Kad je crnogorsko-srpski pisac Borislav Pekić davne 1983. objavio svoj danas kultni distopijski roman "Besnilo" (rabies virus pohara London), u bivšoj zajedničkoj državi godinu dana prije tematikom virusne zaraze pozabavio se i redatelj Goran Marković snimivši film "Variola vera" utemeljen na epidemiji malih boginja u Jugoslaviji iz 1972. godine. Oba ova žanrovska istupa uglednih autora, književni i filmski, bila su u svoje vrijeme gotovo senzacionalističkog učinka u društvu koje nije dopuštalo javnu obznanu ničeg zloćudnog što bi moglo narušiti socijalističku idilu u kojoj nad svima bdije svemoćna i sveznajuća "majka partija" kroz kult JBT-a i komunističku diktaturu.
No virusi su, naravno, bili jači i od Tita i od partije, pa su se Pekićev roman i Markovićev film prometnuli u hitove koji se i danas doimaju aktualnima, svježima i poučnima i za vrijeme sadašnje u kojem svijet već skoro dvije godine ratuje s koronavirusom, pri čemu se ratu ne vidi kraj, pa se s pravom mnogi vraćaju na početak tražeći odgovor kako je i odakle zapravo globalna pošast krenula (kineski Wuhan je tu tek zemljovidni orijentir!) u svoj smrtonosni pohod blizak onome koji se dogodio nakon Prvog svjetskog rata kada je španjoska gripa desetkovala europsko stanovnišvo. Koronavirus zasad srećom nema takav učinak, ali strah da se povijest ne ponovi posve je opravdan jer nove varijante virusa dobivamo gotovo dnevno, uključujući i upravo aktualni omikron soj, koji se iz Južne Afrike širi na ostatak svijeta.
POTPIRIVANJE VATRE
Zapravo se bez većih dubinskih analiza, pametovanja i rasprava može zaključiti da je izloženost ljudske vrste različitim pogubnim virusima i bakterijama stara koliko je staro i čovječanstvo. Drugim riječima, nije bilo razdoblja od prapovijesti do danas da se ljudi nisu borili s kojekakvim epidemijama i pandemijama, koje su bile više ili manje smrtonosne. Primjerice, najstrašnije patnje europskog stanovništva izazvala je bakterija Yersinia pestis, odgovorna za pandemije kuge, tj. "crne smrti" koje su u srednjem vijeku poharale Europu u nekoliko navrata. Već spomenuta španjolska gripa imala je sličan poguban učinak kao i kuga, da bi tek izumom raznih vrsta cjepiva i većom zdravstvenom skrbi i higijenskim normama, mnoge virusne i bakterijske zaraze bile posve iskorijenjene. Nažalost, stigle su nove poput AIDS-a, pa SARS-a, ptičje gripe, virusa Zapadnog Nila (stara pošast) i druge ugroze, pa je sa svim tim novim izazovima medicina i znanost neprestano u bliskom kontaktu, tražeći i nalazeći načina da se zarazama i bolestima odupre zasad jedinom pouzdanom mjerom - cjepivima i cijepljenjima, bez obzira na to što o tome zborili teoretičari urota, antivakseri i demagoški populisti svih vrsta uključujući i one hrvatske.
Gledajući pak širu sliku, odnosno širi kontekst sadašnje pandemijske situacije, zanimljiva su neka ranija predviđanja, nagovještaji opasnosti, upozorenja na moguće crne scenarije poput aktualnog COVID-19 koji traje od siječnja 2020. godine. Tako je u svom govoru iz 2015. Bill Gates (on je uvijek tamo gdje su i virusi!) naglasio kako su za čovječanstvo veća prijetnja virusi nego nuklearno oružje. Gates je inače sklon pametovanju i samoreklami, što dakako ne umanjuje njegov doprinos humanitarnom radu na iskorjenjivanju zaraznih bolesti i imunizaciji stavnovništva tzv. trećih zemalja. Gates je i prije govorio o opasnostima pandemije te je 2014. u jednom intervjuu upozorio na globalnu nespremnost svijeta na izbijanje neke virusne zaraze koja bi bila golem zdravstveni problem i golem izazov za ovodobnu civilizaciju. Gates je tada podsjetio kako je posljednjih godina bilo nekoliko teških sezona gripe te da bi ubuduće svi bili u velikoj nevolji jer se virusi gripe munjevito širi. Također je upozorio kako postoje virusi koji bi se tijekom sljedećih desetljeća mogli širiti mnogo brže od virusa gripe. Što sprječava da se pojavi neki oblik SARS-a, pitao se Gates 2014., a odgovor na njegovo retoričko pitanje dobili smo šest godina poslije s virusom SARS-CoV-2, odnosno ubojitim koronavirusom i zarazom COVID-19.
