Osnaženi smo Osijekom. Bez obzira na to jesmo li u njemu od rođenja ili smo ga sami odabrali za život (i rad), grad nas određuje u velikoj mjeri ne samo zato što je u nekoj njegovoj ulici naš dom, a posvuda tragovi naših života, nego i zbog toga što su njime protkane naše misli, ideje, emocije, postignuća i ambicije.

Jasna Horvat predlaže brendiranje Osijeka kao grada zagrljaja, grada meandra i grada koji OSvaja. Ugledna je sveučilišna profesorica, teoretičarka kulture i književnica time savršeno detektirala Osijek u svima nama i Osijek oko svih nas. Većina nas nije stručna u brendiranju, no profesoričin prijedlog možemo iščitati sa svakodnevne, građanske pozicije neizlječivih zaljubljenika u grad. Svakome na promišljanje, na vlastitu interpretaciju!

GRAD ZAGRLJAJ Osječani se vole grliti. Primajući nekoga i predajući se nekomu u zagrljaj izražavamo cijeli spektar emocija voljenima, ali i iskrenu dobrodošlicu svojim gostima. Ako pratite ono što, primjerice, turisti i turistički znalci pišu o Osijeku, vrlo često naići ćete na visoke ocjene za Osijek kao grad dobrih domaćina. Zbog toga ne čude ni ideje o brendiranju Osijeka kao grada gostoprimstva. Također, ljudi koji se dosele u naš grad, zbog ljubavi i(li) posla, vrlo se brzo počnu prvo osjećati domaćima pa onda i pravim, ravničarskim i esekerskim domaćinima. Zlosretna nam pandemija uvelike uskraćuje naše fizičke zagrljaje, no grad nas svejedno grli sve jednako, osnažujući nas kad god smo poljuljani, strepimo za sebe i svoje, kada nedostajemo jedni drugima, kada bismo voljeli biti bliže i bliskiji.

GRAD MEANDAR Rijeka i njezino korito naše su identitetske odrednice. Naši mostovi poput ruku grle obje obale, volimo ih obje jednako u njihovoj različitosti - onu urbanu i onu gotovo netaknutu. Naš je veliki slikar Julije Knifer slikao meandre. Ni jedan mu nije jednak. Tako i mi unikatno meandriramo naše osječke živote, ili bismo trebali. Svaki je naš meandar važan, jedan uz drugi stvaraju geometriju zajednice.

GRAD KOJI OSVAJA Nemoguće je odoljeti Osijeku. No on nije šarmer bez pokrića, nego nesebičan ljubavnik. Osvoji srce i u njemu ostane, povremeno ubrzava ritam kojim kročimo kroz svoje dane i godine, ponekad preskoči ili poskoči zbog ushićenja. Ne da nam mira, ali u onom najboljem smislu. Ne dopušta nam uspavati se, inspirira nas za velike planove, podsjeća nas kako osrednjost nije opcija, daje nam tisuće razloga za radost, tješi nas u našim tugama.

OSTVARENI U GRADU Građanin je duša grada. Ako je grad po njegovoj mjeri, u njemu se neće osjećati skučenim, ograničenim, neslobodnim, nekreativnim... Dapače, raširit će krila, dati mašti na volju, sanjat će na javi. Skeptici će odmahivati glavom, naći će mu sto mana. No mnogo je onih koji će, umjesto da čekaju da drugi nešto učine za njih ili umjesto njih - krenuti od sebe. Pokrenut će se, učiniti prvi korak, množiti umjesto dijeliti.

Junaci priča što su ih na stranicama koje slijede u ovom prilogu posvećenom Danu grada Osijeka zabilježili novinari Glasa Slavonije čine baš to - OSNAŽENI GRADOM grle, meandriraju i osvajaju. Netko od njih (zašto ne i svi oni zajedno i mnogi drugi poput njih!) mogu biti naša inspiracija. Umjesto da prigovaramo, nalazimo mane, dijelimo se, omalovažavamo u virtualnom i realnom svijetu, pokušajmo učiti jedni od drugih. Posjedujemo mnogo zajedničkih vrijednosti, naš je Osijek najveća od njih.


Sretan nam Dan grada, Osječanke i Osječani!