Mihael Bikčević, 21-godišnji Brođanin, student i sudac u akrobatskom rock ‘n‘ rollu, za portal SBplus otkrio je sve o svojoj nekadašnjoj natjecateljskoj karijeri, ali i tome koliko se uloga suca razlikuje od uloge natjecatelja.

Akrobatski rock‘n‘roll ples je koji obuhvaća razne figure i akrobacije, a već dugi niz godina iznimno je popularan među Brođanima, posebno onim najmlađima koji se za ovu aktivnost često odlučuju još u predškolskoj ili ranoj školskoj dobi, prenosi SBplus. Jedan od njih je i 21-godišnji Brođanin Mihael Bikčević, student na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, koji se akrobatskim rock ‘n‘ rollom bavi od svoje desete godine. Osim bogate natjecateljske plesne karijere, Mihael se od 2018. može pohvaliti i titulom suca akrobatskog rock‘n‘rolla. Akrobatskim rock‘n‘rollom Mihael se počeo baviti još u četvrtom razredu osnovne škole kada je početkom školske godine postao članom Športskog akrobatskog rock‘n‘roll kluba "Pegaz". Na natjecanjima je počeo sudjelovati četiri mjeseca poslije, a već sljedeće godine njegova plesna partnerica Nikolina i on osvojili su drugo mjesto na Prvenstvu Hrvatske u akrobatskom rock‘n‘rollu. Nakon prijelaza u Akrobatski rock and roll klub "BOOM", početkom 2015. prešao je u Športski plesni klub "Astra" u kojem se zadržao do kraja svoje natjecateljske karijere. Njegova plesna partnerica Nikolina i on osvajali su brojna natjecanja, a - kako kaže - ništa ne bi uspjeli bez upornosti i pozitivnog stava. Mihael je danas student treće godine preddiplomskog studija geodezije i geoinformatike na Geodetskom fakultetu u Zagrebu.

Zašto si se počeo baviti akrobatskim rock‘n‘rollom?

- Kao dijete sam mrzio čitati. Ja mislim da je svakom djetetu koje ide u osnovnu školu ‘tlaka‘ čitati, pa je tako bilo i meni. Kako bih tu neku negativnu energiju malo izbacio i ispunio si dan, dobio sam ultimatum od roditelja - ili ću svakoga dana čitati knjige ili ću se početi baviti nekim sportom. Odabrao sam sport i mama me odvela na akrobatski rock ‘n‘ roll s obzirom da su treninzi bili relativno blizu. Prije toga se nisam bavio drugim sportovima. Akrobatski rock ‘n‘ roll sam nekako odmah prihvatio i zavolio, a tamo sam stekao i prijatelje.

Kako su izgledali tvoji počeci u svijetu akrobatskog rock ‘n‘ rolla?

- Sjećam se da sam došao na prvi trening i nisam znao što je uopće akrobatski rock ‘n‘ roll. Taj sport je dosta sinkroniziran, a meni je to sve izgledalo dosta apstraktno i rekao sam da bih ovo mogao i ja jednom probati. Drugi su me odmah prihvatili i svi smo bili nekako društveni, možda zato što smo bili djeca. Na početku sam trenirao tri puta tjedno po sat i pol vremena. Taj sport se ne uči preko noći i traži dosta predanosti, a posebno kada je riječ o učenju figura. Potrebno je dobiti osjećaj za ritam i osjećaj za izvođenje figura. Prvo što sam naučio bio je osjećaj za ritam. Mi nikada nismo imali neke veće pogreške. Naravno, uvijek se trebalo poraditi na praktici kako bismo imali oštrinu i čistinu, ali nikada nismo imali veće pogreške poput pada ili nečeg sličnog.

Voliš li više plesati u formaciji ili u paru?

- U akrobatskom rock‘n‘rollu dječaci, kad se upišu, uvijek plešu u paru sa ženskom partnericom. Cure mogu plesati u formacijama, a dečki mogu plesati jedino u paru sa ženskom partnericom ili u formaciji koja se sastoji od četiri do šest parova. Tako da, kad se pleše u formaciji, svakako na kraju bude kao da se pleše u paru. Kod formacije mi je prednost što ja izlazim s još deset ili jedanaest drugih ljudi, a u paru je teže jer samo dvoje ljudi izlazi pred veliku dvoranu, suce i publiku. Nepisano pravilo je da bi trener trebao stati ispred svog para. Meni je, recimo, uvijek bilo draže kad netko stoji ispred.

Sudjelovao si na brojnim natjecanjima. Koja od njih bi posebno istaknuo i zašto?

