OSjećate se tijesno u svojoj koži, želite promijeniti svoj život? U većini slučajeva oni koji će odgovoriti potvrdno na ovo pitanje ipak nikada neće skupiti dovoljno hrabrosti da to uistinu i učine. Ne i Marin Marinović. Školovao se danas 33-godišnji Osječanin za računalnog tehničara u strojarstvu i razmišljao o studiju strojarstva. Počeo je raditi za jednog teleoperatera, a kako je marljiv i znatiželjan, ubrzo je dogurao do voditelja centra. Poslodavac je bio korektan, plaća dobra, no on je s vremenom postajao sve nezadovoljniji, ne poslom, nego sobom u tom poslu. Odlučio je - ne samo da će promijeniti posao, promijenit će struku! Postat će fizioterapeut.



- Kad sam upisivao srednju školu, odmah sam htio fizikalnu terapiju. No kako sam u toj dobi bio mršav i sitan, mama mi je rekla da nemam konstituciju za taj posao. Računarstvo je bilo hit i odlučio sam se za Elektrotehničku i prometnu školu. Nakon završetka zaposlio sam se, napredovao, ali nije prošao dan u tih pet godina a da nisam pomislio kako sam pogriješio struku. Povjerio sam se prijateljima i jedan mi je od njih savjetovao da prvo upišem prekvalifikciju za fizioterapeuta kako mi se ne bi dogodilo da upišem fakultet pa da mi se ipak ne svidi. I doista, iako sam mogao odmah upisati studij, ipak sam se prvo prekvalificirao. Od prve mi je minute sve bilo zanimljvo, na praksi u OFMIR-u osjećao sam se kao da sam sve to već nekada radio, kao u nekom prošlom životu. Možda će nekome zvučati filmski, nestvarno, ali ja sam znao - to je moj životni poziv! Znate onu Konfucijevu izreku: "Nađi si posao koji ćeš raditi s veseljem i nikada nećeš imati osjećaj da se moraš mučiti" - govori o svojim počecima Marin Marinović, bacc. physioth s diplomom Veleučilišta Lavoslava Ružičke u Vukovaru.

Razgovarali smo u neradnu subotu, u novom poslovnom prostoru njegove Fizionove u Ružinoj ulici, koji je kupio i uredio podigavši kredit. I ne samo to, Marin će za dva tjedna zaposliti još jednu radnicu, tako da će ih u Fizionovi biti troje. Ne skriva ponos što vlastitim radom svoje snove pretvara u stvarnost, čak i u pandemijsko vrijeme kada se mnogi nevoljko upuštaju u ulaganja i zapošljavanja.

- Moj je uzor u poslu prijatelj i kolega koji ima veliku poliklinku u Zagrebu u kojoj radi i sa slavnim sportašima. Počeo je s mojih pozicija i razvijao je posao postupno, kako i ja to radim. Fakultet me oduševio i namjeravam završiti i diplomski studij, no kako sam posljednje dvije godine usporedno s poslom i na edukaciji iz ortopedske manualne terapije (kiropraktike), to sam morao odgoditi. Završio sam i mnoge druge edukacije, stekao sam certifikat za EMMETT terapeuta, ERGON IASTM terapeuta, Bowen terapeuta, za DNS rehabilitaciju... Prošao sam edukaciju londonske škole osteopatske manipulacije kralježnice OMT training UK, španjolsku školu fizioterapije kod lumbalgije, išijasa, hernije Instema fisioterapia, španjolske škole spinalne manipulacije kralježnice Instema fisioterapia, međunarodnu edukaciju iz kiropraktike talijanskog doktora osteopatije Giovannija Bonfantija, osteopatske artikulacijske tehnike londonskog profesora osteopatije Davida Lintonbona, specijaliziran sam za prevenciju sportskih ozljeda lokomotornog sustava te sportske masaže... Kolegica Ema Kolarić, mag. kineziologije, s kojom radim, također je na stalnim edukacijama, a uskoro nam stiže i treća članica tima. Svatko će od nas u Fizionovi raditi ono u čemu je najbolji, dakle moći ćemo pružiti kompletnu i kvalitetnu uslugu. Osobno, najviše sam se našao u kiropraktici, to mi je najveća ljubav - ne skida osmijeh s lica Marin dok govori o svom poslu, a pun zid diploma dokazuje koliko je vremena, truda i vlastitog novca uložio u sebe i svoju Fizionovu.

- Bit ću specijalist ortopedske manualne terapije, što je priznato u cijelom svijetu, pa i od naših komora. U Europi je to iznimno traženo, kao i fizioterapeuti općenito, no ja toliko volim živjeti u Osijeku da sam brzo odustao od pomisli da odem raditi preko granice. U Americi je, recimo, kiropraktika jako tražena i ondje je moguće steći titulu doktora kiropraktike - pojašnjava Marin, smijući se na primjedbu o slavnom TV liku Alanu Harperu kojemu je mama platila studij u Meksiku. Osmijeh je Marinov zaštitni znak. Prema njegovu mišljenju, za posao kojim se bavi nužni su znanje, posvećenost i iskrena briga o klijentima koji mu daju povjerenje.

- Osim u sebe, uložio sam i u prostor, u čijem mi je uređenju pomogla sestrična dizajnerica, te u opremu, stolove i aparate najviše kvalitete. Digao sam popriličan kredit da bih u tome uspio, no zadovoljan sam brojem klijenata i vjerujem da će usmena predaja, koja je u mom poslu presudna, učiniti da ih bude još više. Nemam razloga biti nezadovoljan s obzirom na to da sam uspješan u poslu koji volim i da živim u gradu u kojem je bilo moguće ostvariti svoje snove. S vremenom ću ih, vjerujem, podijeliti sa srodnom dušom, jer život uvijek može biti još ljepši - uvjeren je Marin Marinović.