Biti vladarom jedne od najvećih svjetskih država čini se kao ugodan posao, ali je bivanje rimskim carem, zaključili su brazilski znanstvenici, bilo jedno od najopasnijih “zanimanja” u povijesti. Dobro je poznata povijesna činjenica da su mnogi rimski carevi umrli nasilno, ali je novo istraživanje pokazalo da se to zbivalo prema matematičkom uzorku poznatom kao Paretovo pravilo. Nazvano po talijanskom matematičaru Vilfredu Paretu, radi se o načelu vjerojatnosti raspodjele koje pojednostavljeno znači da uobičajeni događaji imaju 80 posto vjerojatnosti da se dogode, a oni rijetki 20 posto.

U slučaju sudbine rimskih careva, njihova nasilna smrt bila je mnogo češći događaj od toga da umru prirodnom smrću. Od prvog cara Augusta (koji je umro 14. godine) do posljednjeg cara jedinstvenog carstva Teodozija (koji je umro 395.) vladari su imali samo 24,8 posto izgleda da će poživjeti dovoljno dugo da umru prirodno, izračunao je autor studije Francisco Rodrigues sa sveučilišta Sao Paulo u Brazilu. Ako se to razdoblje proširi od Augusta do posljednjeg bizantskog cara (ili Istočnog Rimskog Carstva, koje je potrajalo do 1453. godine), stvari se nisu mnogo popravile. Ukupno 175 careva imalo je 70 posto izgleda da će skončati nasilno.

- Analizirajući vrijeme smrti svakog cara, otkrili smo da je rizik bio najveći na samom početku - kazao je Rodrigues dodajući kako je drugo krizno razdoblje bilo oko 13. godine vladavine kad rizik od nasilne smrti ponovo buja. To možda odražava vrijeme kad su ambiciozni, povremeno smrtonosni ‘saveznici’ gubili strpljenje. Znanstvenici su na kraju zaključili da je, matematički govoreći, životni vijek rimskih careva uistinu bio sličan potresima. H