Početkom svibnja ove godine dr. sc. Nikola Baketa i dr. sc. Jelena Matić Bojić predstavili su rezultate istraživanja o političkoj pismenosti učenika i učenica završnih razreda srednjih škola.

Kakav je bio odjek vašeg istraživanja u javnosti, koliko su mladi politički pismeni i ima li kod njih uopće zanimanja za politiku, pitali smo dr. Baketu...

- Istraživanje je obuhvatilo 1122 učenika u 67 završnih razreda u 59 srednjih škola. Rekao bih da je odjek u javnosti bio dosta dobar. Velik broj medija prenio je rezultate istraživanja, bilo je dosta naših gostovanja i rasprava. Izdvojeni su neki pozitivni trendovi koji su primijećeni, ali i neki rezultati koji pokazuju da postoje pojedini deficiti vezani uz političku pismenost. Kada govorimo o političkoj pismenosti, onda pod time smatramo politička znanja i vještine, ali i iskazivanje demokratskih vrijednosti i stavova. U skladu s tim, pokazuje se da je političko znanje razmjerno nisko te je na sličnoj razini koja je utvrđena u istraživanju provedenome 2015. godine, vidljive su niske razine političke participacije i povjerenja u institucije. Međutim, sociopolitički stavovi koje iskazuju nešto su demokratičniji. Posebice stavovi prema homoseksulanim osobama, zatim smanjeno priklanjanje autoritarnim tendencijama te odnos prema vlastitoj i tuđoj naciji i nacionalnoj tradiciji.

Koliko je inače za društvo u cjelini važna politička pismenost u širem smislu, napose danas, kad je sve, pa i politika, sastavni dio globalno umreženog digitalnog doba, kad dominiraju društvene mreže i kroz njih ovodobno "društvo spektala"?

- Iz načina shvaćanja političke pismenosti koje sam naveo vidljivo je da je ono esencijalno za demokratska društva. Naravno, ako netko smatra da je potrebna promjena političkog poretka prema nekom autoritarnijem obliku vladavine, onda politička pismenost koja razmatra iskazivanje demokratskih vrijednosti i stavova postaje nepoželjnom. Naravno, poznavanje političkih procesa, mehanizama reakcije, demokratske vrijednosti i stavovi potrebni su za taj oblik globalnog društva. Međutim, jednako važno, ako ne i važnije, jest znati kako djeluje lokalna zajednica, kako kao građani svojih općina, gradova i županija možemo djelovati, održavati demokratske procese i učiniti život u svojim zajednicama pravednijim, ravnopravnijim i uključivijim. Bitno je da građani politiku u demokraciji ne vide kao "prljavu igru", nego da nađu mogućnost vlastitog uključivanja i doprinosa.

S tim u vezi, ali i općenito percepcije stvarnosti, može li se zaključiti da nisku razinu političke pismenosti u društvu zlouporabljuju populisti, ekstremisti i demagozi, ali i mediji, kako lijevi tako i desni...?

- Populisti igraju na suprotstavljanje "naroda" i "elita", pri tome su oni uvijek "glas naroda" koji usmjerava to nezadovoljstvo te spremno pojednostavljuju probleme, uglavnom nudeći nedemokratska ili neracionalna rješenja, kako bi ih približili građanima te pridobili za dolazak na vlast. Naravno, uspjeh takvih političkih opcija dijelom ovisi i o političkoj pismenosti građana. Ako oni ne mogu prepoznati nedemokratske tendencije ili kompleksnost društvenih problema, onda čine pogodno biračko tijelo. Takvi će političari ili političke opcije od ciklusa do ciklusa detektirati pogodne društvene probleme i onda na njima graditi svoj diskurs. Tako će to jednom biti borba protiv korupcije, drugi put borba protiv farmaceutske industrija, a treći protiv bankarskog lobija. Važno je da je s druge strane neka elita nasuprot koje oni stoje kao glavni borci, a to što ne nude konkretna ili realna rješenja, manje je važno za njihov uspjeh.

Kako do veće i bolje političke pismenosti u Hrvatskoj, kako se politička pismenost odražava na širu sliku demokracije, društvenu svijest...? Što država treba činiti da se popravi politička pismenost? Može li se nešto više učiniti kroz obrazovni sustav? Mnogi kažu kako je manji problem da je dio odrasle i starije populacije politički slabo pismen od činjenice što su mladi u tome još gori...

- Rad na jačanju političke pismenosti prije svega je na obrazovanju. To ne podrazumijeva učenje suhoparnih definicija demokracije ili ljudskih prava, nego prakticiranje aktivnosti kojima se mlade uključuje u razvoj zajednice, uči ih se modalitetima djelovanja i procesima. Trenutno je u obrazovnom sustavu tim temama posvećen manji dio, i to isključivo kroz međupredmetnu provedbu, a pokazuje se da to nije na adekvatnoj razini. Zatim, važno je da u javnosti imamo primjere promicanja demokratskih vrijednosti, uključivanja i solidarnosti, da politički diskurs bude temeljen na uvažavanju, a ne omalovažavanju.

Također, važno je jačati povjerenje u institucije, koje je kod nas izrazito nisko, a to je moguće jedino ako one zaista postanu odgovorne i transparentne u svome radu. Naravno, i uz sve to nitko ne očekuje da će svi postati neki savršeno politički pismeni građani, neke će to zanimati manje, a neke više. Međutim, važno je raditi na osposobljavanju pojedinaca za sudjelovanje u demokratskom društvu, bez obzira na to jesu li oni mladi ili stari. (D.R.)