Za demokraciju se trebamo brinuti i danas, kao i uvijek. To da je demokracija ugrožena meni je bilo jasno i prije tri godine, na početku pandemije, ali ne zato što sam prorok, nego zato što znam da je demokracija krhka biljka i da je uvijek pod prijetnjom izumiranja, kaže dr. sc. Hrvoje Jurić, profesor etike na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te dodaje:

- Već petnaestak godina "trubim" u svojim tekstovima i javnim nastupima o pseudodemokratskom karakteru političkog sustava koji se kiti imenom demokracije, a zapravo funkcionira kao oligarhija. Možemo to nazvati i partitokracijom, vladavinom partija, što je jedan element globalno vladajućeg birokratsko-militarističkog političkog sustava. On je pak jedan član svemoćnog "svetog trojstva", uz neoliberalistički kapitalizam i redukcionističku tehnoznanost. Taj problem nije od jučer, ali nam je ova pandemijska situacija pomogla da još jasnije vidimo o čemu se radi. Sada je car potpuno gol, ali mu to ipak ne umanjuje moć, kao u svakom totalitarizmu.

Stoji li teza da pandemijska ugroza u izvjesnoj mjeri (re)definira demokraciju? Drugim riječima, nameće li globalna koronakriza novu logiku realnosti - prvo zdravlje, onda sloboda?

- Demokracija je, kako sam već sugerirao, davno redefinirana, tako da sada samo možemo pratiti razvoj novih varijanti lažne demokracije, a njih ima više nego sojeva koronavirusa. Lažni proroci lažne demokracije zgražaju se nad takozvanom neliberalnom demokracijom u Mađarskoj ili Rusiji, ali istodobno prešućuju ne samo takozvani demokratski deficit nego i antidemokratske politike u "velesilama demokracije" kao što su Sjedinjene Američke Države i neke zapadnoeuropske europskounijske države.

Takvom redefiniranju demokracije treba se suprotstaviti također redefiniranjem demokracije, a to ne znači ništa drugo nego vraćanje izvornoj definiciji demokracije kao vladavine naroda, odnosno političkog naroda ili građana, čiji je idealni oblik izravna demokracija. Međutim, ja bih išao i korak dalje: budući da u globalno vladajućem društveno-političkom sustavu pronalazim neka obilježja totalitarizma, smatram da treba redefinirati pojam totalitarizma i koristiti ga za opisivanje, kritiziranje i, kad bi bilo moguće, demontiranje ovog neototalitarističkog sustava pod kojim živimo. A što se tiče odnosa zdravlja i slobode te prioriteta u tom pogledu, s tim trebamo biti krajnje oprezni, jer pretpostavljanje zdravlja slobodi predstavlja biologiziranje ljudske egzistencije, što nikad u povijesti nije dobro završilo.

Dovoljno je podsjetiti na eugeničke projekte poput nacističko-njemačkog programa T4, koji je provođen upravo pod parolom zdravlja i higijene.

Koliko je dugotrajnost pandemije dodatno "gorivo" za širenje ekstremizma, desnog i lijevog, napose u EU-u, uključujući i RH? Trebamo li i od toga strahovati? Populisti i ekstremisti izokreću tezu prvo zdravlje, onda sloboda...

- Zabrinjavajuće tendencije na koje upozoravate treba jednostavno tumačiti prema zakonu akcije i reakcije. Da je "upravljanje krizom" bilo drukčije, ne bi kao zaštitnici slobode i ljudskih prava mogli nastupiti oni kojima inače nije stalo do slobode i ljudskih prava, nego ih, štoviše, aktivno osporavaju i uskraćuju nekima koje smatraju manje vrijednim ili bezvrijednim bićima. Stoga se više bojim današnjih glasnih branitelja slobode i ljudskih prava nego otvorenih protivnika tih koncepata, koji su temelji demokracije, i to prije svega zato što su ovi drugi beznačajna manjina. Ali pritom ne mislim samo na kojekakve "slobodare" koji organiziraju "festivale slobode", nego i na one koji s najviših političkih pozicija propovijedaju o slobodi i ljudskim pravima dok ih ekstremno ograničavaju i radikalno ukidaju.

Je li Hrvatska, u odnosu prema drugim članicama Europske unije, najliberalnija u kontekstu mjera ograničavanja sloboda i nametanja drastičnih zabrana?

- Ne bih rekao da je Republika Hrvatska u pandemijskom pogledu najliberalnija članica Europske unije i mislim da su razlike među pandemijskim politikama pojedinih država u Europskoj uniji i u svijetu samo stvar nijansi. Držim, dakako, da je hrvatsko "upravljanje krizom" pogrešno, ali ima nešto gore od toga da se krizom pogrešno upravlja, a to je da se krizom uopće upravlja. Naime, ništa od onoga čemu svjedočimo ne zbiva se slučajno, stihijski i neplanski. Znam da to zvuči kao "teorija zavjere", ali više činjenica govori u prilog tome, nego protiv toga. Budući da pandemijski diskurs ima neke karakteristike religijskog diskursa, moram izreći svojevrsno "Vjerovanje": vjerujem da virus SARS-CoV-2 postoji, vjerujem da cjepivo pomaže i individualno i kolektivno, a u to sam se i osobno uvjerio jer sam, dvostruko cijepljen, bio zaražen virusom i prebolio sam COVID-19 s neznatnim simptomima. Međutim, smatram da je priča o koronavirusu i pandemiji više političko-ekonomska negoli medicinsko-javnozdravstvena priča, koja će završiti kako je i počela, proglašenjem njezina kraja, čim ne bude više politički i ekonomski isplativa. A u međuvremenu će, da se malo našalim u neveseloj situaciji, ljudi bar naučiti grčki alfabet, od alfe preko omikrona do omege.

Broj umrlih u ovoj pandemije sve je veći, no koliko se i tim brojkama "manipulira", da se tako izrazim?

- Ne smijemo zaboraviti da je u tri godine zbog ovog virusa ili zbog komplikacija povezanih sa zarazom umrlo oko pet i pol milijuna ljudi, a istovremeno godišnje gotovo milijun i pol ljudi pogine u prometnim nesrećama, pa se ne zabranjuje vožnja automobilima i drugim prometalima, kao što godišnje oko devet milijuna ljudi umre od gladi ili bolesti povezanih s time, pa to ne izaziva paniku kakva je stvorena oko koronavirusa. Da ne spominjemo žrtve neprestanih ratova diljem svijeta, koji nisu prirodna pojava i svaki se rat može spriječiti ili okončati. Uglavnom, veliki su ulozi u ovoj igri, a jedan od najvećih žetona je sloboda. Možda zvuči heretično, ako ne i suludo, ali ja zaista vjerujem da je ljudska sloboda važnija od zdravlja. (D.J.)