Kad smo već kod Gatesa, valja spomenuti i njegovu opsesiju klimatskim promjenama, koje su za njega, kaže, također globalna prijetnja zbog koje će broj godišnje umrlih uskoro biti veći u odnosu prema pandemiji koronavirusa. Gatesu su odmah spočitnuli da širi strah u ionako ustrašenom svijetu, na što je on dodatno potpirio vatru povezavši pandemiju s bioterorizmom! Nije jedini koji na to upozorava, jer ako je koronavirus pobjegao iz nekog tajnog laboratorija, teško da itko više može mirno spavati. Naravno, Gates i svi drugi koji o tome govore, bioteroristima ne smatraju ljude u samoizolaciji koji obrađuju polje ili studente koji se zabavljaju ne održavajući razmak i ne noseći maske, već osobe koje bi mogle uzgojiti virus u laboratoriju i pustiti ga da se širi svijetom. Devedeset posto javnosti odmah se prisjeti Kine!
VIRUSI U POP-KULTURI
Virusi i zaraze koje izazivaju odavno su sastojci masovne popularne kulture, napose filma, televizijskih serijala, glazbe, stripova, uključujući i horor-literaturu kao poseban književni žanr. U svojoj vrsnoj analizi Dejan Durić, docent na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, između ostalog naglašava da postoji specifično tematsko-motivsko područje, najplodnije zastupljeno u žanrovskom filmu poput horora, znanstvene fantastike i filma katastrofe, no ni ostali žanrovi nisu bili imuni na njega, posebice kada su posrijedi bile priče koje su poticaje pronalazile u iskustvenoj zbilji. Posrijedi su virusi, oku nevidljivi agensi na granici živoga i neživoga, koji mogu imati pogubne posljedice za živi svijet. Njihova nevidljivost dodatno potiče osjećaj anksioznosti u gledatelja te ih čini zlokobnijima i nepredvidljivijima. Njihova mogućnost stvaranja epidemija i pandemija, nepostojanje cjepiva, potencijal za zlouporabu često su poticali strahove ljudi, pa stoga nije čudo što su bili osobito zanimljivi redateljima i producentima.
Durić dalje piše o pojmovima i činjenicama koje mnogi zaboravljaju istaknuti: "Mizofobija upućuje na iracionalan i patološki strah od zaraze virusima i/ili bakterijama. Često se u istome značenju koriste i termini verminofobija, bacilofobija, germofobija, germafobija. Odnos mizofobije i filma dugovječne je i kompleksne naravi, lista filmova takve problematike je poduža te zrcali različite bojazni. Prva je vezana uz činjenicu da je opasnost nevidljiva golim okom, čime djeluje zlokobnije i perfidnije te jače potiče naše paranoje: sve iz našega okruženja može biti kontaminirano, pa time i opasno, a kanali širenja mogu biti višestruki. Strah od virusa također upućuje na anksioznosti da će oku nevidljive pojave ovladati ljudskim tijelom ili izazvati mutacije - preobrazbe u ljudskome genetskom materijalu, tjelesnoj konstituciji ili ponašanju.Jedan od najvećih čovjekovih strahova mogućnost je da ostane bez nadzora nad vlastitim tijelom i umom. Stoga nije nimalo čudno što su virusi redovito povezani s vampirskom i zombijevskom problematikom te vampirskim i zombijevskim ponašanjima: često ljude mogu preobraziti u žive mrtvace (popularna serija The Walking Dead), ali i pobuditi žeđ za ljudskom krvlju. Vampirski kompleks posebice je zanimljiv jer vampiri žrtvama sišu krv kako bi se prehranili, ali imaju mogućnost i da ih ugrizom povampire, čime se simbolično upućuje na kontaminaciju, prouzročenu tjelesnim odnosom i ljudskim izlučevinama. S obzirom na potonje, virusi su često bili vjerni saveznici priča koje su bile zamaskirane moralke o potrebi seksualnoga uzdržavanja i apstinencije", navodi Durić u svom opsežnom i vrlo intrigantnom elaboratu iz veljače 2020. godine, kad se koronavirus iz Kine tek počeo širiti svijetom.
