Osijek
ANAMARIJA LUKIĆ, POVJESNIČARKA

Povijest je istodobno očaravajuća i ukusna
Objavljeno 3. prosinca, 2021.
Svoju knjigu o gradonačelniku V. Henglu predstavila je jučer u GISKO-u, a nešto ranije i starinsku kuharicu

Rođena je gotovo stotinu godina nakon nekadašnjeg gradonačelnika Osijeka, odvjetnika dr. Vjekoslava Hengla. Ipak, odlučila je baviti se baš tim dijelom povijesti kako bi istražila rad čovjeka zaslužnoga za mnogo toga što danas imamo u Osijeku. Knjigu povjesničarke, doc. dr. sc. Anamarije Lukić "Osijek gradonačelnika Vjekoslava Hengla 1920. - 1934.", predstavili su jučer urednik, prof. dr. sc. Miljenko Brekalo te Vladimir Ham uime Njemačke zajednice u Hrvatskoj kao izdavača, u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek, koja je smještena baš u kući koju je Henglova supruga Matilda rođ. Gillming donijela u miraz.



Znameniti Hengl


Nekoliko mjeseci ranije, u suautorstvu sa Stepanie Jug i Zvjezdanom Penava Brekalo izdala je i knjigu "Povijesni, lingvistički i pedagoški aspekti njemačko-austrougarske gastrokulture u identitetu grada Osijeka: Projekt Koch Buch 1.8.7.3.". Iza složenoga naslova krije se slavonska kuharica naših davnih predaka, a zanimljivo je što se ova, u povijest zaljubljena rođena Belišćanka, sa stalnom osječkom adresom, i privatno, u neku ruku, živi starinskim načinom života, točnije, bavi se uzgojem crnih svinja, poznatih fajferica.

- Kao povjesničarku, rekla bih da me zanima sve živo. Teme o Henglu i slavonskoj nekadašnjoj kuhinji bile su mi najdostupnije za istraživanje, a volim istraživati gradivo područja gdje živim. Tako sam, istražujući o Vjekoslavu Henglu, shvatila da ne postoji nijedan grad čiju bi povijest mogli usporediti s povijesnim razvojem grada Osijeka. Specifičan je zbog svoga oblikovanja nakon odlaska Osmanlija, a Hengl je bio taj koji je prvi uspio grad Osijek spojiti u jedinstvenu teritorijalnu cjelinu te je uklonio fizičke i druge barijere. Uklanjanjem zidina omogućio je da se na mjestu gradskih bedema građani povežu i da ondje provode vrijeme na sportskim terenima, šetnjicama, da imaju zdravstvenu skrb i uživaju u elitnim ulicama - ispričala nam je Lukić. Naglašava kako se, među brojnim bivšim gradonačelnicima, odlučila za Hengla, uvidjevši da ne postoji monografija koja govori o njegovu radu. Nakon brojnih mjeseci istraživanja, boravka u GISKO-u te u Državnom arhivu, u svojoj je namjeri uspjela, a sve o knjizi prisutni su mogli čuti jučer na predstavljanju priređenom upravo za Dan grada Osijeka.

Kroz svoj istraživački rad, kaže, još joj se jednom dogodilo da se ugodno iznenadila pri istraživanju osobnih i obiteljskih fondova starih Osječana. Ondje je, pak, pronašla osobni fond Kamila Firingera i u njemu bilježnicu s receptima na njemačkom jeziku.

- Vidjela sam da ju je pisalo najmanje deset žena, i to je bilo pravo svjedočanstvo jednog vremena, pa sam odlučila pažljivije istražiti taj rukopis iz posljednje četvrtine 19. te početka 20. stoljeća, u vrijeme kad je žena bila uglavnom domaćica, a najveća dužnost bila joj je briga za hranu - priča Lukić, koja je potom pribavila brojne slavonske recepte iz različitih razdoblja povijesti i nakon što ih je skupila 50-ak, zajedno sa suautoricama počela je pisati knjigu.

