Kako to obično biva, neki se događaji, slučajno ili namjerno, preklapaju ili podudaraju na posve (ne)očekivan način, čak u tolikoj mjeri da se mogu referirati i na čuvenu teoriju sinkroniciteta. Naime, sinkronicitet je iskustvo dvaju ili više događaja koji su naizgled uzročno nepovezani ili gdje postoji vjerojatnost da će se nekim slučajem dogoditi u isto vrijeme. Ti se događaji javljaju zajedno i na smislen način. Njega od čiste slučajnosti razlikuje pripadajući smisao za osobu kojoj se događa. Drugim riječima, pojam sinkroniciteta je ovom terminologijom prvi put opisao švicarski psiholog Carl Gustav Jung 1920. godine. On je skovao ovu riječ kako bi opisao ono što je nazvao "vremenski podudarne pojave uzročnih događaja". Jungov se sinkronicitet ponekad opisuje kao "uzročno načelo povezanosti", "smislena slučajnost" i "uzročni pararelizam".

Kad smo na sve to podsjetili, konkretizirajmo priču o preklapanju ili podudaranju na jednom aktualnom primjeru - hit-filmu Don‘t Look Up s Netflixa i hit-projektu iz NASA-ina arsenala! U prvom slučaju radi se (to vjerojatno već znate!) o satiri na fikcionalni sudnji dan, a u drugom slučaju (to možda još ne znate!) o znanstvenom projektu/testu DART, a oba ta slučaja, fikciju i stvarnost, povezuje zapravo jedno nebesko (svemirsko) tijelo zvano asteroid, inače stalna potencijalna prijetnja opstanku Zemlje. I dok u filmu Don‘t Look Up asteroid u apokaliptičnoj završnici filma udara u naš planet, asteroid koji je NASA odlučila ispitati na licu mjesta zasad je ipak na sigurnoj udaljenosti i bezopasnoj putanji. Zanimljivo je, ponovimo još jednom, kako su se ta dva spomenuta događaja, filmski i stvarnosni, gotovo terminski podudarila, pa su izazvala svakojake konotacije, nerijetko i duhovitog predznaka poput onoga koji povezuje (stara teza) Hollywood i NASA-u. No, bilo kako god, ovom prigodom više pozornosti poklanjamo znanosti, a ne filmu.



Dakle, radi se o tome da je NASA realizirala pothvat bez presedana - brzinom od 24.000 km na sat lansirala je letjelicu prema asteroidu u probnoj misiji u sklopu koje će pokušati izmijeniti njegovu putanju u slučaju da čovječanstvo ikada zatreba zaštitu od mogućeg udara asteroida koji bi izbrisao život na Zemlji. Premda zvuči kao scenarij za holivudski film znanstvene fantastike, NASA-in DART (Test dvostrukog preusmjeravanja asteroida) poletio je 23. studenoga u 22.20 po mjesnom vremenu na SpaceX-ovoj raketi Falcon 9 iz svemirske baze Vandenberg u Kaliforniji. Cilj misije je neznatno izmijeniti putanju Dimorphosa, malog satelita veličine oko 160 metara (poput nogometnog igrališta) koji kruži oko puno većeg asteroida Didymosa. Oba kruže oko Sunca.

Bliski susret trebao bi se dogoditi između 26. rujna i 1. listopada 2022., kada binarni asteroidni sustav od Zemlje bude udaljen 11 milijuna kilometara, što je gotovo najbliža točka dosad. Letjelica DART tada će se zabiti u Dimorphos nastojeći izmijeniti putanju asteroida, a sudar će zabilježiti LICIACube, satelit talijanske svemirske agencije. Za obilazak velikog asteroida Dimorphosu je trenutačno potrebno 11 sati i 55 minuta, a znanstvenici se nadaju da će njegovu orbitu smanjiti za desetak minuta. "To je vrlo mala promjena, no pod uvjetom da za Zemlju potencijalno opasan asteroid otkrijemo dovoljno brzo, moglo bi nam biti posve dovoljno da promijenimo njegov smjer", objasnio je Tom Statler.

"Nastojimo shvatiti na koji način uspješno odbiti potencijalnu prijetnju", rekao je NASA-in znanstvenik Thomas Zuburchen o projektu vrijednom 330 milijuna dolara, dodavši da će se prvi put čovječanstvo umiješati u gravitacijski ples Sunčeva sustava. Istaknuo je da spomenuti asteroidi ne predstavljaju nikakvu prijetnju našem planetu. Riječ je o svemirskim tijelima poznatim pod nazivom Near-Earth Objects (NEO), asteroidima i kometima koji se Zemlji približavaju u krugu od 48 km.



Inače, NASA-in Ured za koordinaciju planetarne obrane najviše zanimaju svemirska tijela veća od 140 metara, koja imaju razoran potencijal i mogu uništiti čitave gradove ili regije, energijom višestruko jačom od prosječno snažne nuklearne bombe. U blizini Zemlje nalazi se oko 10.000 poznatih asteroida veličine 140 metara ili većih, no nije izgledno da će ijedan od njih u idućih stotinu godina pogoditi naš planet. Znanstvenici vjeruju da postoji još bar 15.000 takvih tijela koja tek čekaju da ih se otkrije. Kažu da su u stanju u laboratorijima stvoriti mini-udare i upotrijebiti rezultate da bi stvorili sofisticirane modele preusmjeravanja asteroida, no oni su manje korisni od testiranja u stvarnom svijetu.

Sonda DART, kutija veličine većeg hladnjaka sa solarnim panelima veličine limuzine s obje strane, u Dimorphos će udariti brzinom nešto većom od 24.000 km/h. NASA-ini znanstvenici ističu da je sustav Didymos-Dimorphos "idealan prirodni laboratorij" jer zemaljski teleskopi mogu lako izmjeriti varijaciju svjetline obaju tijela i procijeniti vrijeme koje je potrebno Dimorphosu da obiđe puno veći Didymos. Svemirska letjelica DART sadrži i sofisticirane instrumente za navigaciju i snimanje, među kojima je i Light Italian CubeSat (LICIACube), kockasti satelit talijanske svemirske agencije za snimanje asteroida, promatranje pada i njegovih posljedica. Desetak dana prije udara satelit za snimanje asteroida (LICIACube) odvojit će se od glavne svemirske letjelice, što će omogućiti da se snimke sudara pošalju na Zemlju. Snimke bi trebale omogućiti znanstvenicima da izračunaju za koliko je stupnjeva udar promijenio orbitu Dimorphosa. Ova je NASA-ina misija prvi pokušaj testiranja koje će dati odgovor na pitanje je li preusmjeravanje putanje asteroida realna strategija i je li svemirska letjelica sposobna za samostalnu navigaciju do ciljanog asteroida i za namjerni sudar s asteroidom.

Sve u svemu, ako vas je film Don‘t Look Up nasmijao, zabrinuo i eventualno nečemu poučio, a njegovi daleki prethodnici, "ozbiljni" blockbuster hitovi Armageddon i Deep Impact, pokazali što je sve Hollywood kadar prikazati kao sudnji dan, onda NASA-ino testiranje asteroida, namjerno ili slučajno podudarno (sinkronicitet, ah!) s emitiranjem Netflixova filma, može značiti i ulijevanje nove doze sigurnosti i nade da scenariji budućnosti ipak ne moraju svi redom biti katastrofični. Vjerujmo, naime, u znanost i znanje, tehniku i tehnologiju našeg vremena, a na sve što stiže iz Hollywooda gledajmo kao na zabavu, više ili manje. Svim pandemijama i nostradamusima unatoč!