SUŽIVOT S VIRUSIMA
Zapravo bi nam trebao prostor cijelog Magazina da tek ukratko spomenemo sve što je dosad napisano, snimljeno i publicirano o utjecajima virusa na čovječanstvo u cijelosti i čovječanstvo u njegovim pojedinim civilizacijskim razdobljima. S tim u vezi izdvojit ćemo još jedan, ali vrijedan, filmski dokumentarac, koji je u početku emitiranja gotovo proročanski nagovijestio što slijedi. Radi se o TV serijalu o pandemiji objavljen na Netflixu 22. siječnja 2020. Serija pokriva čitav niz pitanja poput mogućnosti pandemije gripe, istraživanja postizanja univerzalnog cjepiva, novih virusa, pokreta antivakesra, izbijanja ebole u Africi i još niz drugih intrigantnih problema našeg svijeta. Nastao u produkciji kompanije Zero Point Zero, serijal donosi priču o (ne)spremnosti čovječanstva za novu pandemiju za koju pitanje, kako kažu stručnjaci, a pokazat će se točnim, nije hoće li se dogoditi nego kada će se dogoditi. Autori nas u šest epizoda vode kroz nekoliko priča smještenih u različitim dijelovima svijeta - od Vijetnama preko Afrike i Indije do Oregona - podsjećajući na pandemije koje su obilježile povijest čovječanstva, ali i upozoravajući na opasnost od novog nevidljivog neprijatelja koji "vreba iza ugla", a koji je, sad je to bjelodano, poharao svijet uzduž i poprijeko. Budući da je serijal emitiran nepuna dva mjeseca prije nego što će Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasiti pandemiju bolesti COVID-19, ta koincidencija umnogome je pridonijela njezinoj popularnosti, ali bogme i popularnosti koronavirusa, u negativnom smislu, dakako.
Uglavnom, nepobitna je činjenica da su pandemije kao globalna prijetnja obilježile ljudsku vrstu i civilizacije kroz povijest. Svaki je patogen na svoj način ostavio trag na čovječanstvo, baš kao što će to biti slučaj i s pandemijom bolesti COVID-19. No, kako to u spomenutom dokumentarcu kaže
Dennis Carroll iz USAID-a, direktor Odjela za globalnu zdravstvenu sigurnost i razvoj, svaka pandemija prilika je da naučimo nešto novo. Ostaje nada da je moguć suživot s virusima, ali i da nećemo brzo i lako zaboraviti ljude koji su cijeli život posvetili kolektivnom zdravlju i da ćemo napokon humanizam i društveno korisnu znanost znati cijeniti puno više nego do sada. Svim teoretičarima urota, antivakserima i bezumnim prosvjednicima protiv epidemioloških mjera, cijepljenja, COVID putovnica i zdravog razuma - unatoč!
Darko Jerković
Ako je suditi po tumačenjima epidemiologa i virologa, korone se možda i nikad nećemo riješiti kao što se nismo riješili ni HIV-a, ali se situacija može držati pod kontrolom.
Uz nekoliko iznimaka, zarazne bolesti nikada ne nestaju. Čak i ako su se pojavile i prije tisuću godina - podsjeća Nuekhet Varlik, profesor na Sveučilištu Južne Karoline u Americi.
U povijesti je samo jedan virus potpuno eliminiran iz populacije - velike boginje. Cijepljenjem su iskorijenjene, a kampanja koju je vodio WHO 70-ih godina bila je krajnje uspješna.
Je li moguć svijet bez virusa?
