CERNA - Magistar kineziologije, Saša Obrovac iz Cerne, ljubitelj aktivnog odmora i prirode, inače djelatnik Tehničke škole u Županji, bio je jedan od brojnih sudionika petodnevnog ultimativnog planinarskog događaja – Highlander Velebit, koji se odvažio na istinsku avanturu života i pomicanje vlastitih granica.

Svladao je zahtjevnu planinarsku rutu, osjećajući prirodu u svojoj punini, uz svima potreban digitalni detox.

- Kad si kineziolog onda ti je na neki način predodređeno da si stalno u sukobu sa samim sobom. Neprestano je prisutna borba s izazovima koji te okružuju i iskaču, kolokvijalno bih rekao "kao iz paštete" - kazao je. Tako je bilo i kada se, sasvim slučajno, našao u ekipi koja planira odlazak na Velebit. Napominje da je u kraju u kojemu živi zapravo malo ljudi upoznato s organizacijom Highlandera, najimpresivnijeg planinarskog događaja u Hrvatskoj, dodavši da mu je drago što na prostoru Županje, Vinkovaca i Vukovara, u ravničarskom kraju, djeluje nekoliko vrlo aktivnih planinarskih društva.



- Highlander nije obično planinarenje. On promiče život u skladu s prirodom i njezinim načelima, ali, isto tako, i veliko prijateljstvo svih sudionika koji se zapravo uglavnom ne poznaju, ali se kroz pet mukotrpnih dana i dijeljenja istih problema, jednostavno "zavole" - ustvrdio je.

Ovogodišnji Highlander na Velebitu trajao je od 25. do 29. rujna. Hodalo se od Zavižana do Starigrada Paklenice, planinarska trasa ide kroz dvije županije, a prolazi Nacionalnim parkom Sjeverni Velebit i Nacionalnim parkom Paklenica. Ciljna točka bila je plaža Jaz Starigrad.

Prepun dojmova, Saša ističe da dionica duža od 100 kilometara pruža nevjerojatno iskustvo, predivni krajolik koji se neprestano miješa između kontinentalne i mediteranske Hrvatske, uz svu onu nelagodu koju izazivaju putem zadobiveni žuljevi.

- S jedne strane brutalan Velebit, krš i kamen, uzbrdice i nizbrdice koje će se pobrinuti da dobiješ žulj na svakom dijelu stopala i otežaju ti baš svaki ionako teški korak na planini, a s druge strane veličanstveni Velebit koji će te nakon sati i sati mukotrpnog hodanja s teretom počastiti takvim fantastičnim pogledom da se osjećaš kao da si kročio u djelić raja i pitaš se je li zaista sve oko tebe stvarno - govori nam.

Priznaje da je drugi dan bio "Dan D" - kada je mislio da će odustati, ali uspio je pobijediti samog sebe.



- Prije nego što sam krenuo u ovaj pothvat dobro sam se pripremio. Imao sam sve što je bilo bitno od opreme, uz fizičku pripremljenost, ali je lom noge od prije šest godina neplanirano remetio planove. Užasna bol koja te doslovce tjera da iz sebe izvlačiš ono najjače što imaš, i da su upustiš u najjaču bitku - bitku sa samim sobom - ustvrdio je.

Propješačili su ukupno pet dionica, a organizatori su se, kazao je, zaista pobrinuli osigurati dovoljne količine hrane i vode. Nije nedostajalo ni kulena, ali ni rakije.

- Definitivno ovaj i slični događaji svakome ponaosob mogu pružiti istinsko uživanje u prirodi i ukazati na to koliko su zapravo sitnice u životu bitne. Nikome od sudionika nedostatak signala nije predstavljao apsolutno nikakav problem. Svi smo imali dovoljno vremena resetirati svoje glave, a neki, vjerujem, i donijeti odluke koje u civilizaciji, okruženi svakodnevno istim ljudima i problemima, možda nisu mogli - zaključuje Saša.

Svoj kratki putopis i vlastiti doživljaj puta objavio je na svom Facebook profilu.