OStavili su iza sebe New York kako bi došli u Osijek, zamijenivši život u "gradu koji nikada ne spava" životom u gradu koji se ni po čemu ne može mjeriti s Velikom Jabukom, alo ima snažan, za ovu priču presudan adut.
Ljubav iz Vinišća
No krenimo redom, u jednadžbi je i Vinišće, maleno dalmatinsko mjesto u blizini Trogira, sudbonosno za glavne aktere ove gotovo filmske priče o odlascima, dolascima, korijenima i uspjehu, supružnike Alana i Tijanu Orlić, koji su osječkoj javnosti poznati kao franšizeri globalno poznate škole engleskog jezika Helen Doron i vlasnici vrlo uspješnog franšiznog sustava Tinker Labs.
Kao dijete roditelja koji su prije 50 godina otišli iz Dalmacije u SAD, Alan je rođen u New Yorku, gdje je doktorirao povijest umjetnosti i filozofiju. Zaničanku, današnju suprugu Tijanu upoznao je u spomenutom Vinišću, gdje su oboje provodili ljetovanja. Ljubav koja se rodila na Jadranu neko su vrijeme održavali na daljinu pišući si pisma, sve dok strogi vizni režim SAD-a Tijani nije odobrio tzv. zaručničku vizu.
U New Yorku su dobili stariju kćerku Adrianu, danas 10-godišnjakinju, a Alan je nakon što je doktorirao tražio posao profesora. Kako u tome nije uspijevao, javila se ideja o odlasku u Hrvatsku. I tu se, posve slučajno, u priču upleo Osijek.
- Gledali smo što bismo mogli raditi u Hrvatskoj. Najprije smo razmišljali o kupnji broda za turističke obilaske Jadrana, planirao sam s doktoratom iz povijesti umjetnosti i filozofije organizirati izlete s fokusom na kulturu i muzeje, da bi na kraju Tijana doznala za školu engleskog jezika Helen Doron. Poslali smo upit glavnoj franšizerki iz Zagreba koja nam se odmah javila - govori Alan.
- Imali smo ideju školu otvoriti u Splitu, no kako je tamo već postojala Helen Doron škola, franšizerka nam je ponudila neke druge lokacije u Hrvatskoj među kojima je bio i Osijek. Kako imamo jako dobre prijatelje koji također ljetuju u Vinišću, a inače žive u Osijeku, oni su nas pozvali u Osijek. Pomogli su nam oko papira i pronalaženja prostora i tako je krenula priča s Helen Doron - dodaje Tijana.
U Osijeku su od 2013. godine. Ovdje im se rodila mlađa kći, sedmogodišnja Olivia. I njima je u Osijeku lijepo, kako kaže mama Tijana, ovdje imaju veću dozu slobode.
- Grad je siguran, mogu se same prošetati, zaigrati se. Adriani je preseljenje predstavljalo mali šok, isprva je odbijala govoriti hrvatski. Iako smo ju od rođenja učili materinskom jeziku, bolje je govorila engleski. Kada je ovdje krenula u vrtić, bilo je problema sa sporazumijevanjem s tetom, ali brzo se prešaltala - ističe Tijana.
- Grad nas je osvojio, ljudi su toliko topli. Iako sam Dalmatinac koji obožava more, ne znam bih li se vratio koliko mi je dobro ovdje - dodaje Alan.
Jedan od razloga za odlazak u Hrvatsku i Osijek, kako vole naglasiti, ovdašnji je mentalitet i bogatiji društveni život, bitno ležerniji od američkoga.
- Mentalitet je svakako bio jedan od razloga za dolazak u Hrvatsku i Osijek. Društveni život u Americi nije nam se toliko sviđao. Imamo ondje dobre prijatelje, ali sastanke s njima moramo dogovarati i do dva mjeseca unaprijed. Amerika je super ako imaš puno novca, pa možeš opušteno živjeti, inače je rad na prvom mjestu. Za ilustraciju, zvao me je kum u Kaliforniju s idejom da ondje širimo Tinker Labs, dugo smo razgovarali i on je zaključio: "Čovječe, tebi je bolje u Osijeku nego meni ovdje kao kirurgu u kući od sedam tisuća kvadrata." Ima taj luksuz, ali nema nikoga, samo radi - opisuje Alan razlike dvaju mentaliteta.
