Uzbuđenjima vrlo siromašnu utakmicu odigrali su nogometaši Osijeka II i Jaruna u 14. kolu Druge HNL. Ne može se reći kako obje momčad u igru nisu unijele puno truda, borbenosti i zalaganja, ali to je nešto što će sretnima učiniti samo trenere, a daleko manje gledatelje. Recimo to ovako, za obvezne likove obje momčadi mogu zaslužiti prst gore, ali za umjetnički dojam i jedne i druge bi se moglo "nagraditi" tek kaktusom. Za takve susrete obično se kaže kako su bili "pravi prvenstveni" što je sinonim kojim se na ljepši način kaže kako je utakmica zapravo bila - dosadna. Muke Osijeka II s organizacijom igre i stvaranjem situacija za pogodak već su poznate od prije, a Jarun je u tom susretu izgledao jednako nemoćno. Zapravo, obostranu jalovost najbolje će oslikati činjenica da se prva prilika za pogodak dogodila tek u 49. minuti. Imali su je gosti, a olako ju je upropastio Matej Kelava, koji je s desetak metara pucao visoko preko vrata na kojima nije bilo Barešića, već su ih branili stoperi bijelo-plavih. Općenito, u tom razdoblju Jarun je bio bolji, pa je i Ačkar mogao bolje pucati iz situacije u kojoj je bio neometan na desetak metara od vrata iskosa s desne strane. Osječani su se počeli buditi u samom finišu susreta, pa su konačno bar malo zaprijetili Bermancu na vratima Jaruna. U 79. minuti Bukvić se nakon lijepe akcije našao u obećavajućoj poziciji, no njegov udarac s 13-14 metara iskosa s lijeve strane nije pogodio cilj. Kasnije su Osječani kreirali još neke gužve u kaznenom prostoru, ali su njihovi udarci završavali u bloku obrane Jaruna, a posljednju prijetnju za goste predstavljao je slobodan udarac u 86. minuti s ruba kaznenog prostora iskosa zdesna s nekih 18-19 metara. Izveo ga je Mihael Kuprešak. Lopta je išla u okvir vrata, ali nije predstavljala veći izazov za Bermanca.

Na koncu susret je završio podjelom bodova, a više od toga nijedna momčad nije ni zaslužila. D.Keler