Matija Posavec uvjerljivi je pobjednik prijevremenih izbora za međimurskog župana i očito je da priznanje o primanju mita koje je objavio prije dva mjeseca nije utjecalo na nastavak njegove političke karijere.

Posavec, međutim, nije nikakav fenomen na domaćoj političkoj sceni i mnogo je primjera političara koji su imali podršku biračke baze te nastavili svoje političke karijere i nakon istrage nezakonitih radnji, podizanja optužnica za sumnje na nezakonite radnje i na koncu nakon izrečenih presuda za nezakonite, koruptivne, radnje. Novi/stari međimurski župan dobio je respektabilnih 80 posto glasova birača na tek solidnu izlaznost od 30-ak posto, što samo pokazuje da je i dalje izlaznost na izbore jedan od velikih problema hrvatskog društva. Naime, oni koji ne izlaze na izbore ponašaju se kao da nisu dio biračkog tijela.

I u ovom slučaju primjenjivo je potpuno jasno načelo presumpcije nevinosti, no ono što odudara od mnogih drugih njemu sličnih slučajeva jest činjenica da je Posavec priznao kazneno djelo i da taj institut sudske prakse više nema snagu. Ako si priznao, onda si kriv! Stoga je potpuno razložno upitati se je li Uskokov osumnjičenik nakon što je "uhvaćen s rukama u pekmezu" svojim priznanjem i blaženim, pokajničkim istupom samo pripremao teren za nastavak političke karijere. Nameće se pitanje je li priznao da samo iziđe iz zatvora ili, pak, što je nakon svega vjerojatnije, da iziđe iz zatvora i nastavi do tada uspješnu političku karijeru. Ovo što je odabrao, bio to osobni čin ili nagovor nekih stručnjaka za odnose s javnošću, ipak se na koncu može ocijeniti prijevarom birača.

"To je dobro promišljen potez. Posavec je samo poštovao hrvatsku praksu i zakone. S te je strane vrhunski postupio i on je uvjeren da će na sudu dokazati da je nevin. Glavni je problem kada ćemo imati pravomoćnu presudu", komentar je stručnjaka za političke komunikacije Krešimira Macana, koji dodaje kako naše društvo još uvijek nije došlo do te razine da političar, kada dobije presudu, iz moralnih razloga da ostavku. To nije hrvatska praksa i dok ga zakon ne prisiljava, neće dati ostavku.

Posebno, međutim, zabrinjava činjenica da će birači podržavati političara koji je zgriješio i da sami birači odlučuju koja je ta granica "tolerancije". Macan vjeruje da, ako si u nekakvim "normalnim granicama korupcije", onda će te podržavati. "Ako kradeš malo, a njima daš više, oni te biraju ponovno, ali ako kradeš previše za sebe - gubiš povjerenje. U percepciji ljudi je normalno da političari nisu savršeni i da im se može dogoditi greška te da uzmu neki novac", kaže Macan i naglašava da se sve institucije prema Posavcu trebaju odnositi posve normalno jer je on po svim hrvatskim zakonima legalno izabran župan i moraju ga apsolutno uvažavati.

Politički konzultant Davor Gjenero smatra da je to vrlo problematično djelo za koje nema opravdanja. "Problem je što u Hrvatskoj nitko ne inzistira na nultoj toleranciji prema riziku od korupcije i to je jedna od manifestacija toga. Ne samo da političari ne inzistiraju na nultoj toleranciji nego su i građani pristali na to da su njihovi standardi ispod standarda nulte tolerancije za korupciju, što je izrazito loše. S druge strane, očito da birači to djelo doživljavaju kao bagatelno i zbog toga se na taj način odnose prema Posavcu. On je inače uspješan upravljač na regionalnoj razini, umjeren, pristojan političar s dobrim renomeom u zajednici. On to ovim krimenom, izgleda, nije izgubio", smatra Gjenero.