Pod nazivom "Govor (ob)lika" u Galeriji Kat osječkog Kulturnog centra otvorena je godišnja izložba članova Hrvatskog društva likovnih umjetnika Osijek. Kustos izložbe, posvećene mediju (proširenog) kiparstva, povjesničar je umjetnosti i likovni kritičar Igor Loinjak, a dvanaestero umjetnika predstavilo se radovima nastalim tijekom proteklih nekoliko godina.

Na ovogodišnjem izdanju godišnje izložbe članova HDLU-a Osijek posjetitelji imaju prilike pogledati recentne radove koje autorski potpisuju Marko Babić ("Djelomična izloženost"), Valentina Grubačević ("Čipka"), Josip Kanis ("Forme"), Goran Kujundžić ("Interakcija"), Margareta Lekić/Josipa Stojanović ("Ideal", "Sastaviti prije upotrebe"), Mirna Pokorić ("Blue"), Tamara Sekulić ("Uvijek postoji izlaz"), Ivana Škvorčević ("Prostor prisutnosti"), Mia Štark ("Dodir/Što je manje moguć/Odlazak"), Andrej Tomić ("Tadželmust 1") i Vinko Vidmar ("Žarište"). "Govor (ob)lika" pružio im je priliku da svojim umjetničkim ostvarenjima iznova ispitaju kolika snaga još uvijek počiva u govoru vizualnosti koji dominantno osvaja područje cjelokupne kulture. Spomenuta vizualnost, ističe Loinjak, ima svoju ob(likovnu) dimenziju i upravo njezina sljubljenost s prostorom, bilo fizičkim ili digitalnim, onaj je segment koji se na ovoj izložbi nastojao (iznova) preispitati.

U nazivu izložbe Loinjak se referira na Henrija Focillona i njegovu knjigu "Život oblika" (1934.), u kojoj francuski povjesničar umjetnosti piše kako umjetničko djelo nije tek običan fenomen koji čini sastavni i logični dio razvoja ljudske povijesti, nego da sam za sebe predstavlja poseban svijet koji nadopunjuje onaj prirodni posjedujući unutar svoje esencijalne domene vlastite zakone, razvoj i, konačno, sebi svojstvenu fiziologiju. Premda "život" u sintagmi "život oblika" upućuje na mogući biologistički pristup umjetnosti, Focillion je ne shvaća doslovno, upućujući kroz svoje izlaganje da oblik nije samo odjeća u koju se odijeva određeni sadržaj, već da se bílo umjetnosti manifestira neprestanim stvaranjem oblika, što u konačnici i čini njezinu esenciju. Oblik pritom predstavlja najvitalniji aspekt podložan neprestanim mijenama, zahvaljujući kojima se kroz umjetnička djela uvijek iznova otkrivaju novi načini promatranja svijeta, unutarnjeg ili vanjskog.

- Izložbu bih ocijenio vrlo pozitivno, premda bih, kao kustos i osoba koja prati umjetničku scenu u cjelini, mogao reći da u našim kiparskim radovima još uvijek postoji dosta oslanjanja na taj jedan tradicionalni model klasičnog kiparstva. Međutim, vidljivi su i određeni iskoraci, koje, primjerice, pokazuje rad Mije Štark, koja unutar svog oblikovnog segmenta kombinira čak i video i tradicionalnu grafiku spajajući ih u jednu skulpturalnu instalaciju. Tu se svakako može spomenuti i Vidmarovo "Žarište", kao i rad Ivane Škvorčević, također svojevrsna svjetlosna instalacija. Zanimljivo je pratiti na koji način pod kiparstvo možemo smjestiti i suvremenije medije, poput ambijenata i instalacija, te se odmaknuti od promišljanja kiparstva kroz čiste one klasične kategorije oblika i sadržaja, kako se ono tretiralo do 50-ih ili 60-ih godina prošloga stoljeća - rekao je Loinjak.

Izložba "Govor (ob)lika", koju podržavaju Kulturni centar Osijek, Grad Osijek i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, ostaje postavljena do 20. prosinca, a moguće ju je besplatno pogledati u radnom vremenu Galerije Kat (ponedjeljak - subota, od 10 do 20 sati).

Danijel Miklić