Otvaranje drugog kruga na Europskom prvenstvu hrvatski su rukometaši odradili katastrofalno. Nečekivano, izabranici Hrvoja Horvata podbacili su protiv reprezentacije koja je prvi put zaigrala u ovoj fazi eurosmotre.

No Crnogorci su nam očitali pravu lekciju u 60 minuta, u kojima smo djelovali kao drugorazredna rukometna družina. Naravno, alibi se uvijek može pronaći, prije svega "rusvaj" s koronom puno je toga poremetio, ali da će Hrvatska biti ovako anemična, to je malo tko očekivao. Zabio je Čupić prvi pogodak na utakmici, ali tko je tada mogao znati da će to biti i naše jedino vodstvo? U 9. minuti bilo je 3:3, a sve nakon toga bilo je u znaku rasterećnih Crnogoraca, koji se očito nemaju namjeru zadovoljiti što su prolaskom među 12 najboljih selekcija ostvarili najveći reprezentativni uspjeh u povijesti.

Naša je igra od starta djelovala jednolično, bezidejno, a odmah u uvodu razbranili smo Nebojšu Simića, koji je najavio da će ponoviti izdanje protiv Slovenije, kada je bio i najzaslužniji za pobjedu i ostanak svoje selekcije na Prvenstvu. Nakon onih 3:3 nismo zabili gotovo šest minuta, a, s druge strane, bilo je vidljivo da nećemo imati rješenja za vanjske šutove suparnika, koje nije mogao zaustaviti ni solidni Ivan Pešić, koji se pak većim dijelom prvog poluvremena osjećao kao na streljani. Iako smo bili slabi, zaostatak je uglavnom bio do tri pogotka, a da ne bude veći, pobrinuo se Luka Cindrić, no nije bilo pomoći suigrača. Do odmora smo zabili devet pogodaka, ali primili smo previše. Crna Gora je nakon 30 minuta imala velikih 9:15, zahvaljujući odlčinom vrataru, koji je imao sedam obrana, a našu je rešetala njihova vanjska linija, predvođena Milošem Vujovićem, koji je šest puta bio strijelac. Nakon predaha očekivala se bolja Hrvatska, ali je samo u nekoliko navrata izgledalo da bi se možda mogla izvući iz minusa. Odlučio je Horvat krenuti s novim vratarom, pa je tako Mirko Alilović nakon četiri godine ponovo zauzeo svoje mjesto među vratnicama. Zaustavio je prve dvije lopte, a to smo kapitalizirali dvama pogodcima, nakon čega je crnogorski izbornik Zoran Roganović odmah zatražio time-out. Naše dobro otvaranje drugog dijela nije potrajalo, muke su se nastavile, a suparnik nije popuštao, iskoristio je sve poklone, a onih pred našim golom bilo je nedopustivo previše. Branko Vujović nastavio je tamo gdje je stao prezimenjak Miloš, ali nije bio usamljen. S druge strane, naš je napad bio poptuno sterilan. Ipak, u 45. minuti, kada smo imali dva igrača više, stigli smo na četiri pogotka minusa (18:22). No kada smo možda mogli unijeti malo nervoze među suparnike, slijedila je brzopleta akcija, tehnička pogreška ili Simićeva obrana (imao ukupno 14). Osam minuta prije kraja bili smo u najvećem zaostatku (20:28), ali utakmica je izgubljena znatno prije. Zasluženi poraz, koji je odnio nadu da bismo se u Budimpešti mogli boriti za polufinale. Neka teorija postiji da možemo među četiri, ali bilo bi to čudo nad čudima koje se rijetko događa. Već sutra čeka nas okršaj s Dancima, gdje ćemo valjda pokazati i bolju igru. Ovako lošu ne bi se smjelo ponoviti.