- Htio bih napomenuti da ja ništa ovdje nisam postigao sam, već smo to postigli Nikolina i ja zajedno. Kao najuspješnije i najemotivnije natjecanje izdvojio bih posljednje Svjetsko na koje smo išli i osvojili treće mjesto. To nam je konačna kruna karijere. Uspjeh na Svjetskom turniru je ući u polufinale, doći u prva 24 para ili u prvih 12 parova, ali mi smo prošli u prvih troje. Prvi plan nam je bio samo ući u finale i u prvih sedam. Prvih tjedan dana nismo uopće bili svjesni uspjeha koji smo postigli.

Koje su prema tvom mišljenju pozitivne strane, a koje negativne strane akrobatskog rock ‘n‘ rolla?

- Pije svega, temeljne su prednosti zdrav život i aktivno bavljenje sportom. Drugo je društvo jer sam ja sebi stekao prijatelje za cijeli život. Što se tiče treniranja i sporta, mislim da tu nema nekakvih većih mana. U svemu postoji neki rizik, primjerice rizik od nastanka ozljeda. Ima kompliciranih figura i koreografija, ali samo ne treba odustati.

Kako to da si se i nakon srednje škole nastavio baviti akrobatskim rock ‘n‘ rollom?

- Kad je došla matura, prekinuo sam natjecateljski dio. Naravno, uvijek zbog sebe odem trenirati kad mogu jer mislim da si to do kraja života neću moći izbaciti iz glave. Sudački sam mandat nastavio jer bi mi bilo žao potpuno napustiti akrobatski rock ‘n‘ roll. Akrobatski je bila moja rutina praktički otkada znam za sebe. Ne znam kako bih podnio da nemam baš nikakvog doticaja s time. Primjerice, sad kad sam sudio drugi turnir pročitali su me s "gospodin". Bilo mi je to čudno jer uvijek kad mi to pročitaju, ja se sjetim sebe ispred pa me malo uhvati nostalgija.

Kada si postao sucem u akrobatskom rock ‘n‘ rollu i možeš li nam pojasniti kako se uopće postaje sucem?

- Za suca je potrebno osam godina neprekidno biti u natjecateljskom dijelu. Taj ispit bude jednom godišnje, a ja sam ga položio 2018. godine. Prije toga sam znao da taj ispit postoji, ali sam tada bio više u tom natjecateljskom dijelu, pa stoga nisam znao ni gdje se provodi, tko ga provodi, kako i kada se provodi, iz čega se uči. 2. prosinca 2018. sam ja položio taj ispit. Ispit za suca sam položio dok sam još uvijek bio natjecatelj, ali nisam aktivirao sudački mandat. Ispit se može položiti, ali krenuti suditi se može kad se odjavi natjecateljski status. Licenca se obnavlja svake godine. To je klasični sudački ispit koji se sastoji od pitanja iz pravilnika i statuta, a nakon polaganja teorijskog ispita ide se na polaganje praktičnog ispita koji obuhvaća shadow suđenja. Svaki kandidat koji želi licencu dužan je nakon položenog teorijskog ispita odraditi tri praktična suđenja koja se u službenom suđenju neće uzeti u obzir, ali služe kako bi se vidjelo sudi li osoba objektivno. Ako dođe do promjene nekih pravilnika, svi suci moraju doći na Zbor plesnih sudaca akrobatskog Rock ‘n‘ Rolla, sjednice i seminare kako bi bili upućeni u novonastale promjene.

Kako uspijevaš uskladiti studentske obaveze i obveze koje imaš kao sudac u akrobatskom rock ‘n‘ rollu?

- Mislim da se uz dobru organizaciju sve to može uspjeti. Meni to nije problem jer ako sam mogao uskladiti treninge svaki dan, mislim da ću moći i taj jedan turnir subotom odvojiti. Ovo mi je kao slobodna aktivnost i kako bih se i ja malo odmorio od svega toga. Neki to smatraju teškim poslom, ali meni je to pravo uživanje.

Koliko se uloga suca razlikuje od uloge plesača?

- Te dvije uloge se dosta razlikuju. Ovo je sada posve monotono i psihički me vrati u sjećanja. Jako mi je čudno sjediti s te strane jer mi tada razni filmovi prođu u glavi, a pogotovo kada me prozovu. Drugi sam sudac iz Slavonskog Broda u posljednjih 20 ili 30 godina.

Voliš li više biti sudac ili plesač?

- Volim više biti plesač. Sve ima svoje pozitivne strane. Ja, kad treniram, ne razmišljam ni o kakvim problemima. Da je 101 problem pokraj, samo me pusti na miru, a razmišljat ću o tome kad prođe moja koreografija. Minuta i pol koliko ja budem na podiju meni je definitivno odmor za dušu. To je fizički napor, ali ja to tako ne doživljavam. Nikada mi nije bio problem odraditi jedan dodatan turnir ili otići na jedan dodatan trening jer je dvorana uvijek bila moj drugi dom.

SBplus