Slobodno vrijeme kao i većina Osječana provode s prijateljima, a često posjećuju i popularna mjesta u okolici.
- Volimo priređivati velike večere, često ih netko organizira, idemo po Erdutu, Baranji... Čak smo imali ideju kupiti vikendicu, razmišljali smo o vinogradu, ali to bi ipak bilo previše - govori Tijana.
"Pokretna gozba"
Kada smo već zaključili razgovor s našim simpatičnim sugrađanima, koji su svojim dolaskom oplemenili naš grad i donijeli mu nove vrijednosti, Alan je poželio uputiti još jednu misao, koja dolazi kao najljepša čestitka svima nama. Našem gradu.
- S obzirom na to da je Dan grada Osijeka, a ja nisam rodom iz Osijeka, htio bih reći zašto nas je ovaj grad osvojio, uzimajući paralelu s Hemingwayem, meni jednim od najdražih pisaca, koji je uspio opisati duh Pariza i godine između dva svjetska rata bolje nego i jedan francuski pisac, upravo zbog toga što je u taj grad došao kao stranac, doživio sve te stvari koje su ljudima bile obične i prikazao njihovu poetičnost. Ako ja kao američki Dalmatinac mogu nešto reći o životu u Osijeku, to bi bilo nešto slično onome što je Hemingway pisao o Parizu: "Ako ste imali dovoljno sreće da kao mladić živite u Parizu, kamo god išli ostatak svog života on će ostati u vama, jer Pariz je pokretna gozba." Nama je zaista posljednjih devet godina u gradu koji nas je osvojio proteklo kao "pokretna gozba" i stoga zahvaljujemo svim ljudima ovog divnog grada.
Ivan Alilović
TINKER LABS - Propitkuj svijet oko sebe!
Uz franšizu škole engleskog jezika Helen Doron, Orlići od 2016. vode i vlastiti franšizni sustav Tinker Labs, jedinstven program namijenjen djeci od četiri do 16 godina koja žele praktičnom nastavom i zabavnim eksperimentima naučiti više o STEAM područjima (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i matematika) i zanimanjima budućnosti.
Programi su osmišljeni kako bi obogatili i nadopunili njihovo klasično obrazovanje. Kako ističu u Tinker Labsu, cilj nije učiti djecu ono što moraju znati kako bi prošla standardizirane testove, već uključiti njihovu urođenu znatiželju i nadahnuti ih da propitkuju svijet oko sebe.
Tinker Labs u Osijeku pohađa oko 100 djece, a na razini Hrvatske oko 1300 u više od 20 franšizera. Ovaj se uspješni model proširio i izvan granica Hrvatske te je prisutan u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.
- Ideju za Tinker Labs krenuo sam razvijati uvidjevši da je franšizni sustav poput škole Helen Doron jako dobar. Nešto moraš platiti, no dobiješ cijeli know-how. Gledao sam kako napraviti nešto slično, ali u STEAM području, jer sam primijetio da to djeci nedostaje. I sam sam to volio kao dijete i mislim da je nužno da djeca istražuju i izrađuju stvari. I tako je to malo-pomalo krenulo - pojašnjava Alan kako je krenula ova vrlo uspješna priča, koja bi se uskoro trebala proširiti i na Njemačku.
Djeci u Tinker Labsu pokušavaju usaditi razmišljanje da je sve moguće uz znanje i trud te da treba biti spreman na prilagodbu.
- Sve se može! Prošlo je vrijeme kada bismo čitav radni vijek provodili na jednom mjestu. Danas je potrebno konstantno raditi na sebi, usvajati nove tehnologije, mozgati, razvijati se sve dalje i dalje. To nam je najvažnije, i to u konačnici želimo i našoj djeci - ističe Alan.
Ono što je također zanimljivo, pokretanje posla, kako škole Helen Doron tako i Tinker Labsa, išlo je glatko, a dobili su i potporu institucija. Važno je imati dobru ideju i dovoljno volje i upornosti.
- Moraš imati volje i želje, jer većinom se ljudi ovdje plaše poduzetništva, nisu spremni riskirati, žele ući u državni sustav koji je puno sigurniji, no pitam se što je danas sigurna zona - dodaje Tijana.