulture, direktorica i voditeljica obrazovnih programa SiT Libentera, te dodaje:.

- Usporedimo li našu društvenu stvarnost s kuhanjem kave, doba u kojem živimo je trenutak ključanja vode, netom prije no što stavimo žličicu kave u lončić, pa je pustimo da ponovno zakuha na tihoj vatri. Stvarnost neće biti kao što je bila prije, no dobro je što budućnost nije zapisana u kamenu. Imamo mogućnost izbora - možemo odlučiti da budemo žrtve medijskog komunikacijskog spektakla, tj. sjetve straha i da ključamo dok ne isparimo i zagorimo, ili možemo odabrati da preuzmemo odgovornost za svoju stvarnost, utišamo vatru, tj. ugasimo televizor, uzmemo žličicu kave, tj. zrno zdravog razuma te skuhamo mirisnu, razbuđujuću kavu, tj. kreiramo dobru, lijepu i pravednu stvarnost.

Pandemija je potaknula i rasprave o tzv. novom normalnom koje se razlikuje od tzv. starog normalnog...?

- Što je "staro normalno"? Napravimo vježbu zajedno. Ako ovo čitate okruženi bližnjima oko sebe, pokušajte diskretno pomirisati nekoga do vas, ili, ako ste sami, pomirišite sebe. Što ste namirisali? U većini slučajeva to je parfem, losion nakon brijanja, sapun, dezodorans, ili ništa, i upravo tako treba biti. No, da ste ovu vježbu radili prije sto pedeset godina, svi bi oko vas zaudarali. Tada se ljudi nisu svakodnevno tuširali, niti su prali zube. Parfeme su uglavnom koristili bogati. Dezodorans nije postojao. Čovječanstvo se naviklo na vlastiti smrdljivi miris, tako da ga nije uopće percipiralo. Smrad je bio staro normalno prije sto pedeset godina! Danas je normalno da se svakodnevno tuširamo, češljamo, dezodoriramo, mirišemo, dobro odijevamo, s ciljem da naša tijela budu svježa i čista. Ali, što je s našim umovima i duhom?

Milijuni nas svakog se jutra probudi s osjećajem brige, stresa, tjeskobe, straha i ne poduzima ništa po tom pitanju. Pretpostavljamo da je to normalno. Stvorili smo društvo u kojem se smatra normalnim buditi se s osjećajem stresa, tjeskobe, straha i brige. Pandemijom je to "novije staro normalno" stavljeno u prvi plan. Strah, brigu, stres i tjeskobu nismo više mogli skrivati ispod maske sreće. Maske su se iz sfere našeg nesvjesnog, subjektivnog, duhovnog materijalizirale u svjesnom, objektivnom, fizičkom.

Nije normalno mrziti svoj posao, vrtjeti se u začaranom krugu žrtve u ulogama žrtve, zlikovca i spasitelja. Nije normalno živjeti konstantno u strahu i oskudici, doživljavati druge kao neprijatelje, ili sluge. Stoga možemo reći da je pandemija izokrenula dosadašnje modele "objektivne percepcije" (objektivno je da se brineš i da si u stresu), tj. natjerala nas je da uvidimo nužnost higijene uma i iscrpljujućih emocija koje proizlaze iz "starog normalnog", tj. mentaliteta žrtve i oskudice, a proizvod su straha.

Koliko je aktualna medijska i komunikacijska slika svijeta rezultat globalnog digitalnoga doba?

- Povijest je pokazala da su promjene svjetonazora usko povezane s pojavom novih načina komunikacije i izvora energije. Kao što je pojava ugljena pripremila teren za izum parnog stroja, pojavu tiska i znanstvenog, racionalnog svjetonazora, otkriće nafte, električne energije i elektroničkih komunikacija (telefon, radio, film…), iznjedrilo je pluralistički svjetonazor, pomak komunikacijske tehnologije s mehaničke i analogne na digitalnu potaknuo je razvoj obnovljivih izvora energije i nastanak integralnog svjetonazora.

Tako i globalno digitalno doba neizbježno donosi novi, kompleksni, holistički, integralno-vibracijski svjetonazor, čije su vrijednosti utjelovljenje uma i duha, otkrivanje harmonije, mističnih sila, percepciju vibracija, sjedinjenje osjećaja sa znanjem, a kako je povijest pokazala, globalno digitalno doba neizbježno će izroditi i nove izvore energije. Na rubovima znanosti već se naveliko priča o energiji polja nulte točke.

Stoga, možemo reći da je aktualna kaotična medijska i komunikacijska slika svijeta rezultat globalnog digitalnog doba. Ujedno je i pokazatelj da se nalazimo u porođajnom kanalu koji vodi u novi svijet. Kao što se beba ne može vratiti iz porođajnog kanala natrag u trbuh, tako se i čovječanstvo ne može vratiti na "staro normalno".

Utječu li mediji svojom komunikacijom previše na živote ljudi...?

- Da, mediji utječu na živote ljudi. Najveći utjecaj imaju na one koji ih najviše konzumiraju, i koji nisu uopće svjesni njihovog utjecaja i to do te mjere da im kroje živote i utječu na sudbinu. Manji utjecaj imaju na one koji su zaokupljeni nekim drugim stvarima i nemaju vremena da ih prate, dok uopće nemaju utjecaja na one koji kritički razmišljaju i koji su shvatili da mediji potiču strah u društvu slično kao što to radi termostat u kući.

Što i na koji način činiti kako bi razumijevanje medijski posredovane stvarnosti bilo na višoj razini?

- Prosječna osoba može pronaći istinu o određenom pitanju, tj. razumjeti medijski posredovane stvarnosti na višoj i kvalitetnijoj razini tako da, prije svega, aktivno njeguje navike kritičkog mišljenja. To znači zapitati se o svemu što pročitamo ili čujemo iz bilo kojeg izvora: Ima li ovo smisla?; Dolazi li iz izvora dobrog, lijepog i pravednog?; Koji je skriveni plan?; Što se izostavlja?; Što se zamagljuje i prešućuje?; Tko u toj priči profitira?; Kako se osjećam nakon tog sadržaja, teško ili lako?. Bitno je sve dovoditi u pitanje - posebno autoritet.

Također, važno je (ponovno naučiti) vjerovati vlastitim očima, ušima i osjetilima. Tu se ne misli na ono što vidimo na televiziji, ili ono što čitamo na Googleu. Treba razgovarati s ljudima, osluškivati razgovore u javnom prijevozu, kafiću, na ulici... Treba pokušati biti svoj osobni reporter, obući vlastite cipele, zakoračiti na tlo i istražiti stvarni svijet iz prve ruke.

Uzimajući sve u obzir, je li ključ u medijima ili u nama samima...?

"Sve što vidimo sjena je koju baca ono što ne vidimo", kazao je Martin Luther King. Istina je da živimo u svijetu sjena. "Tako nam je grah pao", rekli bi naši stari. Čovječanstvo je evolucijski na iskoraku iz Platonove špilje. Mnogi su se počeli buditi, shvatili su da nešto ne štima u špilji. Strašne sjene postale su im toliko iscrpljujuće i dosadne da ih se više nisu imali snage bojati. Pustili su okove, zalijepili svoj pogled prema svjetlu, s takvim očima obasjali špilju i sjene su nestale. Mediji imaju snagu da odlučuju i drže nas okovane u špilji, ako im mi to dopustimo. Nije ključ u medijima, nikad i nije bio. Ključ je u nama. Imamo izbor. Možemo ostati u špilji. Možemo odabrati Platonovu stvarnost u kojoj je sve Dobro, Lijepo i Pravedno. Što biramo? (D.J.)