BBC je u jednoj svojoj emisiji pokušao odgovoriti na pitanje što bi bilo da virusi potpuno nestanu s lica Zemlje. Uglavnom, ako bi virusi nestali, čini se da bi čovječanstvo odahnulo, reklo bi se. Jer ako nema virusa, ne može biti ni njima izazvanih smrtonosnih bolesti. Ipak, nije tako, čak je daleko od toga. Prije svega, mogućnost da virusi nestanu doista jest samo teoretska. ‘’Virusi neće nestati sa Zemlje jer su posljedica evolucijskog miješanja genetskog materijala, odnosno DNK ili RNK, brojnih prokariotskih ili eukariotskih stanica, dakle bakterija, biljaka, sisavaca. Taj je genetski materijal zamotan i zaštićen ovojnicom koja uspostavlja komunikaciju sa stanicama domaćina i ubacuje genetski materijal. Virusi ne mogu živjeti sami, nego trebaju stanicu domaćina za preživljavanje i dalje propagiranje. Oni su vrlo opasni paraziti. Bez pristupa stanica domaćina virusi nestaju’’, objasnio je hrvatski znanstvenik Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Dakle, pojednostavljeno rečeno - dok je čovjeka, bit će i virusa. Borba se nastavlja. Osim toga, postoji i korist od virusa, nisu nam svi smrtni neprijatelji. ‘’Virusi su evolucijski stvoreni kao najmanji, ali vrlo efikasan sustav za prijenos genetskog materijala. Stoga se to i koristi i za suvremene terapije ili ekološke projekte. Primjerice, onkolitički virusi napravljeni su da napadaju specifično tumorske stanice i uništavaju ih. Osim toga potiču i snažniji imunološki odgovor na tumor. Takve su terapije trenutačno u kliničkim ispitivanjima. Osim toga, bakteriofazi su specifični virusi koji napadaju samo bakterije. Na taj način mogu se koristiti za borbu protiv patoloških bakterija što će posebno biti važno u budućnosti kada ćemo imati veću krizu rezistentnosti bakterija na antibiotike’’, zaključuje Đikić. (H/DJ)
Omikron pred vratima Europe
Globalno iskorjenjivanje koronavirusa trenutačno nije razuman cilj, izjavio je specijalni izaslanik Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za COVID-19 David Nabarro. “Čovječanstvo će se morati naučiti na suživot s ovim virusom, sprečavajući ga da naglo izbije i izaziva žarišta bolesti”, kazao je ovaj stručnjak za britanski kanal Sky News, a prenosi Hina. Još je dodao: “Svaki put kada naglo izbije, potakne u nečijem umu pomisao da bi se mogla pojaviti nova varijanta. To ne bi bilo iznenađujuće. Neće nestati, pojavit će se varijante. Nabarro je također rekao da će to biti “obrazac u budućnosti”. Da je bio u pravu, potvrđuje i pojava nove varijante koronavirusa nazvana omikron, za koju je njemački imunolog i tajnik Njemačke udruge imunologa, Carsten Watzl izrazio sumnju da možda potječe od pacijenata s HIV-om iz Južne Afrike, gdje je zabilježen prvi slučaj zaraze. U međuvremenu BioNTech, Moderna i Johnson & Johnson rade na cjepivima koja bi specifično ciljala omikron, ako se pokaže da postojeća nisu učinkovita protiv te nove varijante koronavirusa, objavile su te tvrtke proteklog tjedna. Rusija je također objavila da će, bude li potrebno, biti spremna ponuditi booster doze za zaštitu protiv omikrona, no Kremlj je naveo da je nervozna reakcija tržišta na novi soj emocionalne naravi i da se ne temelji na znanstvenim podacima. Uglavnom, pojava nove varijante pokrenula je globalni odgovor jer u strahu da bi se mogla brže širiti čak i među cijepljenima, vlade mnogih zemalja uvode zabrane putovanja i druge mjere zaštite. Tome se priključila i Hrvatska, koja je, kao članica EU-a, uvela posebnu kontrolu dolazaka u zemlju putnika iz država gdje su zabilježeni slučajevi zaraze omikron sojem koronavirusa. Razvoj situacije pokazat će razmjere nove pošasti... (H/DJ)