Nakon sedam godina nogometaši Osijeka ugostit će Hrvatski dragovoljac. Taj zadnji susret koji su ta dva suparnika odigrala u Gradskom vrtu izaziva posebne emocije kod onih koji ga se sjećaju, jer Osječani su u njemu pod dramatičnim okolnostima sačuvali prvoligaški status.

Općenito, "dragovoljci" su u to vrijeme bili "tradicionalno neugodan gost" osječkog stadiona, jer u zadnja tri gostovanja nisu bili poraženi. Gotovo nestvarno zvuči podatak kako je Osijek na svom terenu "dragovoljce" zadnji put pobijedio prije točno - 20 godina! Dogodilo se to 21. listopada 2001. godine, kada je bilo čak 6:1 za bijelo-plave, uz tri pogotka Petra Krpana i dva Marijana Vuke.



Istina, od tog datuma do danas odigrana su samo tri susreta, jer su "dragovoljci" igrali u nižim stupnjevima natjecanja, ali nema dvojbe kako je došlo vrijeme da se i to dugo čekanje konačno prekine. Bijelo-plavi tu utakmicu dočekuju u dobrom raspoloženju, jer su u nizu od pet susreta bez poraza, a dolazak zadnjeplasirane momčadi sugerira kako bi se serija trebala nastaviti. Međutim, trener Nenad Bjelica nije baš posve bezbrižan. Stvari su krenule nabolje, ali još uvijek postoje segmenti igre koji ne zadovoljavaju visoke standarde koje ima Osijekov trener. Defenziva je uredu. Osijek opet ima jednu od najboljih obrana HNL-a (samo je Dinamo primio manje pogodaka, ali uz dva susreta manje, nap.a.), no problem je u napadačkom dijelu. Osijekov napad još uvijek tabori u donjem dijelu HNL-a po efikasnosti. Manje od Osječana zabile su samo momčadi sa samog dna tablice te Hajduk.

- Sigurno je kako se u ofenzivnom dijelu možemo i moramo popraviti. Napadači su nam trenutačno u određenoj realizatorskoj krizi, ali, srećom, u zadnje vrijeme počeli su zabijati krilni igrači, poput Fiolića i Hiroša. To i jest njihov posao, ali vjerujem kako će i naši napadači ubrzo proraditi. Kada se to dogodi, stvari će sjesti na svoje mjesto - rekao je Nenad Bjelica, trener nogometaša Osijeka.

Upravo zato prije svakog susreta povlači se pitanje tko će predvoditi napad bijelo-plavih. Tako nešto prošle sezone uopće nije bila tema, jer je Mierez "trpao k‘o bijesan". No, Argentinac je u međuvremenu malo zagubio taj "kilerski instinkt", a samim time i status nedodirljivosti kada je početna momčad u pitanju.

- Vidjet ću još s kim ćemo početi. U Koprivnici sam bio zadovoljan Topčagićevim doprinosom, jer je sposoban sačuvati loptu, što nam omogućuje mirniji razvoj napada i organizacije igre. Naravno, Ramon je također opcija. No, on je drugačiji tip napadača. Još nisam odlučio - kaže Bjelica.



Kako još važe koga postaviti u vrh napada, moglo se vidjeti i tijekom prijateljske utakmice protiv Vukovara 1991, u kojoj se bijelo-plavi baš nisu proslavili. Ramon je dobio jedno poluvrijeme, isto kao Bohar i Žaper, što govori kako su sva trojica u kombinacijama za sutrašnji susret.

- Imamo određenih problema s ozljedama. Jugovića muči peta, a Kleinheisler je osjetio bol u koljenu. Nastup njih dvojice pod znakom je pitanja. Što se tiče susreta s Vukovarom 1991, ne treba sada praviti dramu zbog konačnog ishoda. Naravno, nije mi drago što nismo pobijedili, ali važnije su bile neke druge stvari. Bilo mi je važno da neki igrači dobiju svih 90 minuta, jer određeno vrijeme nisu bili u akciji - objašnjava Bjelica.

Normalno da odjekne kada ambiciozni Osijek ne pobijedi trećeligaša, pa makar to bila prijateljska utakmica, ali objektivno to doista ne znači baš ništa. Zapravo, bila je to prilika za nametanje igračima iz drugog plana koju, osim Merveila Ndockyta, ostali baš i nisu iskoristili.