Linzeri, pracne, salenjac, i brojni drugi kolači tada su, kaže, bili gotovo indentični današnjima, iako smatra da su ih suvremene domaćice u jednome dijelu modificirale. Imajući i sama iskustvo pripremanja kolača shvatila je da su u ono vrijeme domaćice prehranu shvaćale uglavnom u najvećoj mjeri vodeći se potpunom iskorištavanju namirnica, odnosno štedljivosti. Uz to, imale su i propisan red obroka koji se strogo morao poštovati, a na tom su meniju gotovo neizostavne bile slastice. Kao i uoči pripremanja svoje, za sada zadnje knjige (predstavljene jučer), Lukić se potrudila ne samo pronaći stare recepte, nego ih potom prepisati i prevesti te im dati smisao, odnosno smjestiti ih u jedno razdoblje povijesti gdje nipošto, kaže, nisu zauvijek ostali.

Uzgajaju fajferice


- I danas su te iste slastice aktualne i moguće ih je pronaći na internetu. Mislim da starinski kolači odlično konkuriraju suvremenima, jer su ukusni, tih se okusa ljudi, koliko god godina imali, nisu odrekli - zaključuje Lukić, čija se obitelj ne odriče ni tradicije uzgoja crnih svinja. I ne samo da ih njezin suprug Igor uzgaja, nego od njih priprema i prave slavonske specijalitete, a po čemu je posebno poznat u Donjem gradu, gdje ih godinama prodaje i ima svoje stalne kupce svih generacija. Malo-pomalo, reći će u šali naša sugovornica, cijelu je obitelj "povukla" u povijest, i to ne samo u kulinarskome smislu, nego i glazbenom, ali i u ljubavi prema starinskom namještaju, pa i u mnogočemu drugome u čemu su nekada živjeli i uživali naši stari.

- Ne biste vjerovali što možete naučiti kroz povijest. Mnogima ona zvuči suhoparnom i dosadnom, a zapravo uopće nije. Treba samo malo truda, pronaći interes za neko područje, i bit ćemo mnogo bogatiji ne samo u znanju, nego i u primjeni onoga što su nekada činili naši preci - savjetuje doc. Lukić.



Marija Mihelić
BOŽIĆNI SU STARINSKI KOLAČI NAJFINIJI
Prosinac je vrijeme pečenja božićnih kolača, a među kojima su u kuhinji Anamarije Lukić i neizostavni već spomenuti linzeri, zatim poljupci, išleri i brojni drugi tzv. sitni kolači.

- Veliko mi je zadovoljstvo svake godine uvesti neke nove kolače iz starih bilježnica, pa ću tako učiniti i ove godine. Ti su recepti aktualni, iako su digitalizirani, a osim toga, ti su kolači dugotrajni, što i zahtijeva ovo vrijeme prije Božića kad svi danima unaprijed pripremamo slastice - ispričala je Lukić, koja je ljubav prema pripremi starinskih kolača prenijela i na kćer Paulu, dok mlađa Barbara tek uči kako pripremiti upravo te kolače, no svakako je spretna u kuhinji.

I kad su u pitanju slani recepti, odnosno priprema ručkova, Lukić kaže da se nerijetko odlučuje za razne varijante starinskoga paprikaša, pa i graha, ali i svim ostalim gastronomskim specijalitetima pripremljenima na starinski način. Mogu to biti rezanci s makom, slane štrudle pripremljene prema bakinim receptima, ili pak neki drugi specijalitet koji su iz današnjih kulinarskih knjiga istisnuli oni mnogo brži za pripremu. Pritom je, kako kaže, neizostavna i svinjska mast te će, kaže, u svakoj prilici umjesto ulja dodati mast u jelo. Isto je i sa slasticama koje, ako u receptu iziskuju mast, upravo tako priprema.

- Ne samo da je svinjska mast zdrava, nego je takva i slanina od crne svinje, za koju postoje i svjedočanstva ljudi da im je izliječila razne plućne probleme. To su činjenice koje su vrijedile nekada, a održale su se i danas. Poštujući i modernu, zdravu prehranu, pa katkad i brzu hranu zbog užurbanog načina života, ipak naginjem onome kako su to činili naši stari. Baš kao prava povjesničarka - s osmijehom kaže Lukić.

I svoju je obitelj ova povjesničarka “začarala” poviješću interijera, glazbe, hrane i umjetnosti

Umjesto kockice stavi logo OSNAŽENI OSIJEKOM